Plaši li vas vještačka inteligencija? Mnogi ozbiljni ljudi više su nego zabrinuti, vode se ozbiljne akademske rasprave u koje se uključio i Evropski parlament. Šta ih je toliko uplašilo?
Strah od vještačke inteligencije u čovjeka je usađen posredstvom njegove vlastite mašte. Sjetimo se par najpoznatijih primjera. Karel Čapek je 1921. godine napisao dramu "R.U.R", u kojoj se roboti bune protiv svojih tvoraca. Arthur Clark 1968. godine piše roman "Odiseja u svemiru" u kojem se sveznajuća vještačka inteligencija okreće protiv ljudi. Proširenjem matrice ova dva primjera nastao je veliki broj knjiga i filmova. U ovom iznimno površnom podsjećanju ipak moram pomenuti i Philipa K. Dicka koji je dojmljivo problematizirao odnos čovjeka i njegove vještačke kreacije.
Tri zakona robotike
Isaac Asimov uveo je red u tu oblast i napisao Tri zakona robotike. Prema prvom zakonu, robot ne smije da povrijedi čovjeka ili da svojom neaktivnošću dozvoli da čovjek bude povrijeđen, drugi zakon propisuje da robot mora izvršavati naređenja koja mu daju ljudi, osim kada su takva naređenja u sukobu sa Prvim zakonom, a treći zakon kaže da robot mora štititi svoju egzistenciju sve dok takva zaštita nije u sukobu s Prvim i Drugim zakonom. Nakon izvjesnog vremena, ne znam zašto, Asimov dodaje i nulti zakon prema kojem robot ne smije da ugrozi čovječanstvo ili da svojom neaktivnošću dozvoli da čovječanstvo bude ugroženo.
Prije dvije godine Evropska unija proširuje njegov zakon i usvaja Akt o umjetnoj inteligenciji. Ovim aktom Evropski parlament želio je osigurati, kako kažu, da sistemi vještačke inteligencije budu sigurni, transparentni, da ne diskriminiraju, da se mogu pratiti i da su ekološki prihvatljivi.
Prema ovom aktu, u Evropskoj uniji je zabranjena primjena vještačke inteligencije koja uključuje kognitivno bihevioralno manipuliranje osobama ili određenim ranjivim skupinama, poput glasom aktiviranih igračaka koje potiču opasno ponašanje kod djece, onda bodovanje uz pomoć AI: klasifikaciju ljudi na temelju ponašanja, socioekonomskog statusa, osobnih obilježja, biometrijska identifikacija i kategorizacija fizičkih osoba, biometrijski nadzor u stvarnom vremenu, kao što je prepoznavanje lica na javnim mjestima... Ne znam da li ste znali, ja nisam uočio nikakve promjene na mom telefonu, ali zabrana sistema vještačke inteligencije koji uključuju ove rizike, u Evropskoj uniji primjenjuje se od drugog februara 2025. godine.
To nisu svi rizici, upozoravaju naučnici pa kao najveće nedostatke vještačke inteligencije navode nemogućnost razumijevanja konteksta, nedostatak etike, socijalne inteligencije i empatije. Što, navodno, čovječanstvo posjeduje. Zbog toga je u aktu Evropskog parlamenta naglašeno da AI sisteme moraju nadzirati ljudi kako bi se spriječili štetni ishodi. Tu, siguran sam, leži najveći problem.
Čovjek je najopasniji robot
Bez obzira na razvoj tehnologije, jedini stvor kojeg se zaista treba plašiti na planeti, ostaje čovjek. Zaista ne znam kako funkcioniše vještačka inteligencija i ne mogu pojmiti sistem algoritama uz pomoć kojeg radi, ali mi je prilično jasno kako funkcioniše današnje čovječanstvo. Ne vidim da ga brine etika niti pokazuje empatiju, a to su nedostaci koji se zamjeraju vještačkoj inteligenciji. U Gazi svakodnevno ubijaju palestinske civile u redovima za hranu i djecu izgladnjuju do smrti. Čak i najprimitivniji robot, marke Obodin, sa dva strujna kola, reagovao bi na osnovu nultog zakona i ne bi dozvolio da se na tako ponižavajući način ubija čitav narod.
Čovjek na poziciji moći u stanju je sebi prilagoditi svaki zakon, sa ovoga ili onoga svijeta. Ograničio je djelovanje vještačke inteligencije, ali nikako mu ne ide od ruke da zaustavi genocid. Čovjek lako pronađe opravdanje za svaku gadost koja mu ide u prilog. Od mašina traži da ne diskriminiraju, dok je istovremeno on u toj disciplini šampion.
S druge strane, vještačkoj inteligenciji svako toplokrvno biće trebalo bi biti jednako. Naučnici tvrde da algoritam ne razumije kontekst, što je odlično, jer ga nije briga za geopolitiku, ravnotežu moći, istorijske odnose, rasne, klasne, spolne i sve ostale razlike koje smo namaštali. AI ne zna šta je vjekovna težnja, ne vidi problem u razlici među religijama, ne smeta mu ni sveto ni profano... Za čestitog robota to su samo trivijalnosti koje odbacuje jer mu se ne uklapaju u račun, za njega su sve agresije i okupacije jednake, zna tačno šta je prekoračenje nužne odbrane, šta je civilna žrtva a šta ratni zločin. Vještačka inteligencija bi odmah prepoznala genocid, na samom začetku.
Zbog toga, što se mene tiče, spreman sam, bez ikakvih ograda, prepustiti se svakom raspoloživom sistemu vještačke inteligencije. Sit sam ljudskog merhametluka. Okuj me robote.
Bonus video:
