Kako istorijski simboli postaju sredstvo manipulacije i polarizacije u posttranzicionom društvu
U Crnoj Gori, zemlji bogate, ali i traumatične istorije, odnos prema prošlosti odavno nije samo stvar akademskih rasprava. Simboli Drugog svjetskog rata - partizani i četnici - ne predstavljaju više samo istorijske kategorije, već postaju aktivno oružje u političkim borbama, sredstvo za mobilizaciju masa i oblikovanje javne percepcije stvarnosti. Umjesto da doprinesu dijalogu i pomirenju, ti narativi se sve češće koriste za produbljivanje društvenih podjela.
Ideološki nasljednici i politička pasivizacija
Potomci partizanskog pokreta - mahom ideološki nasljednici komunista - umnogome su se povukli iz javne i političke arene. Radi se o strukturama koje su kroz decenije mijenjale “kape”, u zavisnosti od političkih okolnosti, često zanemarujući principe na kojima je izvorni antifašizam nastao. Mnogo toga u savremenom odnosu prema partizanskom nasljeđu ostalo je simbolično i površno, lišeno autentične borbe za jednakost i pravdu.
Jedan od ključnih aktera tranzicije Milo Đukanović predstavlja primjer političkog kontinuiteta bez ideološke konzistentnosti. Od nekadašnjeg komuniste, preko nacionalnog liberala, do zapadno orijentisanog državnika - njegova transformacija odražava duboku strukturalnu krizu političke odgovornosti u Crnoj Gori.
Četnici - normalizacija ekstremizma
Nasuprot partizanskoj pasivnosti, pojavljuju se obnovljene strukture koje afirmišu četničku ideologiju. Pod vođstvom figura poput Andrije Mandića, četnici više nijesu tabu tema - oni se predstavljaju kao legitimni branitelji nacionalnog identiteta. Ovakva reinterpretacija istorije - u kojoj se zanemaruju ili čak opravdavaju zločini, kolaboracija i etnički progoni - predstavlja ozbiljnu prijetnju demokratskom razvoju društva.
Mandić otvoreno ističe da je vrijednosti naslijedio od djeda i oca i da ih prenosi dalje. Taj ideološki kontinuitet, međutim, ne uključuje kritičko preispitivanje prošlosti, već njeno mitologizovanje - što dodatno podstiče podjele i isključivost.
Novi oportunizam pod starim šinjelima
U politički vakum koji je nastao povlačenjem starih struktura, ušli su novi akteri - kadrovi formirani pod patronatom Đukanovića, ali ideološki prazni i krajnje oportunistički orijentisani. Njihovo političko djelovanje zasniva se isključivo na ličnom interesu, pa tako “okreću kape” u pravcu svake vlasti - bilo Đukanovićeve, bilo Mandićeve - u zavisnosti od toga gdje su moć i novac.
Njih ne interesuje država kao zajednica građana i vrijednosti, već isključivo partija i profit. Takav odnos prema politici dovodi do urušavanja povjerenja u institucije, ali i u samu ideju Crne Gore kao moderne, evropski orijentisane države.
Pojava nove generacije
Uprkos svemu, pojavljuju se pojedinci i pokreti koji nude alternativu - želeći da Crnoj Gori vrate dostojanstvo i orijentaciju ka budućnosti. Jedan od takvih primjera jeste Nikola Jovanović, gradonačelnik Budve, koji otvoreno staje protiv oportunizma i političkog nasilja. Njegova pozicija, međutim, izaziva otpor kod onih koji su navikli da brane svoj kapital ne argumentima, već pesnicama - što se i danas dešava.
Uloga crkve i revizionizam
Posebnu ulogu u aktuelnim društvenim tenzijama ima Srpska pravoslavna crkva, koja - pod maskom duhovnog autoriteta - često djeluje kao politički instrument. Revizija istorije koju podržava, posebno u pogledu četničkog pokreta, ne doprinosi pomirenju, već produžava konfliktne linije u crnogorskom društvu.
Religijski autoriteti, umjesto da budu čuvari mira, postaju saveznici političkih ideologija koje ne priznaju zločine prošlosti, već ih relativizuju, opravdavaju ili glorifikuju.
Zaključak: Vrijeme za novu Crnu Goru
Crna Gora se danas nalazi na prelomnoj tački. Demokratska budućnost ove zemlje zavisi od toga da li će većina građana uspjeti da prepozna pogubnost ekstremizama sa obje strane - i partijske autokratije, i nacionalističkog revizionizma.
Većina Crnogoraca ne želi ni povratak u prošlost, ni život pod partijskom kontrolom. Ta većina - tiha, dostojanstvena, ali i odlučna - jeste nasljednik onih generacija koje su kroz vjekove čuvale Crnu Goru od imperija, režima i ideoloških stega. Crna Gora će opstati samo ako se vrati svojim temeljima: slobodi, pravu, građanskom identitetu i otporu svakom obliku porobljavanja - spoljnog ili unutrašnjeg.
Da je vječna Crna Gora.
Autor je nosilac Ordena zasluge za narod SR Njemačke (Bundesverdienstkreuz)
Bonus video:
