Već četrdeset godina traje moja „borba sa vjetrenjačama“ u kojoj sam u svojim autorskim člancima ukazivao na vrijedne prirodne ljekovite resurse Crnogorskog primorja od Igala do Ulcinja. Želio sam ostaviti trag istine o stanju životne sredine na ovom prostoru od osamdesetih godina prošlog vijeka do današnjih dana. Vrijeme je pokazalo da su svi ovi zdravorazumski predlozi bili opravdani ali, nažalost, nijesu uvaženi.
Svi prirodni ljekoviti resursi Crne Gore (morska voda, mineralna voda, morski peloid...) nalaze se u najatraktivnijoj zoni morskog dobra (Igalo, Solila - Tivat, Bigovo, Petrovac i Ulcinj). Ovi ljekoviti resursi Crnogorskog primorja vrednovani su kroz projekat „Sunčana obala zdravlja“ čiji je idejni tvorac bio prof. dr Milutin Živković, ugledni evropski reumatolog i dugogodišnji direktor Instituta u Igalu, koji je predlagao da se na svim pomenutim lokacijama Crnogorskog primorja umjesto apartmana i kondo hotela izgrade objekti zdravstvenog turizma.
Ponosan sam što se veliki dio moje doktorske disertacije „Hemijska i ljekovita svojstva prirodnih mineralnih voda Južnog Jadrana“ (1991.) bavi balneološkim istraživanjem sumporovite mineralne vode koja izvire u moru nestvarno lijepe „Ženske plaže“ u Ulcinju čiju bajkovitost uljepšava okruženje borove šume. Ovaj jedinstveni prirodni biser Mediterana predstavlja čežnju velikog broja domaćih i svjetskih investitorskih predatora.
Ovoga puta, nije mi želja da po ko zna koji put pišem da je cjelogodišnji zdravstveni turizam pravi pravac razvoja prostora Ulcinja, da je obalni prostor Crnogorskog primorja naš najvredniji resurs koji moramo da sačuvamo jer je - neobnovljiv.
Ulcinj ne smije da dozvoli gubitak vizuelnog identiteta koji se dešava u Boki (Kumbor, Baošići) koja očekuje da je dodatno „uljepša“ most u kumborskom tjesnacu, koji će omogućiti totalnu betonizaciju još uvijek zelene Luštice.
Ovog puta želim da pišem o ljepšim stvarima, da ukažem kako se koristio morski akvatorijum na hercegnovskoj rivijeri.
Više od jednog vijeka na ovom prostoru prisutan je poseban vid zdravstvenog turizma pod nazivom talasoterapija.
Talasoterapija predstavlja način liječenja korišćenjem morske vode i morskih elemenata u regeneraciji i rehabilitaciji organizma. Tretman morem može biti efikasan u liječenju, ali i prevenciji niza bolesti.
Naziv talasoterapija dolazi od grčke riječi thalasos, što znači more. Grčki filozof Platon (480–460. p.n.e.) rekao je da „more ispira sve čovjekove boljke“.
Francuski naučnici Rene Quinton i Claude Bernard su početkom prošlog vijeka otkrili da je ljudsko tijelo sastavljeno od 70% vode i zajednički proučavali sastav krvi, međućelijske tečnosti limfe i došli do zaključka da je ljudski organizam analogan morskoj vodi jer ima jednak sastav minerala.
Citiraćemo i definiciju za talasoterapiju Francuske federacije za more koja glasi: „Talasoterapija predstavlja simultanu upotrebu morske vode i supstanci dobijenih iz mora u svrhu prevencije bolesti pod medicinskom supervizijom“.
Blagotvorno djelovanje morske vode objašnjava se prisustvom skoro svih elemenata iz prirode u fino rastvorenom obliku. U morskoj vodi se nalaze životno važni elementi kao što su: natrijum, magnezijum, kalcijum, kalaj, silicijum i dr. Mnogi sadržaji mora završavaju u ljekovima i kozmetičkim proizvodima. Posljednjih godina sve više hotela i wellness centara nudi ljekovite terapije morskom vodom. Ona ima kompleksan i blagotvoran učinak na organizam čovjeka. Svježa morska voda potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode. Njenom efektu doprinose i ostali činioci mora, koji se sastoje u temperaturi vazduha, vlažnosti, brzini vjetra, toplini sunčeve energije i zračenja, prisutnosti eteričnih ulja i, što je najvažnije, odsutnosti zagađenja.
Morska voda dobro prodire kroz kožu i djelovanje njezinih minerala i elemenata u tragovima potpuno dolazi do izražaja. Ona predstavlja najefikasniju mineralnu vodu. Ne može se zamijeniti, niti vještački proizvesti. Zbog toga se talasoterapija može sprovoditi jedino na obali mora.
Blagotvorno djelovanje mora na zdravlje uočeno je još u davnim vremenima. Morske kupke (talasoterapija) poznavali su stari Grci. Rimljani su na obalama Jadranskog mora imali određena mjesta koja su služila za rehabilitaciju umornih nogu njihovih ratnika. Turci koji su vladali Ulcinjom koristili su ljekovitost mora i mineralne vode na “Ženskoj plaži”. Treba istaći da je tradicija primjene talasoterapije više od jednog vijeka prisutna na prostoru hercegnovske rivjere (Meljine, Zelenika, Igalo).
„Lazaret“ u Meljinama je bila atraktivna i impozantna građevina koja datira iz doba Mlečića (1732) koja je predstavljala glavnu sanitetsku ustanovu u Boki Kotorskoj. Tradicija ljekovitosti talasoterapeutskih faktora morske obale u Meljinama traje sve do danas preko bolnice i Centra za rehabilitaciju na samoj obali.
Kao potvrda da se u hotelu „Plaža“ Zelenika primjenjivala talasoterapija, svjedoči tekst za prospekt „Kupališta, lječilišta u Kraljevini SHS“, objavljen 7. novembra 1922. godine, koji glasi: “Pješčana plaža, kupatilo za najsposobnije i neplivače. Gosti mogu iz vlastite sobe na stepenicama izlaziti u haljinama od kupanja direktno u more. Visoke terase za sunčanje, na kojoj se ljeti i zimi mogu uzimati sunčane banje potpuno svlačeni”.
Možemo da zaključimo da „Lazaret“ u Meljinama i hotel „Plaža“ Zelenika i danas predstavljaju prostor posebnog ugođaja.
Na kraju, najznačajniji prema istorijskom postanku i glavnim karakteristikama i funkcijama jeste hotel „Igalo“ (1928) koji je prije sto godina predstavljao embrion zdravstvenog turizma. Zahvaljujući uglednom vlasniku Milošu Jankoviću, koji je u svom hotelu okupljao ugledne profesore Beogradskog univerziteta, sve u cilju promocije Igala kao liječilišnog mjesta.
Kao kuriozitet, ovaj ugledni Novljanin u svojoj autobiografskoj knjizi sjećanja piše da je u tom periodu u hotelu „Igalo“ boravila mlada Ruskinja, gospođa Čukmasov, koja je u Parizu studirala balneologiju. Oduševljena Igalom, svog bogatog muža je nagovorila da kupi zemljište na ušću Sutorine, gdje je planirala da izgradi sanatorijum.
Poslije rata (1949) naglo se razvija talasoterapija zahvaljujući vizionaru primarijusu dr Svetozaru Živojinoviću, idejnom tvorcu i realizatoru projekta talasoterapije i balneoterapije koja se na naučnim osnovama koristi u Institutu u Igalu za uklanjanje i sprečavanje raznih zdravstvenih tegoba i kao terapija koja ima masovnu primjenu.
I na kraju umjesto zaključka o talasoterapiji kao načinu liječenja morskom vodom i morskom sredinom, moramo da konstatujemo da samo nezagađena morska voda može biti važan talasoterapeutski faktor.
Autor je viši naučni saradnik Instituta ,,Dr Simo Milošević” u Igalu
Bonus video:
