Godine prolaze a vrijednosti traju, traju...!
Ovakav početak teksta smatram adekvatnim u susret 55. godišnjici Umira krvi u Malesiji, čuvenog istorijskog dogovora od 28. juna 1970. godine. Toga dana je održan svenarodni zbor u Tuzima na kojem su učestvovali predstavnici svih bratstava u Malesiji, plemenski prvaci, intelektualci i mnogi predstavnici kulturnog i društveno-političkog života iz ovih krajeva sa ciljem postizanja civilizacijskog dogovora ukidanja krvne osvete na teritoriji Malesije. Ovaj događaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti jer, prvi put, pokrenuta jedna takva inicijativa: da se stane na put krvnoj osveti na ovim prostorima, ovoj naslijeđenoj tradiciji koja je vjekovima nadživjela izazove vremena i opstajala uprkos teškim posljedicama koje je uzrokovala. Iako fenomen krvne osvete nije bio karakteristika samo za pripadnike albanske narodnosti već i za druge narode u regionu, ona je ipak trajala i opstajala duže u sredinama nastanjenim pripadnicima albanske populacije.
Stoga, mudrošću stanovnika ovih krajeva predvođenih plemenskim prvacima i istaknutim intelektualcima vremena i, nadasve, svjesnih sve težih posljedica fenomena krvne osvete u novim okolnostima rada, školovanja i potrebe za stvaranjem novih uslova življenja, samoinicijativno su se organizovali radeći na postizanju pomirenja i, konačno, davanju BESE da se ukidne krvna osveta na ovim prostorima. Na taj način, dobrom organizacijom svakodnevnih aktivnosti sa svim bratstvima i njihovim predstavnicima u svim selima i zaseocima na teritoriji Malesije, uspjelo se u organizovanju Svenarodnog zbora u Tuzima 28. 06. 1970. godine koji će, postignutim dogovorom, postati istorijskim događajem za tadašnja i buduća pokoljenja. Utoliko prije što se data riječ - BESA, poštovala svih ovih godina i decenija ne samo ovdje, u svom zavičaju, nego i među brojnom dijasporom širom svijeta porijeklom iz ovih krajeva. Danas, poslije 55 godina od toga događaja, tada data riječ je podjednako aktuelna među mlađim generacijama u poštovanju djela svojih predaka. Pisane su knjige, mnogi novinski članci, dramska i filmska ostvarenja posvećena tom civilizacijskom dostignuću, mudrosti ljudi iz ovih krajeva i njihovom ljudskom autoritetu, čime su uspjeli da stanu na put jednoj tradiciji koja je živjela tako dugo na ovim prostorima. Posebno, iz razloga što je fenomen krvne osvete, i u današnje vrijeme, aktuelan na mnogim prostorima.
Iz tih razloga, civilizacijsko dostignuće u Malesiji iz 1970. godine dobija još više na značaju. Ja sam i u nekim ranijim tekstovima i javnim reagovanjima predočio ideju da se nekadašnja Kono sala Doma u Tuzima, pretvori u Muzej „Besëlidhja e Malësisë“, gdje bi bilo izloženo mnoštvo postojećeg arhivskog materijala i novih ostvarenja posvećenim upravo ovom događaju. Utoliko prije što mnogi pojedinci, kulturni i javni poslenici, NVO udruženja u zemlji i dijaspori, u susret ovom datumu redovno organizuju raznovrsne aktivnosti, okrugle stolove, konferencije i simpozijume, svjesni važnosti BESE za današnja i buduća pokoljenja.
Takođe, ustanovljenje Godišnje nagrade za humanost u opštini Tuzi „Besëlidhja e Malësisë“, doprinosila bi trajnosti tako značajnog dostignuća iz 1970. na ovim prostorima i, nadasve, poštovanju prema mudrost i dalekovidost naših predaka, za nas i buduća pokoljenja.
Autor je politikolog i ambasador mira; napisao je knjigu „BESA-vječno“
Bonus video:
