Pismo javnosti stručnjakinja ANIME:
16. januara 2025. stručnjakinje Anime su na poziv predsjednika Vlade, prisustvovale sastanku u njegovom kabinetu. Govorilo se o koracima koje treba preduzeti nakon zločina na Cetinju u saniranju i preveniranju trauma i psihološke patnje porodica i građanstva. Prisutni su bili ministar zdravlja i sekretarka Ministarstva zdravlja. Tom prilikom ministar nas je upoznao sa tim da se pravi novi program za mentalno zdravlje i ponudio nam saradnju. Prihvatile smo jer smo vjerovale da je to prava prilika da se sistemski definiše i započne ozbiljan preventivni, psihoterapijski i sociološki rad sa traumatskim iskustvima (neposrednim i višegeneracijskim).
Smatrale smo da je za početak neophodno definisati posebnu jedinicu u okviru mentalnog zdravlja fokusiranu na traumatska iskustva i mobilisati nekoliko stručnjaka/kinja koji su već pokazali interes za rad u ovoj oblasti kroz angažman pomoći psihološki ugroženima nakon zločina 1. januara na Cetinju, a voljni su da se u toj oblasti usavršavaju i organizuju. Ovo je trebao biti začetak budućeg Instituta za traumu koji bi se bavio - istraživanjem, edukacijama, prevencijom, pružanjem pomoći u kriznim situacijama i radom na pomirenju. Bila je to velika šansa da se podrže preživjeli na Cetinju i sam grad, da njihova patnja ne bude uzaludna nego da doprinese razvoju mentalnog zdravlja i društva. Konstatovale smo da je psihosocijalna podrška preživjelima u tom momentu adekvatna i imale smo konkretne korake za dalji rad na procesu i podršku iz inostranstva.
22. januara 2025. pozvane smo na sastanak u Ministarstvo zdravlja. Ministar je bio odsutan pa je razgovor obavljen sa sekretarkom sa obećanjem da će nam Nacrt predloga programa za unapređenje mentalnog zdravlja za 2025–26. sa akcionim planom biti poslat za par dana da damo naše predloge. Nije poslat i nije to jedino oglušavanje o dogovorenim aktivnostima.
19. maja 2025. prateći rad Odbora za zdravstvo saznajemo da je Program završen i da NVO nisu bile zainteresovane da učestvuju u njegovoj izradi. Ministarstvo zdravlja je objavilo poziv za učešće NVO 14. maja koji traje do 23. maja. 15. maja javnost je upoznata sa završenim programom i akcionim planom. Objašnjenje o nezainteresovanosti NVO je na nivou nevaspitanja. U čemu je poenta?
Po našem mišljenju u sadržaju Programa koji se slobodno može nazvati – Program nastavka nazadovanja mentalnog zdravlja 2025–26. u Crnoj Gori. Veliki broj stranica je ispunjen nabacanim frazama opštih mjesta iz drugih dokumenata i bajatim istraživanjima. Niti jedna jedina riječ o mentalnom stanju društva u kojem članovi zajednice masovno ubijaju svoje najbliže, rodbinu i prijatelje. Niti jedna riječ o konkretnom planu rada s preživjelima i stanovništvom Cetinja u narednoj godini. Kako je moguće da Ministarstvo zdravlja nema odgovornost da da odgovor o uzrocima ovih zločina koji sigurno nisu samo u tome što nije oduzeto oružje i što su organi bezbjednosti neadekvatno reagovali? Kako su zločini uticali na mentalno zdravlje ljudi u Crnoj Gori i koje se mjere moraju HITNO preduzeti? Koliko su dobro funkcionisale institucije za mentalno zdravlje u proteklom periodu DRI je dala mišljenje. Pita li se iko da li bi se zločini desili da je umjesto 15% realizovano 80% pređašnjeg plana o mentalnom zdravlju ? I ko je za to odgovoran? Degutantno je taj nerad i nebrigu pravdati nedostatkom sredstava zbog kovida. I zašto ne funkcioniše „međusektorska saradnja“ za kojom sramno papagajski vape odgovorni? I kakav i koliki to ima uticaj na stanje mentalnog zdravlja, zločine na Cetinju i povećanje nasilja? Ko je za to odgovoran? Uzgred, slutimo opasnu prijetnju siromašnima pa umjesto da se traži odgovornost onih koji su u obavezi da stvore ekonomsku sigurnost i socijalnu pravdu jer se tako liječi siromaštvo, planira se praćenje, etiketiranje i zatvaranje u bolnice ili možda u rezervate siromašnih da ne remete mir namirisanih u foteljama. Logičan je to metod kod onih koji smatraju da mentalno zdravlje nema veze sa ekologijom. Povećati broj kreveta za mentalno zdravlje, broj nadzornih kamera i broj policajaca i „mirna Bosna“, to je plan! Misle da je jeftin kao što su im jeftini ljudski životi!
Zbog ovakvog stepena neosviješćenosti i neodgovornosti bila je ugodno dosadna atmosfera na Odboru za zdravstvo (izuzimamo poslanika Mugošu, dr Dobričanina, psihijatra dr Popovića i zaštitnike ljudskih prava koji su pravili poveznice sa realnošću) za razliku od uznemirujuće atmosfere na Odboru za bezbjednost i odbranu gdje su se suočavali sa zločinima na Cetinju jer su prozvani kao odgovorni. Makar i iz golog straha za poziciju diskusija je imala poveznicu sa realnošću ali i sa ljudskošću. Na Odboru za zdravstvo je nije bilo. Zašto? Šutnja prekriva psihološke povrede. Bol, bijes, laž i inferiornost se prenose generacijski pa traje moć bijelih mantila koja je zastrašujuća kao i multisektorska saradnja po tom pitanju.
Važno nam je da građanstvo zna da su nakon zločina na Cetinju nacionalne institucije obavezne da pruže pomoć mentalnom zdravlju građanstva i rade na pomirenju. Zdravstvene institucije moraju stvarati adekvatan odgovor kroz:
– Krizne intervencije nakon traumatskog događaja (od 2 do 6 mjeseci nakon događaja) u dva pravca: psihološko/socijalnom (saniranje traumatskog stanja, prihvatanje gubitka i materijalne reparacije) i zadovoljenja pravde (traži se krivica, odgovornost i poštovanje zakona).
– Pripreme i učenje – Kratkoročni program (od 1 do 2 godine) stvaranja okruženja u kojem će pomirenje biti moguće. Organizovanje i školovanje onih koji će se traumama i iscjeljenjem ozbiljno baviti. Aktivno učestvovati u zajednici i razotkrivati izazove, smanjivati prostor laži, izgrađivati obrasce nenasilja i zajedničke vizije.
– Stvaranje dizajna društvene promjene – Dugoročni program oporavka zajednice (5 do 10 godina) i promjene kulturnih obrazaca višegeneracijskih trauma ka stvaranju miru.
Za navedeno treba politička volja koja očito ne postoji. Neprihvatljivo je da Ministarstvo zdravlja žmuri pred psihičkom patnjom koja je sveprisutna i dodatno obmanjuje javnost.
Bonus video:
