Što se desilo sa IBAR-om? Je li makar jednoj osobi koja nije znala što je to IBAR danas jasnije o čemu se tu radi? Ne. Bio je to bauk i ostao bauk. Ljudi slave što smo ga dobili, a pojma nemaju o čemu se radi. Uglavnom, shvatili su da je to nešto važno, kao propusnica, pozivnica, ulaznica ili žeton. Bila je to čarobna riječ koja je odradila svoje. Dođe, napravi vrtlog i nestane. Jedna riječ. Brzo se primi, brzo i zaboravi. Baš poput ostalih riječi: “Koverta”, “Limenka”, “Ofšor”…
I takvo društvo, koje prilično površno percipira sve, ovih dana diskutuje o vjeronauci. I to diskutuju poslanici i političari, samozvani eksperti za tu temu. Oni daju mišljenje, koje se sastoji od mješavine svega onoga što su slušali kao djeca, onog što su pokupili sa slavske rasprave i onoga što su čuli u YouTube dokumentarcima.
Nikad nije bilo većeg miješanja baba i žaba od diskusije naših dragih nadležnih političara o tome da li vjeronauka treba da “uđe” u škole. To nije ništa novo i ništa slučajno, da društvo koje je bilo komunističko-ateističko odjednom postane religiozno. Ali to nije potpuna istina, jer se zaboravlja da je društvo prije komunizma takođe bilo naklonjeno religiji. Dakle, pitanje je ciklusa i repeticije, a ne početka.
To je veće i značajnije pitanje od toga da trabunjaju neki ljudi u odijelima za stolom, neki ljudi koji se drže za fotelje i mandate kao zubima za vjetar. Eksperti za ništa, govore o temama koje ih premašuju, temama koje su izvan njihovog polja (ne)djelovanja, bilo da je riječ o vjeri ili nauci ili vjeronauci.
Ali naš dnevnik, naročito onaj dio kad su teme sažete i izmontirane, presjek je stanja u kom je sramota i pomenuti vjeru i nauku. Jer, počinjemo od toga da dolaze Arapi i fajtamo se oko toga treba li ili ne graditi na Velikoj plaži. Nakon slijedi toga vijest da su naši krimosi pohapšeni u Bugarskoj, a nakon toga saobraćajka na našim putevima. Između svega štura vijest da je opet pokoznakojiput odloženo suđenje Vesni Medenici i kadar na njenog advokata u karo sakou, i tu ulijeće rasprava političara o vjeronauci.
Tu se ne zna ko više lupa, onaj koji govori iz ugla partije kojoj pripada ili onaj koji govori vođen ličnim uvjerenjem, bilo da je vjernik ili ateista ili agnostik. U svakom slučaju, rasprava je toliko degutantna, “da te Bog sačuva”.
Ozbiljan je problem u politici, prije svega što politike ima sve manje a previše je ambicije. Svi bi da su na čelu, svi bi da su važni i da znaju odgovore na sve, a ne umiju da objasne ni IBAR narodu prostim riječima. Kako će onda da se razumiju u nauku i vjeru, ako ne umiju ulicu da pređu?
Da li se odluka bazira na istraživanju, da li bazira na anketi, uzorku, ili je pokrenuta velika društvena debata u kojoj će da se čuju stavovi pro i kontra? Slabo, imamo drugih tema na meniju. Ali zato imamo spremne političare koji će odlučiti na prečac, samo je bitno da postoji tema, da se uberu dnevnice, dizali ne dizali ruke.
Potrebno je da glasaju o vjeronauci ljudi koji ni o vjeri ni o nauci pojma nemaju. To je prava slika Crne Gore, politike i potencijala. I dok su oni tako mudri donosioci odluka na TV-u i odlučuju o jednoj od ključnih tema države i naroda, nije loše prisjetiti se jednog citata koji se toliko raširio da se pripisuje mnogima: “Ateizam je kao nepostojanje signala za TV - ne znači da nema programa, samo da ne gledate ono što drugi kažu da postoji.”
Da li je Crna Gora republika ili monarhija? Odgovor na to znamo taman koliko i znamo što je IBAR. Znamo da lupamo.
Bonus video:
