Ko na brodu ak i malom plovi, brže ide od onog u čunu!
Ko je pomislio da će se nakon naziva “Ruka pravde” stati sa blamiranjima, grdno se prevario. Patrolne brodove nazvaćemo “Petar I Njegoš” i “Petar II Njegoš”. Iz godine u godinu, srlja se u sve veće kikseve i blamaže sa spomenicima, imenovanjima trgova, ulica, pa evo sad i patrolnih brodova.
“Ni najmodernija oprema, ne odriče se korijena”, kakva je ovo rima u podnaslovu bombastične vijesti o imenovanju? Kakva je ovo epska fantastika, veza između duhovne vlasti i patrolnih brodova? Naravno, svaki vojnik, policajac i čovjek vremenom će te patrolne brodove zvati “Jedinica” i “Dvojka” jer situacija, brzina i jezik to nalažu.
U redu je dati snažne nazive, po velikim istorijskim ličnostima, ali zar imenovanjima ne treba da se bavi neko kome je to posao, neko ko će da uradi istraživanje javnog mnjena, te da se posao brendiranja ponudi stručnim licima (jer imenovanje između ostalog jeste dio i državnog brendinga jer se kači grb uz taj naziv)?
Jedva čekam da vidim li je nekome možda palo na pamet da uradi stilizovan lik naših Petrova Njegoša kec i dvojka, pa da i tu bude šou program. Političari prepliću ličnu promociju sa promocijom države. Tu je kvaka.
Njegoš ne može da bude patrolni brod, Njegoš može da bude samo nosač aviona, ali pošto nemamo ni nosač, a ni avione za taj nosač, nema velike potrebe da kaljamo ime lijepeći ga na sve redom. Njegoš je premium brend, a to simbolizuje vrhunski kvalitet, dizajn, važnost, prestiž i odjek.
Nije Njegoš naljepnica da je nalijepi ko gdje stigne. Sa druge strane, buni se Boka, s pravom, jer se zaobilaze brojni pomorci koji su promijenili istoriju pomorstva u cijeloj Evropi i svijetu, a Crna Gora i dalje nije (dovoljno) čula za njih.
Ako ima koga to zanima, a valjalo bi da zanima sve, postoji izuzetna serija “Boka pomorska” i da je sreće bio bi to projekat iza kog stoji država. Mada, možda i bolje što ne stoji, makar sad, jer to što pomognu, obično je negledljivo.
“Kič koji zna da je kič, više nije kič”, tvrdio je Kundera. Problem naših političara (odnosi se i na vlast i na opoziciju) je što nisu ni svjesni da proizvode kič, već su ubijeđeni da su bez premca u svemu. Naša politička scena vrišti od samodopadljivosti i neznanja, od Evropa SAD, preko Demokrata, i ćeraj dalje sve do ES i URA. Da se ne lažemo, DPS i DF makar znaju gdje su šuplji, pa to prikrivaju ili rade na tome, zato se dobro drže i dalje dok se ostali dave sve više u blatu koje sami proizvode.
“Koncentrični krugovi gluposti i neznanja/ ... /I kako je do neprepoznavanja dovedena suština prevare” pjevao je Štulić. Mi sad gledamo, jasno je tačno na što je mislio, što je vidio i predvidio.
Važno je da se naši političari igraju gradova, lijepe neke nazive tu i tamo, kako im dune.
Sva sreća pa glavna ulica u Podgorici nosi najljepše ime na svijetu, tako jednostavno i zvučno: “Ulica Slobode”. Jer, da im može biti, i to bi preimenovali, a ko zna što bi se dosjetili da nalijepe. “Demokratska ulica”. “Sloboda SAD 2”. “Lijeva ruka pravde”.
Ali bez obzira na sve, jedini pravilan potez bio bi da se makar jedan brod nazove “Lažni car Šćepan Mali”.
Bonus video:
