Voda Morače je, nizvodno od uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, lošeg kvaliteta, što znači da građani Podgorice i Zete ne bi smjeli da je koriste za navodnjavanje, pojenje stoke, kupanje...
Taj uređaj projektovan je za grad sa 55.000 stanovnika i izgrađen prije skoro pola vijeka, a Podgorica danas ima više od 180.000 stanovnika.
Doseljavanje u glavni grad naročito je ubrzano tokom posljednje tri decenije, pa je i prije petnaestak godina bila planirana izgradnja još jednog uređaja za prečišćavanje, i to pored ovog postojećeg.
Umjesto toga, nažalost, 2013. godine urađene su - izmjene urbanističkog plana. Građevinski lobi je, u saradnji sa gradonačelnikom i odbornicima - uključujući i one iz Zete - na površini od 68.440 kvadratnih metara državne zemlje predvidio izgradnju deset stambenih zgrada sa osam i više etaža, kao i mnogo objekata manje spratnosti.
U zbiru - 775 stanova sa 58.646 kvadrata, plus 18.000 kvadratnih metara poslovnog prostora. Halapljivost vlasti i lični interes njenih nosilaca, kao i sa njima povezanih lica, bili su mnogo važniji od očuvanja kvaliteta vode u Morači i Skadarskom jezeru.
Tim povodom, građanima i gradonačelniku obratio sam se dodatno i tekstom u Monitoru od 29. septembra 2017. godine. Tada je, pored postojećeg kolektora, izgradnja dodatnog postrojenja za prečišćavanje još bila moguća.
Bilo je u gradskoj kasi i novca da se, zbog budućeg širenja grada, izgradi novi uređaj. Jer u Moraču, kao i u bilo koju rijeku ili jezero, smije da se ispusti isključivo voda koja je tehnološki prerađena do kvaliteta A1.
Bitku za tu lokaciju sam izgubio, ali bitku protiv planirane tehnologije za tretman otpadnih voda još vodim. I, uprkos svemu, nadam se pobjedi makar u pogledu tretmana fekalnog mulja. Planirana tehnologija predviđa inseneraciju - spaljivanje mulja - što je u zemljama Evropske unije zabranjeno.
Problem je i Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, zato što su u njegovoj izradi učestvovale četiri firme iz čijih je referenci jasno da se primarno bave - građevinarstvom.
Trebalo je imati mnogo hrabrosti pa se prihvatiti ekološkog posla bez odgovarajućih specijalističkih znanja, ali investitoru to očigledno nije bilo važno.
Rezultat korišćenja zastarjele tehnologije biće zagađenje vazduha i neprijatan miris koji spalionica proizvodi uprkos filterima. PM 10 i PM 2.5 biće u atmosferu ispuštane iznad nivoa dozvoljenog EU standardima, a te čestice dugoročno ugrožavaju pluća i disajne organe.
Ta zastarjela tehnologija je i veoma skupa, zbog potrošnje električne energije i tople vode, ali najveći problem je to što spalionica godišnje proizvede 200 tona opasnog otpada. Njega je, uz velike troškove, neophodno skladištiti u inostranstvu jer u Crnoj Gori za to ne postoje uslovi.
Umjesto ovog prevaziđenog rješenja, trebalo bi koristiti novu njemačku tehnologiju koja potpuno isključuje spaljivanje i podrazumijeva biološke i hemijske procese. To znači da uopšte nema štetnih PM 10 i PM 2.5 čestica, niti neprijatnog mirisa, a kao nusprodukt dobija se fosforno đubrivo koje je veoma traženo na evropskom tržištu.
Troškovi održavanja i transporta opasnog otpada u inostranstvo višestruko su veći od ulaganja u njemačko rješenje. Uz to, nema potrebe za gradnjom posebnog objekta jer je riječ o kontejnerskom postrojenju, pa bi uređaj za tretman fekalnog mulja otplatio utrošeni novac za pet do šest godina.
Dosadašnjim stanjem najviše su pogođeni stanovnici Zete koji žive blizu obala Morače i Skadarskog jezera, a tako će biti i dalje u slučaju primjene zastarjele tehnologije, na kojoj god lokaciji kolektor bio izgrađen.
Htjeli to ili ne htjeli, fekalni mulj iz Podgorice će se neprerađen ulivati u Moraču, a to znači da će voda rijeke i dalje biti veoma lošeg kvaliteta.
Autor je dipl. maš. ing; bio je odbornik u SO Podgorica u dva saziva
Bonus video:
