Petak, 25. jul - U početku, bio je to nastup dostojan titule predvodnika crnogorskog puta ka evro(sr)pskim integracijama...
- Prvo osuđujem, da ne bi bilo nikakve zabune, snažno osuđujemo svaku upotrebu sile i mislimo da se silom u Crnoj Gori ne može rešavati ništa. Zakoni moraju biti iznad svih i moraju važiti jednako za sve građane - tako je šef državnog parlamenta započeo odbranu od optužbi da baš on stoji iza napada na predsjednika Budve...
Potom je iz njega progovorila nadmenost... I to obrnuto srazmjerna činjenici da je nakon tri decenije (više)partijskog staža uspio da (p)ostane lider samo trećine crnogorskog dijela vaskolikog srpstva...
- Crna Gora i građani Crne Gore, kao i građani Budve, nijesu naivni, znaju oni da to nema nikakve veze sa Andrijom Mandićem - progovorio je o sebi u trećem licu...
A onda je, u prvom, samoga sebe kandidovao za tužioca...
- Pa postoje valjda i neki video-zapisi pa da vidimo šta je bilo, da se to učini javnim. Postoje tamo različite teme. (...) Postoje tu očigledno neka obećanja. Postoje neke razmirice. Postoje neki istorijati svega toga - trudio se da bude oprezan u iznošenju konkretnijih detalja...
Na kraju je iz njega prokuljala iskrenost:
- Iznevjerio je svoje glasače;
- Kršio zakon protjerujući nekadašnju legitimnu potpredsjednicu;
- Zabranio odborniku da uđe skupštinsku salu;
- Izdao biračku volju građana;
- Vratio Demokratsku partiju socijalista...
Ali, on nije tražio prebijanje predsjednika opštine?!...
Može biti, ali jeste našao dovoljno razloga da bude prebijen...
* * *
Subota, 26. jul - Predsjednik opštine Kotor (još) nije dobio batine, ali već u prvom mandatu jeste se suočio sa pajserima...
Bilo je to prije šest godina, kad se prvi put sa te pozicije suprotstavio budvanizaciji drevnog grada. Političkoj, prije svega, jer je u poređenju s njom kotorska građevinska mafija tada još bila mala maca...
Sad je velika porasla, a s njom i apetiti...
Kakva Svjetska kulturna baština pri baštinjenju crnogorske korupcionaške tradicije. Jedan posto u dva mosta, dva procenta od jednog puta, tri odsto u tridesetak malih hotela sa velikim apartmanima - i bog te vidio...
Ukidanje barijera za priliv stranih investicija, bilo je duhovno ime za svjetovnu korupciju i prije nego što je (s)tvoritelj Beograda na vodi poželio da napravi Ulcinj na suvom...
* * *
Nedjelja, 27. jul - Ali koliko god da su bili alavi, vrhovnici bivšeg režima nikad se nijesu usudili na referendum o otcjepljenju Kotora od Uneska...
Ne samo zato što, s nama ovakvima, tom gradu bez nadzora te organizacije nema života, nego više zbog toga što vlasti koja bi Kotor izbrisala sa liste zaštićenih ne bi bio dug vijek...
Sreća ne pomaže dva puta, a DPS je jednom već pokušao da "izgradi stariji i ljepši Dubrovnik"...
Tri decenije kasnije, nova vlast nije ni pokušala da počne od učenja na greškama bivše. Naprotiv, već punih pet godina ih uporno ponavlja...
Sve osim jedne za koju nije kapac: da formira dva-tri klana i krene u import-eksport kokaina...
Sve i da nekako nađe prikladne kadrove i dobru sirovinu, ova vlast je izgubila posljednju šansu da i u tom državnom poslu stoprocentno iskopira biznis planove bivšeg režima...
Potapanjem pomorske privrede, koja jeste bila samo kineska kopija one iz devedesetih. Iste su, međutim, metode - Crna Gora je još jednom (p)ostala samo primorska ali ne i pomorska zemlja...
Naravno da me od ove vlasti ništa ne može iznenaditi, pa ni gorepomenuto zastiđe o stavljanju Kotora pod zaštitu bjelosvjetskih investitora...
- Bruka je i kad đaka izbace iz škole, a kamoli državu iz Uneska - lijepo je to objasnila Kotoranka Vlasta Mandić...
Iznenadio me, međutim, Slaven Radunović. Ne kao ministar, jer svaka vlast kvari, nego kao građanin...
Ili sam ničim izazvana bila u zabludi da je on dio zdravog krila nove srpske demokratije...
* * *
Ponedjeljak, 28. jul - U koje krilo Evrope nikad spada Milojko Spajić još ne mogu da odrede ni znalci koji političke teorije i prakse poznaju drastično bolje nego ja...
Zato što je PES endemska vrsta političkog organizovanja čiji oblik najbolje odslikava naziv višestranačka partija...
Endemski je i lider, do njegovog izlaska na političku scenu nije registrovan nijedan koji na jedno pitanje daje više suprotstavljenih odgovora...
U iste opanke ili nekad naknadnom pameću, kako kad, ali da je ikad o ičemu ijednom jednako odgovorio - e, to ne pamtim...
Imam jedno državljanstvo... nemam nego dva, a možda i više...
Ne poznajem kralja kripto-valuta... poslovao sam s njim...
Nijesam imao nekretninu u Beogradu na vodi... prodao sam stan majci zajedničkog djeteta...
Nikad neću sarađivati sa DF-om i DPS-om... ministri DF-a su dobrodošli u Vladu, a kadrovi DPS-a po dubini...
Ima toga još masa, ali danas je nadmašio samoga sebe...
- Ja sam tu, saslušaću sve što imate da kažete ali neću odgovarati na pitanja poslanika - krenuo je đonom na početku premijerskog sata.
Čijem je održavanju posvećeno čak sedam članova poslovnika o radu parlamenta, ali ni u jednom se ne pominje mogućnost da premijer odbije da odgovara na pitanja.
Ne zbog toga što je neko zaboravio da to napiše, nego zato što to nije normalno...
* * *
Utorak, 29. jul - Normalnim se ne može smatrati ni način na koji je premijer završio početno obraćanje poslanicima...
- Razumijem vašu anksioznost - baš tako je rekao, očigledno zaboravljajući da se i politički bumerang vraća na polaznu poziciju...
Iskreno se nadam da je mislio samo na socijalnu anksioznost, jer zakon o ANB-u još nije usvojen pa podaci o ličnim strahovima i drugim stanjima i dijagnozama još nijesu dostupni nikome osim ljekara...
Struka, inače, objašnjava da taj oblik anksioznosti podrazumijeva nerazumljiv i pretjeran strah od boravka u društvu, od javnog nastupa, pa čak i od samog prisustva, obraćanja i pogleda drugih ljudi.
Posebno može biti intenzivan strah od kontakta licem u lice, oči u oči.
Takva anksioznost može se pretvoriti u fobiju čije porijeklo treba tražiti u osjećanju nesigurnosti, inferiornosti, stida i krivice, ali i u potisnutim agresivnim i egzibicionističkim težnjama...
Osoba se boji da će se osramotiti pred ljudima, da će ispasti glupa, neobrazovana. Zato izbjegava susrete s većim grupama ljudi i obraćanje njima na javnom mjestu.
Zapravo, osobe s ovim poremećajem plaše se svih situacija u kojima im se drugi mogu suprotstaviti ili im uputiti teške i uvredljive riječi.
Većina socijalnih anksioznosti pojavljuje se prije četrdesete godine života, a karakteriše ih strah i od same pomisli da će drugi ljudi prema njima biti pretjerano kritični.
U najkraćem, riječ je o strahu osobe od bilo čijeg procjenjivanja, ocjenjivanja ili ispitivanja. Takve osobe su - uprkos drugačijem nastupu - veoma nezadovoljne sobom i svojim radom, niskog su samopoštovanja i imaju snažan osjećaj nesigurnosti...
Socijalno anksiozna osoba teško se koncentriše, često donosi pogrešne odluke i ne polazi joj za rukom da na duži rok održava pozitivne međuljudske odnose.
Toliko od struke u načelu, pa ko koga prepozna u pojedinostima...
* * *
Srijeda, 30. jul - Dobro je što, naročito nakon posljednjeg nastupa u Skupštini, šanse nema da među prethodno opisane socijalno anksiozne osobe neko svrsta ministra policije...
Otkud znam? Pa opučila sam se čitajući stručne eseje o tom stanju i, pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću, mogu da izjavim da kod Danila Šaranovića nijesam registrovala nijedan od gorepomenutih simptoma...
Naprotiv, čini mi se da uživa dok govori pred masom, da je prezadovoljan vlastitim učinkom, da se ne boji pogleda drugih ljudi, niti strahuje da će ispasti glup i neobrazovan...
A poslije onoga što je rekao (o) Dritanu Abazoviću i Nerminu Abdiću, osnovano sumnjam da ga od socijalno anksioznih osoba razlikuje i potpuno odsustvo osjećaja stida i sramote...
Da se ne boji - bolje da citiram, za svaki slučaj - "situacija u kojima se drugi mogu suprotstaviti, uputiti teške i uvredljive riječi... ili biti pretjerano kritični", bilo je jasno nakon senzacionalne vijesti o efikasnom - istina posthumnom - otkrivanju ubica...
Neki od njih ne samo da su ubijeni prije više od četvrt vijeka, nego su i njihova imena - saopštena u parlamentu kao ekskluziva, od tada do danas objavljena nekoliko stotina puta...
Sa tog razloga, ostalo je nejasno zbog čega je ministar u parlament došao u pratnji direktora Uprave policije, njegovih pomoćnika, šefova direktorata i sektora, kao i nekih službenika čiji lik - zbog prirode posla - javnosti ne bi trebalo da bude poznat...
Nije trebalo, bolje reći smjelo, javnosti učiniti dostupnom ni onu gomilu operativnih podataka o tome čija se ruka vidi na kojem snimku i ko je kome išao na svadbu...
Zato što dobri ljekar Abdić - ne moj, da se ogradim - pozive na veselja dobija toliko često, pa su razlozi zbog kojih ne stiže da provjeri status svih svatova na listi bezbjednosno interesantnih lica potpuno opravdani...
Mog doživotnog premijera Abazovića, na moju žalost, kad god se sretnemo okruži toliko NN lica da ne stiže ni da se rukuje kako treba a kamoli da pita je li ko od njih na BIL listi...
Normalno bi bilo da obavještenja o tome službe bezbjednosti daju i ljekaru i premijeru i svima u čijoj se blizini nađu "osobe poznate policiji", kako se to govorilo...
Nekad davno, kad je Crna Gora još bila normalna država...
* * *
Četvrtak, 31. jul - Iz objektivnih razloga, ode kolumna na prelom prije glasanja o zakonu o ANB-u...
A ja sad odoh do doma zdravlja da uzmem zdravstveni karton, za svaki slučaj...
Bonus video:
