Glad je sporo, tiho razaranje tijela. Lišeno osnovne ishrane, tijelo najprije sagorijeva rezerve šećera u jetri. Zatim topi mišiće i masnoću, razlažući tkivo da bi održalo mozak i druge vitalne organe u životu.
Kada se ti resursi iscrpe, srce gubi snagu, imuni sistem kapitulira, razum počinje da se gasi. Koža se zateže preko kostiju, disanje slabi. Jedan za drugim, organi počinju da otkazuju, gubi se vid, a tijelo, sada ispražnjeno, tiho umire. To je dug i mučan način smrti.
Svi smo vidjeli fotografije iscrpljenih palestinskih beba i djece, koje na rukama svojih majki polako nestaju od gladi. Ali sada, kada je Izrael pojačao rat pokretanjem nove kampanje za „osvajanje“ grada Gaze, nove hiljade palestinskih civila mogu umrijeti ili od bombi, ili od gladi.
„Ovo više nije nadolazeća kriza gladi,“ izjavio je 10. avgusta u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija Rameš Radžasingem, visoki zvaničnik UN za humanitarna pitanja. „Ovo je glad, jasno i nedvosmisleno.“ Prema procjenama Aleksa de Vala, stručnjaka za problem gladi, hiljade djece u Gazi sada je isuviše slabo da jedu, čak i kada bi hranu imali: „Oni su dostigli takav stadijum akutne neuhranjenosti da njihov organizam jednostavno više nema sposobnost da vari hranu“.
Konsenzus da Izrael u Gazi čini najteže zločine, uključujući korišćenje gladi kao metode ratovanja, sve je širi. Palestinske i međunarodne organizacije za ljudska prava upozoravale su na ovu prijetnju već nekoliko mjeseci nakon početka rata, a sada njihovo mišljenje dijele države na svim kontinentima, kao i mnogi u samom Izraelu. Bivši premijer Ehud Olmert je, na primjer, osudio, kako se sam izrazio, ratne zločine u Gazi, dok vodeće izraelske organizacije za ljudska prava tvrde da su postupci Izraela na toj teritoriji ravni genocidu.
Devetog oktobra 2023. godine, dva dana nakon što je Hamas ubio više od 1.200 Izraelaca i uzeo preko 200 talaca (što je bio težak ratni zločin), tadašnji ministar odbrane Izraela Joav Galant dao je izjavu: „Naredio sam uvođenje potpune blokade Pojasa Gaze. Tamo neće biti ni struje, ni hrane, ni goriva; sve će biti zatvoreno. Borimo se protiv humanoidnih životinja i postupaćemo u skladu s tim“. Stanovništvo Gaze je bilo dehumanizovano, pri čemu uopšte nije pravljena razlika između civila i boraca, što predstavlja kršenje osnovnih normi međunarodnog humanitarnog prava. Blokada je zaustavila sve isporuke u Gazu na 70 dana, postavši kolektivna kazna.
Ta prva blokada bila je tek neznatno ublažena kada je početkom 2024. Izrael dozvolio djelimično obnavljanje snabdijevanja Gaze. Do aprila 2024. Samanta Pauer, tada na čelu Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), već je upozoravala na glad u pojedinim djelovima Gaze. Mjesec dana kasnije, Sindi Mekejn, izvršna direktorka Svjetskog programa za hranu, izjavila je da na sjeveru Gaze vlada „potpuna glad“.
Međunarodno pravo zabranjuje korišćenje gladi kao oružja rata. Kao okupaciona sila u Gazi, Izrael je dužan da obezbijedi civilnom stanovništvu dovoljne količine hrane, vode, ljekova i drugih osnovnih potrepština. Ako se to snabdijevanje ne može organizovati unutar Pojasa Gaze, treba obezbijediti spoljne isporuke, uključujući i one iz Izraela.
Više od 21 mjeseca čitav niz vlada i humanitarnih agencija molio je Izrael da im dozvoli dostavu pomoći. Davanje takvog odobrenja pravno je obavezujuće: Izrael je dužan da olakša pružanje pomoći od strane drugih država „svim sredstvima koja su mu na raspolaganju“. Ali Izrael neprestano ometa te napore. On upravo sada blokira dostavu pomoći humanitarnim organizacijama.
U januaru 2024. godine Međunarodni sud pravde UN donio je pravno obavezujuću odluku kojom je naredio Izraelu da preduzme „hitne i efikasne mjere kako bi se omogućilo pružanje prijeko potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći“. Dva mjeseca kasnije, sud je potvrdio svoju odluku, zahtijevajući da se mjere preduzimaju „u punoj saradnji sa UN“. Masovnu glad u Gazi mogao je da spriječi samo sistem humanitarne pomoći pod okriljem UN. Tokom primirja - od januara do marta ove godine - UN i druge humanitarne organizacije obezbjeđivale su rad 400 punktova za distribuciju pomoći. Ali kada je u martu Izrael prekršio primirje, ti punktovi su zatvoreni i nezakonito je uvedena nova blokada.
Izrael je ovu blokadu pravdao tvrdnjama da se isporuka pomoći zaustavlja kako bi se pojačao pritisak na Hamas. Time je Izrael i priznao da koristi glad kao oružje. Kada je u maju dostava pomoći obnovljena, UN je zamijenio Humanitarni fond Gaze (GHF) - privatni mehanizam za distribuciju hrane - koji je organizovao Izrael. Međutim, nakon toga, gotovo 1.400 Palestinaca je ubijeno od strane izraelskih snaga - dok su pokušavali da dobiju hranu na četiri punkta za distribuciju pomoći GHF-a.
Što je još gore, šema GHF-a u suštini nije ni bila funkcionalna. U izvještaju Odbora za procjenu gladi (FRC), objavljenom u julu, piše: „Naša analiza paketa hrane koje isporučuje fond GHF pokazala je da bi ovaj plan distribucije hrane doveo do masovne gladi, čak i da je mogao da funkcioniše bez užasnog nivoa nasilja“.
Prema međunarodnom pravu, ratni zločin izgladnjivanja počinje onog trenutka kada se uskrati pristup hrani. Kada se to, pak, pretvori u širu politiku sprovođenu s namjerom da se „uništi, u cjelini ili djelimično, neka nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa“ - onda je to genocid. Mnogi visoki zvaničnici Izraela otvoreno su izražavali takve namjere, uključujući Galanta u oktobru 2023. godine; ministra finansija Bezalela Smotriča, koji je u avgustu 2024. izjavio da „može biti opravdano i moralno“ natjerati „dva miliona civila da umru od gladi“; kao i Itamara Ben-Gvira, ministra nacionalne bezbjednosti, koji je napisao tvit da „magacine hrane i pomoći treba bombardovati“.
Palestince namjerno izgladnjuju. Iako su znaci nadolazećeg užasa bili vidljivi već nekoliko mjeseci nakon početka rata, vlade mnogih zemalja okretale su glavu. Opravdavale su ograničenja u isporuci pomoći tvrdnjama da ona završava kod Hamasa (danas i sam Izrael priznaje da za to nema dokaza), a Izraelu su isporučivale više tona oružja nego humanitarne pomoći Gazi. A sada ne ispunjavaju svoju obavezu, iako su dužne da sprečavaju i zaustavljaju genocid.
Istorija će zauvijek zapamtiti ovaj trenutak globalne sramote. Fotografije djece pretvorene u kosture ona će čuvati zajedno sa svjedočenjima o trenucima koji su prethodili i kada svijet nije učinio ništa. Ostaje samo da se nadamo da će svijet danas početi da djeluje, kako bi spasao makar dio naše ljudskosti - prije nego što umre još više djece.
Autorka je predsjednica Fondacije Otvoreno društvo
Coypright: Project Syndicate, 2025. (Prevod: N. R.)
Bonus video:
