Kada sam prvi put posjetila Crnu Goru, bila sam očarana njenom prirodnom ljepotom, sporijim tempom života i osjećajem autentičnosti koji je odjekivao iz svakog kamenog sokaka i pogleda na planine. U ovdašnjoj kulturi postoji toplina - ponos, otpornost - i ljubav prema dobroj hrani i razgovoru koja me podsjetila na dom onako kako nisam očekivala.
Ali vremenom sam shvatila da se ta toplina ne prenosi uvijek i na sektor usluga - posebno kada su u pitanju stranci.
Počeću jednim nedavnim primjerom koji, nažalost, nije izolovan slučaj. Moj muž i ja smo večerali u poznatom restoranu u Podgorici u koji često dolazimo. Stigli smo, sjeli za naš uobičajeni sto i čekali. Bio je prometan dan, pa smo očekivali kraće čekanje. Ono što nismo očekivali jeste da budemo potpuno ignorisani - ne jednom, ne dvaput, već više puta - od strane konobara koji ne samo da nije htio da nas primijeti, već je reagovao sa šokantnom grubošću kada smo ljubazno zatražili uslugu.
Umjesto jednostavnog izvinjenja, dočekao nas je sarkazam, neprijateljstvo, pa čak uvrede promrmljane u bradu - do te mjere da su ostali zaposleni morali da intervenišu i smire situaciju. Otišli smo poniženi i zatečeni. To nije bila samo loša usluga. Bio je to otvoreni prezir.
Nažalost, ovo nije usamljen slučaj. Od banaka do kafića, od pijaca do državnih ustanova, često se osjeća jasna razlika u načinu na koji se tretiraju lokalci u poređenju sa strancima. Nije uvijek riječ o otvorenom neprijateljstvu - ponekad je to samo ravnodušnost, nezainteresovanost ili suptilan, ali jasan osjećaj da je vaše prisustvo teret, a ne da je dobrodošlo.
Naučite da prepoznate obrasce: pogled koji nikad ne stigne do vas, osmijeh koji je rezervisan za nekog drugog, usluga koja se naglo usporava čim čuju vaš akcenat.
Isprva sam krivila sebe. Možda umišljam. Možda previše očekujem. Ali nakon bezbroj razgovora s drugim strancima - iseljenicima, digitalnim nomadima, turistima - shvatila sam da nisam sama. Mnogi od nas imaju slične priče: tretirani kao da smo samo prolaznici, nedostojni pažnje koja se ukazuje lokalnom stanovništvu.
Ovo je posebno bolno jer većina nas nije slučajno došla u Crnu Goru. Mi je volimo. Izabrali smo je. Ulažemo u nju - ekonomski, emocionalno i društveno. Plaćamo kirije, poreze, kupujemo lokalne proizvode, preporučujemo zemlju prijateljima i porodici.
Mi nismo samo posjetioci - mnogi od nas pokušavaju ovdje da izgrade život.
Pa zašto se to tako često dočekuje s ravnodušnošću, ili još gore - prezirom?
Da budem jasna: ovo nije kritika Crnogoraca kao naroda. Upoznala sam ovdje nevjerovatne ljude - ljubazne, otvorenog srca, nesebične. Nepoznati ljudi su mi pomogli kada sam se izgubila, komšije donosile domaću hranu, a prijateljstva me podsjetila zašto sam se uopšte odlučila da ostanem ovdje.
Problem nije kulturološki - već sistemski. Negdje usput, sektor usluga u mnogim djelovima Crne Gore prestao je da bude stvar gostoprimstva i postala pitanje hijerarhije. Lokalci na prvom mjestu. Svi ostali... možda kasnije, ako uopšte.
Takav stav nije samo frustrirajući. On je kratkovid. Kako Crna Gora sve više otvara vrata međunarodnim posjetiocima, stanovnicima i investitorima, način na koji se ljudi tretiraju - naročito u sektoru usluga - važniji je nego ikad. Loš glas daleko se čuje. Jedno neprijatno iskustvo može poništiti godine dobrog marketinga. Jedna loša recenzija može odvratiti stotine ljudi.
Crna Gora ima sve što joj je potrebno da postane svjetski poznata destinacija: zadivljujuće pejzaže, bogatu istoriju i kulturu vrijednu slavljenja. Ali da bi zaista zasijala, svakodnevno iskustvo mora da odražava iste vrijednosti koje zemlja s ponosom ističe - poštovanje, gostoprimstvo i toplinu.
Svi ljudi - bilo lokalci ili stranci - žele samo jedno: da budu viđeni, saslušani i tretirani elementarnim dostojanstvom. Tražiti to nije mnogo. I to je ono što će ljude natjerati da se vrate - ne samo zbog pogleda, već zbog cjelokupnog doživljaja.
Ne očekujemo savršenstvo. Samo malo ljubaznosti. Malo truda. Samo onu Crnu Goru u koju smo se zaljubili.
Autorka je 34-godišnja Kanađanka; redovno boravi u Kotoru, gdje je udata
Bonus video:
