Sve je bilo kao u partizanskom filmu, rađenom na bazi stripa, o dva mlada skojevca, Mirku i Slavku, koji razgone Njemce na buljuke. A uz njih i domaće izdajnike, da izvinu mitropolit Joanikije i Titov pionir Goran Danilović.
S tim što Duško i Mišo nisu strip junaci kao Mirko i Slavko, niti su glumačke legende koje nose glavne likove - oni su bivši službenici bezbjednosnog sektora, jedan u penziji a od prije par dana i u istražnom zatvoru, drugi u poslaničkom klubu vladajućeg PES-a i na čelu Odbora za bezbjednost.
Ništa nije slutilo da postoje neke dodirne tačke između kontroverznog Golubovića i vladajućeg Lakovića, dok prekjuče, ničim izazvan, Mišo nije sve sam priznao. Kako to izgleda kada policajac ode u pjesnike, pokazala je nedjeljna nadahnuta ispovijest šefa Odbora za bezbjednost, o “pasjem vremenu” i dva rukija, koja su se daleke 1992. stavili na raspolaganje crnogorskoj policiji! Spremni da za pravdu i sigurnost građana daju život. Uprkos plati od 20-30 njemačkih maraka. Sve ostalo je istorija, koju nam Laković rezimira u dvije rečenice: “Jedan će krenuti lavirintima tajne službe, tadašnjeg resora Državne bezbjednosti, steći značajnu imovinu, koja će biti u postupku pred tužilaštvom, pod sumnjom na pranje novca. Drugi će tu ostati gotovo dvije i po decenije i kasnije će se, sticajem nepredvidivih životnih okolnosti, obresti u politici”.
Najintrigantnije pitanje koje otvara Lakovićev tvit glasi - zašto baš sada, kada je Golubović uhapšen pod optužbom za stvaranje kriminalne organizacije, njegov generacijski drug, “ruki tri”, odlučuje da životnu ispovijest podijeli sa crnogorskom javnošću. Iz tog višeslojnog pisanog sastava mogu se izvlačiti različiti zaključci. Recimo, Laković redovno piše dnevnik i pravi herbarijum, pa onda, jednog dana, kao u nedjelju, odluči da jednu epizodu podijeli sa nama, svojim budućim čitaocima. Ili, u svođenju životnih bilansa Mišo želi da istakne svoj, pozitivan primjer, koji govori da ipak nijesu svi, kao “ruki jedan i ruki dva”, u tim pasjim vremenima, morali da završe na pogrešnoj strani istorije. Na kraju, ono što djeluje možda kao najzanimljivije - da li intrigantnim tvitom poslanik i jedan od prvaka PES-a želi da pošalje poruku SDT-u i da se ogradi od lika i djela uhapšenog DG?! Kako “nesalomivim” Novoviću i Šukoviću ne bi palo na pamet da zbog Mirka “dižu” i Slavka. Ni kroz formu izjave, u svojstvu građanina, a kamoli na neki ozbiljniji način.
Nadam se i želim da vjerujem da je sa šefom Odbora za bezbjednost sve u redu, uostalom da nije prošao neophodne provjere ne bi mogao ni voditi to skupštinsko tijelo. Osim ako mu tu procjenu nije radila Služba u vrijeme Sava Kentere, kada je za “rukija” nove reformisane Agencije Savo gotovo regrutovao sina sada već osumnjičenog Duška Golubovića?!
Abazović, ili neko od njegovih, može problematizovati oglašavanje Lakovića pitanjem zašto javnost nije upoznao sa “značajnim bogatstvom” kolege i klasića Golubovića mnogo ranije?! Recimo, 2013. kada je Duškov, tada dvadesetogodišnji, sin Luka kupio stan, luksuzni automobil “audi S3” i djelove poslovnih prostora, ukupne vrijednosti preko 200.000 eura. Ili sredinom 2018, kada je MANS objavio podužu listu nekretnina i automobila porodice Golubović, ukupne vrijednosti od preko 300.000 eura. Što je sve išlo iz ruke u ruku, od oca na sina, od majke na ćerku, sa sina na oca, i tako ukrug. Nije Laković morao da čeka hapšenje rukija broj dva da bi ukazao na “značajnu imovinu” DG, koja bode oči i koja je “sada predmet tužilaštva”. Mogao je to da uradi i krajem 2023, nakon što je tadašnji direktor UP Nikola Terzić saopštio da je “jedan od naših bivših kolega kupio vozilo od 300.000 eura, a do juče je nosio policijsku značku”! “Vijesti su sjutradan objavile info da se radi o Dušku a da je auto - luksuzni “lamborgini”. Bilo bi na neki način od pomoći i samom SDT da je tada šef Odbora za bezbjednost izašao na Tviter i podijelio objavu o životnim putevima koji se nekad ukrštaju a nekad razdvajaju. A ne da čeka procesuiranje Golubovića, jer je ispalo kao u partizanskom stripu - Duško, pazi metak. Hvala, Mišo.
Jedino još ne znamo koja je sada Prva a koja je Druga familija. Ostaviću Andriji i Mickeyu da se dogovore
Ali nije samo poslanik Laković našao za shodno da nešto objašnjava. Nakon što je, kako mi je rekao jedan od iskusnih, penzionisanih policajaca, uhapšena “najkrupnija riba” bezbjednosnog sektora, potrebu, da ne kažem problem, ima i predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić. Opet je MANS “nagazio na minu” kada je početkom 2023. objavio dokazni materijal o poslovnim vezama njenog supruga Predraga sa Tigrom i Duškom. Prvo je ofšor firma Pavličića trampila svoje plovilo za stan Bemaxa, pored Hrama u Podgorici, po cijeni od svega 50 hiljada eura. Da bi onda taj stan, zaova predsjednice Vrhovnog suda prodala supruzi Duška Golubovića. Umjesto razjašnjenja situacije, kao i kod poslanika Lakovića, stvari su završile u metaforama i lirskim pasažima. A stvar je bila, i sada je, više nego prosta. Čak i ako se eliminiše zaboravnost da se ovaj imetak i transakcije prijave ASK-u, što je problematizovao MANS. Ali ako se i ASK i činjenica da porodica buduće predsjednice VS trguje sa Tigrom i Duškom podvedu pod nebitnu “moralnu odgovornost” - onda u sferi “krivice” ostaju pitanja o mogućem pranju novca ili utaji poreza. Recimo, pošto je više nego očito da je stan od 49 kvadrata na prime lokaciji vrijedio makar duplo više od obračunatih 50 hiljada, postavlja se pitanje da li su se ugovorne strane bratski dogovorile da obore cijenu i time prevare državu?!Pavličić, dakle, javnosti treba da odgovori kako se došlo do obračuna vrijednosti trampljenih stvari? Da li na osnovu poreskih prijava i kataloške vrijednosti, ili iz VAR sobe? Odnosno, sudijske kancelarije?
Pavličić je nakon prozivke MANS-a najavila tužbu za klevetu, ali od toga ništa zasad. Nakon hapšenja Golubovića, MANS ponavlja zahtjev SDT-u za preispitivanje ovog slučaja, na šta predsjednica VS opet uopšteno i lirski objašnjava kako iza svega stoje “loše namjere” Vanje Ćalović. Bez konkretnih dokaza koji negiraju sumnje i zaključke MANS-a.
Da je hapšenje Golubovića možda najkrupniji događaj na političko-bezbjednosnoj sceni od promjena 2020. godine, govori i činjenica da se sada ne trese samo bivši režim, odnosno DPS, već i djelovi takozvane parlamentarne većine. Djeluje da poslaniku PES-a Mišu Lakoviću nije dobro ali i da se makar još jedan visoki dužnosnik te stranke ne osjeća najbolje. Izvori iz istrage govore o redovnim kontaktima Spajićevog bliskog saradnika sa uhapšenim Golubovićem. Na moje pitanje da li Spajić ima informacije o tome, izvor iz istrage odgovara potvrdno uz konstataciju da je, nakon hapšenja DG, premijer lično zvao ministra Šaranovića i tražio od njega da “istraga ide do kraja” i da “ne smije biti pošteđenih”. Zaključio sam da Spajić ipak nije isti ili gori od Mandića. On traži poštenu i profesionalnu istragu a ne zataškavanje i falsifikovanje dokaza, kompromitaciju svjedoka, kako bi se nadmašilo Veljovićevo vrijeme u smislu prikrivanja ozbiljnih krivičnih djela i njihovih protagonista, samo zato što pripadaju vladajućoj partiji ili familiji. Jedino sada još ne znamo koja je Prva a koja Druga. Ostaviću Andriji i Mickeyu da se dogovore.
Na kraju, ono što dodatno daje težinu i važnost baš ovom slučaju jeste i detalj iz sabranih djela ex premijera Dritana Abazovića, koji ukazuje na navodnu vezu uhapšenog Golubovića, ne samo sa spornim finansijskim transakcijama, već i sa političkim ubistvom glavnog urednika Dana Duška Jovanovića. Abazović je kod SDT-a saopštio više “operativnih saznanja” koja ukazuju na navodnu ulogu Golubovića u toj operaciji. Što potvrđuje, ako je tačno, sumnje da je atentat na Jovanovića organizovani državni zločin.
Ali da se vratim na poslanika Lakovića. Da se nije javio preko Tvitera, i još važnije, da ne piše tako nadahnuto, vjerovatno i ne bih današnju kolumnu posvetio ovoj temi. Ovako, priča o pasjim vremenima i sudbini tri rukija, bila je više nego inspirativna. Hvala, Mišo. I pazi “metak”.
Bonus video:
