Petak, 4. jul - I opet nagrada, i opet polemika, i opet ista tema - što je starije, kokoška ili jaje... A mislila sam da je sve jasno i u teorijskoj i u praktičnoj ravni.
- Peter Handke dobio je Nobelovu nagradu za književnost, a ne za mir. Dakle, pravo na javnu riječ obavezuje me da razdvojim književno djelo od političkih stavova autora - tako je 2019. izgledao moj skromni doprinos polemici koja je u jesen te godine bila pritisla cijeli poetsko-politički Balkan, a bogme i Evropu.
Sa Handkeovom poezijom upoznala sam se četvrt vijeka prije nego što je nagrađen Nobelom, zahvaljujući prevodu Sretena Vujovića. I sopstvenom skromnom doprinosu da 1994. stihovi slavnog Austrijanca budu prvi put objavljeni u Crnoj Gori.
U davno zaboravljenom časopisu Doklea koji je - zbog prefiksa crnogorski - morao biti pripreman u potkrovlju urednika Momira. M. Markovića, u ilegali. I to tolikoj da su i sponzori odbijali uobičajenu javnu zahvalnost na potkorici...
Kako sam samo bila ponosna, iako je moj napor po pitanju Handkea bio više poštarski nego uređivački...
Crna Gora bila je tada izopštena iz svijeta i politički i ekonomski i kulturno, tako da nijesam imala nikakva saznanja o njegovim analizama balkanskog ratovanja u kojima je svesrdno podržavao Slobodana Miloševića i izvođače njegovih radova sa Pala...
Polemika povodom Nobelove nagrade učinila mi je dostupnim i Handkeove ratne objave i pokušaje da, uoči preuzimanja nagrade, opovrgne vlastite riječi kako "Milošević nije balkanski okupator i kasapin" i da ga "poštuje zato što se borio za slobodu"...
Zbog odluke Švedske akademije da nagradi baš tog književnika, švedska ljekarka i novinarka Kristin Doktar - koja je izvještavala sa balkanskog ratišta - vratila je svoju Nobelovu nagradu za mir na masovnom protestu u Stokholmu.
Uprkos svemu, u polemici je tada pobijedilo pravo autora da se prosuđuje o onome što je stvorio a ne da se sudi njegovoj ličnosti...
* * *
Subota, 5. jul - O tome zašto treba suditi o književnom djelu a ne o političkim stavovima autora najviše sam naučila od velikog Borislava Pekića...
- Vjerujem da će jednom doći srećnije doba kada umjetnost osim sebe same ništa drugo neće izražavati. I da ćemo njene tvorce suditi po djelu, ne po životu - ponovio je dvije godine prije smrti ono o čemu je decenijama govorio...
A imao je više nego bogato iskustvo na tu temu, još od kraja šezdesetih. Kad su politički osuđeni njegovi prijatelji, urednici antologijske Biblioteke crnogorske književnosti "Luča", u kojoj je objavljeno i Pekićevo "Vreme čuda"...
Najteže mu je, ipak, pala odluka crnogorske vlasti da se njegovom najdražem prijatelju Danilu Kišu Njegoševa nagrada uskrati zbog političke nepodobnosti.
Dodijeljena je Desanki Maksimović, uz pravdanje žirija da će "za mladog Kiša biti vremena". Nije ga bilo, Kiš je umro prije nje...
Tražeći neke podatke o tom skandalu iz 1984, naiđoh na jedan o sebi koji sam davno zaboravila...
- Sjećam se sadašnje tv kolumnistice Vijesti Ratke Jovanović, tada mlade novinarke (ili urednice?) Pobjedine kulture, kako je strastveno i lucidno zagovarala Kiša, kao i Mišo Tripković koji je jednako vješto (i bučno) polemisao na temu Kiš ili Desanka i u kafani i u kabinetu kakvog političara... A sjećam se i kako je žestoko navijao i tadašnji maturant, sadašnji potpisnik ovih redova. Gotovo s nostalgijom prizivam to vrijeme i način na koji su nam sve te stvari bile važne - podsjetio me Balša Brković da sam se u političko nagr(a)đivanje književnosti jednako dobro razumjela i u ranoj mladosti.
Prošle su od tada četiri decenije, ali neki principi nikad ne zastarijevaju: ono što je 1984. važilo za Njegoševu nagradu i 2019. za Nobelovu trebalo bi valjda da važi i za Trinaestojulsku nagradu 2025. godine...
Dakle, priznanje za djelo ne smije zbog političkih stavova autora nikome biti uskraćeno...
Ali ni dodijeljeno...
* * *
Nedjelja, 6. jul - Taj princip je, nažalost, u Crnoj Gori kršen ne samo u posljednjih trideset pet godina nego i tokom prethodne četiri i po decenije.
Samo zbog političke nepodobnosti, najveći crnogorski pjesnik poslije Njegoša - Radovan Zogović - nije od Crne Gore dobio ni Njegoševu ni Trinaestojusku niti ijednu državnu nagradu.
Najmanje polovinu onih koji ih jesu dobili zahvaljujući političkoj podobnosti danas pamti samo najuža rodbina...
Vrijeme jeste majstorsko rešeto, sa tog razloga moj problem nije ni ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade nego davalac te nagrade država Crna Gora.
- Ali, on ne priznaje Crnogorce i vrijeđa ih - protestuje ovih dana (i) podmladak DPS-a...
Umjesto da se svi poklope ušima - nije Bećir Vuković bio ništa uviđavniji ni kad je za vladavine njihove partije izabran za člana žirija.
Zato im elementarna pristojnost nalaže da onoga kojega su smatrali dostojnim da dodjeljuje Trinaestojulsku nagradu sada imaju smatrati dostojnim i da je primi...
A što se vrijeđanja tiče, ne zaostaju po tom pitanju ni DPS-ovi omiljeni dobitnici...
Jedan je ne tako davno Albancima u Crnoj Gori nagrdio kosu na glavu, smatrajući ih nedostojnim izjašnjavanja a kamoli odlučivanja o državnim poslovima, a jednog od njihovih lidera nazvao "slaboumnim"...
Drugi je djelo srpskog nobelovca nazvao "fejk smećarskim mudroserijama"...
A Njegoševo kosmopolitsko "kvazifilozofskim masturbacijama nad sudbinom nacije", naglašavajući da "to nikada nije i nikada neće biti moje"...
* * *
Ponedjeljak, 7. jul - A zašto kažem da je i u ovogodišnjoj nagr(a)đivačkoj lakrdiji problem država...
Pa, zato što gorepomenuta gospođa liderka evropskih integracija za sedam dana nije bila u stanju da integriše sedam pravnika koji bi integralno sagledali Zakon o državnim nagradama.
I utvrdili da li je prekršen...
Za početak, ne bih se zaklela da je član 19 poštovan u dijelu koji propisuje da žiri mora biti "izabran iz reda istaknutih naučnih, kulturnih, sportskih i javnih radnika"...
Da zakon definitivno jeste prekršen, potvrđuje član 17.
Taj član obavezuje da se može dodijeliti samo jedna nagrada u jednoj oblasti.
A u istom članu jasno je navedeno da su kulturno i umjetničko stvaralaštvo - jedna oblast.
Za kršenje drugih zakona fale mi riječi...
U nedostatku propisanih dokaza da nagrađeno djelo uopšte postoji, bolje da citiram:
Do petka, 4. jula 2025, knjiga "Kuće beskućnika" autora Bećira Vukovića nije bila katalogizovana u COBISS.CG (Crna Gora), niti u COBISS.SR (Srbija).
Istog dana je ustanovljeno da je zapis u srpskom sistemu izmijenjen, koristeći prethodno formiran zapis od 2. aprila 2025. godine.
Knjiga je tada registrovana kao da je "u štampi", uz napomenu da nijedna biblioteka u tom sistemu ne posjeduje njen primjerak.
Nacionalna biblioteka "Đurđe Crnojević" potvrdila je da knjiga nije registrovana u Crnoj Gori, ne postoji zahtjev za CIP (kataloški zapis u publikaciji) ni za ISBN kod ove institucije.
Potraga za dobitnicom Trinaestojulske nagrade još traje, više detalja za činjenični opis Načisto se očekuje 10. jula između 20 i 22 sata.
* * *
Utorak, 8. jul - Jes' da mi već godinama svi u Vijestima kašnjenje tolerišu mimo svih granica, ali nalaze forenzičara o stanju nagrađene knjige ne mogu da čekam...
Zato bolje da pređem na nalaze vlastite političke istrage...
A moja istraga kaže da je najveći problem Crne Gore i dalje Andrija Mandić...
Podrazumijeva se kao predsjednik Skupštine, zato što sve probleme koje u tom svojstvu napravi plaćaju svi stanovnici Crne Gore...
Sa problemima koje pravi kao lider Nove srpske demokratije nemam briga, sve će to platiti članstvo te partije, aktivisti i glasači...
Kolektivno, nažalost, mada i dalje vjerujem da među njima ima onih koji nijesu saglasni sa njegovim vrijeđanjem 256.436 - slovima: dvjesta pedeset šest hiljada i četiristo trideset šest - Crnogoraca.
U matičnoj državi, o tome koliko je uvrijeđenih izvan nje - nema podataka...
I zaludu mu u vili "Gorica" divljenje 13. julu...
I onom 1941. i onom 1878...
Zato što ni iz jednog ništa nije naučio...
Inače ne bi samo dan ranije i iz jednog i iz drugog izbrisao Crnogorce...
Ni izrekao najtežu uvredu koja se jednom narodu može reći - da ga nema i da nikad nije ni postojao...
- Moramo vaspitavati mlade na primjerima hercegovačkih, crnogorskih i drugih srpskih junaka - tako je rekao...
A Crnogorci junački zaćutali i udarili na - Bećira Vukovića...
P. S. One koji su protestovali ispred vile "Gorica" izuzimam, ali uz nadu da ću ih vidjeti i pred Skupštinom tokom svake naredne sjednice dok Andrija Mandić bude njen predsjednik. Jes' da ova Demokratska CG policija bije skoro kao ona autokratska, ali vjerujem da su makar DPS/SDP "hameri" blagovremeno rashodovani...
Bonus video:
