Izbijanje novog rata na Bliskom istoku, zajedno sa destruktivnim carinskim ratom, stvara smrtonosnu kombinaciju u usporenoj svjetskoj ekonomiji. Uprkos mogućnosti privremenog prekida vatre, šanse za skoru globalnu recesiju naglo su porasle.
I jedan šok je bio dovoljan. Tarife američkog predsjednika Donalda Trampa, kakve god da budu, predstavljaju rizik od usporavanja globalnog rasta. Ali potencijalni drugi šok (rat između Izraela i Irana, koji je sada uvukla Amerika) dodatno pogoršava oslabljenu globalnu ekonomiju. To potvrđuje moju teoriju o cikličnim rizicima: malo je potrebno da se ekonomija koja je na ivici “tačke zastoja” preokrene u potpunu recesiju.
Ovo jednostavno pravilo odlično je funkcionisalo pri predviđanju globalnih recesija tokom posljednjih 45 godina. Za razliku od recesija u pojedinačnim zemljama, koje se obično izražavaju kroz smanjenje realnog obima proizvodnje, kod globalne recesije ekonomski pad se primjećuje u otprilike polovini zemalja, dok ostatak i dalje bilježi rast. Upravo zato se globalnom recesijom obično smatra usporavanje stope rasta svjetskog BDP-a na i dalje pozitivnih 2-2,5%, što je za 0,8-1,3 procentna poena niže od prosječnih stopa rasta nakon 1980. godine (3,3%). Iznimke su bile 2009. i 2020. godina, kada je, zbog svjetske finansijske krize i pandemije, svjetska proizvodnja zaista opala.
Brzina usporavanja je ključ procjene cikličnog rizika. Može se smatrati zonom ranjivosti, mjerenom značajnim odstupanjima od trenda rasta. Osvrćući se na proteklih 45 godina, “tačku zastoja” globalne ekonomije bih smjestio u raspon od 2,5-3% - kada je u ovoj zoni, svijetu nedostaje otpornost potrebna da izdrži šok. To se dogodilo u svakoj od posljednje četiri globalne recesije
Vratimo se u sadašnjost. Prema najnovijem izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda “Perspektive razvoja svjetske ekonomije”, u 2025. godini očekuje se usporavanje rasta globalnog BDP-a na 2,8%, što je tačno u sredini zone “tačka zastoja”. Međutim, prethodne globalne recesije bile su posljedica jednog šoka, dok danas svjetsku ekonomiju mogu istovremeno pogoditi dva šoka: globalni trgovinski (carinski) rat i rat na Bliskom istoku. Vjerovatnoća dvostrukog šoka povećava šanse za globalnu recesiju - a u krugovima onih koji prave prognoze, to je najubjedljiviji argument.
Kao i uvijek, đavo je u detaljima - u ovom slučaju, u konkretnim prenosnim efektima ta dva šoka na globalni rast. Trgovinski rat je, u ovom trenutku, već stara vijest. Pretpostavljam da će Trampov paket tarifa, koji će se na kraju izroditi iz aktuelnih pravnih sporova, podrazumijevati globalnu carinu od oko 10%, znatno višu carinsku stopu za Kinu i izraženije carine na određene proizvode, usmjerene na zaštitu tradicionalnih američkih industrija, poput automobilske industrije i djelova, čelika i aluminijuma.
Globalna carina od 10% predstavlja otprilike petostruko povećanje u odnosu na prosječnu efektivnu carinsku stopu od 1,9% tokom 30 godina prije Trampovog “Dana oslobođenja” početkom aprila - što je šok po svim standardima. To stvara rizike od pada za kinesku ekonomiju, koja je i dalje zavisna od izvoza, i veliku neizvjesnost za američku ekonomiju, što gotovo sigurno dovodi do smanjenja kapitalne potrošnje i zapošljavanja, a oboje zavise od stabilnih očekivanja preduzeća o budućnosti. S obzirom na to da američka i kineska ekonomija zajedno čine nešto više od 40% kumulativnog rasta globalnog BDP-a od 2010. godine, ne treba potcijeniti potencijalnu štetu carinskog rata po svjetsku ekonomiju.
Što se tiče Bliskog istoka, makroekonomski uticaj ratova se obično mjeri preko cijena nafte. Nakon što je Izrael 13. juna izveo napade na Iran, cijene nafte su naglo porasle - ali sa nivoa koji su bili najniži u posljednje tri godine - i ostale su ispod prosječnih nivoa iz perioda nakon 2022. Zatim su, neposredno nakon Trampove objave o prekidu vatre 23. juna, cijene nafte uglavnom izgubile ratom izazvani rast. Ukoliko se neprijateljstva nastave - što je na Bliskom istoku uvijek moguće - pojaviće se značajni uzlazni rizici za cijene energije i drugih sirovina, jer će tržišta početi da strahuju od iranskih opcija za odmazdu, uključujući poremećaje u proizvodnji i distribuciji nafte, kao i u transportnim pravcima. Sve u svemu, američko bombardovanje iranskih postrojenja za obogaćivanje uranijuma 21. juna unijelo je novi element neizvjesnosti u već hipervolatilan svijet.
Još je prerano da bi se sa sigurnošću moglo reći kako će ulazak SAD u rat Izraela protiv Irana uticati na globalne cijene energije. Ipak, u izvjesnom smislu, situacija podsjeća na invaziju Sadama Huseina na Kuvajt iz avgusta 1990. godine, koja je dovela do udvostručenja cijena nafte u roku od tri mjeseca. Značajno je to što je svjetska ekonomija već tada usporavala ka graničnoj tački rasta od 2,5% u 1991. godini, a energetski šok izazvan ratom doveo je do blage globalne recesije u periodu 1992-93.
Ključ za kratkoročnu perspektivu nisu same američke carine niti rat sa Iranom, već njihova geopolitička interakcija. Ovi šokovi imaju potencijal da se međusobno hrane, prijeteći svjetskoj ekonomiji koja je već u opasnosti od zastoja. Ciklične prognoze nikada nisu potpuno pouzdane, ali ovogodišnji dvostruki šok čini globalnu recesiju sve vjerovatnijom.
Autor je profesor na Univerzitetu Jejl; bio je predsjednik Morgan Stanlei Asia
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
