Iza pobjeda krajnje desničarskih populista gotovo uvijek slijedi talas očajničkog preispitivanja i užurbanih komentara. Izuzetak nije ni Pirova pobjeda nacionaliste Karola Navrockog nad Rafalom Tšaskovskim na predsjedničkim izborima u Poljskoj. Ipak,u pokušaju da se objasni šta se dogodilo, možda vrijedi ponoviti objašnjenje koje je politikolog Lari Bartels dao povodom izbornih pobjeda Donalda Trampa: nije se desilo ništa posebno.
Na izbore mogu uticati manje političke promjene. U ovom slučaju, kao primjer može se navesti sve veće nezadovoljstvo Vladom koju vodi premijer i bivši predsjednik Evropskog savjeta, Donald Tusk. Njegovu vladu čini široka koalicija okupljena oko stranke desnog centra - Građanske platforme, koja je kandidovala Tšaskovskog. Ipak, izbori najčešće odražavaju duboke kulturne podjele u društvu.
Poljska je izabrala konzervativnog predsjednika zato što je, u suštini, konzervativna zemlja. Taj utisak se možda ne stiče ako se informišemo iz stranih medija, koji se često fokusiraju na kosmopolitski svijet urbane elite. Ali prosječan poljski birač i dalje je duboko vezan za tradicionalne vrijednosti i sve je skeptičniji prema društvenim promjenama koje dolaze s integracijom u Evropsku uniju.
To se vidi i kroz niz predsjedničkih izbora, koji mogu biti dobijeni samo ako kandidat osvoji apsolutnu većinu glasova. U četiri od posljednjih pet izbornih procesa pobijedili su kandidati koje je podržala desničarska stranka Pravo i pravda (PiS). Jedini izuzetak bio je Bronislav Komorovski, koji je pobijedio 2010. godine. On je pragmatični katolik, otac petoro djece i strastveni lovac. Po mjerilima Građanske platforme, to je izuzetno konzervativan profil - naročito u poređenju s Tšaskovskim.
Kao sin džez muzičara, koji je odrastao u umjetničkom okruženju u Varšavi, poliglota obrazovan u oblasti međunarodnih odnosa - Tšaskovski je oličenje liberalne Poljske. Njegova funkcija gradonačelnika Varšave samo je dodatno učvrstila tu sliku - sliku koja je, između ostalog, doprinijela njegovom porazu od Andžeja Dude na predsjedničkim izborima 2020.
Iako je Duda tada pobijedio s malom razlikom, to je trebalo da bude jasan signal Građanskoj platformi da Tšaskovski možda nije najbolji kandidat za ovogodišnje izbore. Ipak, ponovo je nominovan, što pokazuje koliko su liberalne elite u Poljskoj udaljene od šire političke stvarnosti u zemlji.
To se posebno jasno vidjelo kroz pokušaj Tšaskovskog da pridobije glasače krajnje desničarske partije Konfederacija, koju predvodi Slavomir Mencen. Ta stranka je u prvom krugu osvojila skoro 15% glasova, a s obzirom na to da su Tšaskovski i njegov protivkandidat Navrocki bili izjednačeni, Mencen se našao u ulozi potencijalnog “jezička na vagi” - onog koji odlučuje o ishodu izbora.
Mencen, blago rečeno, nije umjeren političar. Godine 2019. postao je ozloglašen zbog svojih “pet zahtjeva”: Poljska bez Jevreja, homoseksualaca, abortusa, poreza i Evropske unije. Kao uspješan preduzetnik, nastavio je da šokira javnost - između ostalog i promovišući pivo pod nazivom “White IPA Matters” nakon protesta izazvanih ubistvom Džordža Flojda od strane policije u Minesoti 2020. U televizijskoj reklami za to pivo, crni barmen ironično izjavljuje: “To mi baš treba”.
Uoči drugog kruga izbora, Mencen je iskoristio trenutak i izašao s osam novih ciljeva: blokiranje svakog povećanja poreza i ulaska u eurozonu, odbijanje kazni za govor mržnje prema LGBT osobama, protivljenje daljoj integraciji s EU i podrška pravu na oružje. Zatim je pozvao oba kandidata iz drugog kruga da se međusobno suoče i potpišu one ciljeve koje podržavaju.
Navrocki se prvi odazvao i, kako se i očekivalo, potpisao svih osam. Tšaskovski se takođe pridružio razgovoru - ostao je pristojan, iskren i temeljit. Međutim, pažnju javnosti privukao je video-snimak na kojem se, nakon debate, Tšaskovski druži uz pivo sa Mencenom i ministrom spoljnih poslova, Radoslavom Sikorskim. Snimak je brzo postao viralan. “Za Poljsku koja ujedinjuje, a ne dijeli”, tvitovao je Sikorski. “Živjeli”, dodao je Tusk.
Među liberalnim komentatorima, trenutak s pivom odmah je postao simbol - hrabar, iako neprijatan, gest nacionalnog pomirenja. Ali suština njihovog razgovora ostala je uglavnom zanemarena. Mencenovi zahtjevi, uprkos prikrivenim signalima ekstremno desničarskim biračima, bili su znatno umjereniji od njegove ranije retorike. Nije bilo otvorenog antisemitizma ili netrpeljivosti, nije pozivao na napuštanje EU niti je spominjao zabranu abortusa.
Njegovo protivljenje ulasku Ukrajine u NATO - ali ne i u EU - može se smatrati manje važnim, s obzirom na to da je Donald Tramp odlučan u namjeri da Ukrajinu drži van NATO-a. Kada je riječ o LGBT pravima, Mencen je govorio o preispitivanju ograničenja slobode govora, ali nije pominjao istopolne zajednice ili usvajanje djece.
Drugim riječima, Mencen je Tšaskovskom ponudio stratešku priliku da uđe u ozbiljniji politički dijalog o konkretnim pitanjima. To nije bilo slučajno - Konfederacija ima jasan interes da oslabi PiS, svog glavnog rivala na desnici. Međutim, Tšaskovski nije iskoristio tu priliku da postigne stvarni politički dogovor. Podržao je četiri od osam predloga - uz brojna ograničenja i objašnjenja - ali nijedan nije potpisao.
Danas je postalo moderno pozivati liberalne i umjerene stranke da se obrate konzervativnim biračima. Ali ta je priča i dalje obojena elitističkim prezirom. Većina tih pokušaja ne podrazumijeva istinsko slušanje, a kamoli spremnost na kompromis već se svodi na simbolične i površne gestove - kao što je u Tšaskovskog slučaju bilo nazdravljanje s ekstremistom.
Jasno je da se na taj način ne pridobijaju birači - posebno u vrijeme kada su društvene mreže stvorile politički angažovanije biračko tijelo. Mencen to, za razliku od drugih, dobro razumije. Nekoliko dana nakon što je snimak s pivom postao viralan, snimio je popularan video-prenos uživo u kojem je tačku po tačku kritikovao Tšaskovskog zbog neodlučnosti i nedosljednosti. Iako je ponovo izrazio spremnost za dijalog i odbio da direktno podrži Navrockog, zaključio je bez uvijanja: “Ne vidim apsolutno nijedan razlog da glasam za Tšaskovskog”.
Njegovi birači su bili istog mišljenja. U drugom krugu, čak 88% glasača Konfederacije podržalo je Navrockog. Pouka je jasna: ako se liberali i demokrate oslanjaju samo na površne simbole, nastaviće da gube. Samo ako ozbiljno pristupe vrijednostima i brigama birača, mogu predstavljati stvaran izazov krajnjoj desnici i populistima.
Autor je vanredni profesor prava i strategije na Central European University (CEU)
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
