Posljednjih dana, putem različitih platformi, od strane Glavnog grada i preduzeća Vodovod i kanalizacija, svjedočimo pokušaju agresivnog spinovanja javnosti: da su stanovnici Botuna jedini problem u zemlji, da je pored već toliko izraženih društvenih problema u zemlji, prijeka i nasušna potreba Crne Gore izgradnja PPOV u Botunu, dok su mještani Botuna “neprijatelji države” koji sprečavaju ulazak CG u EU. Navodeći i da bi se izgradnjom pomenutog kolektora u naselju Botun obezbijedio procvat crnogorskog društva.
Pretpostavljajući da oni znaju šta je bolje za nas od nas samih?! Pojedini su išli toliko daleko da su već objavili vijest da su ekološka dozvola i saglasnost obezbijeđene - što apsolutno nije tačno. Komisija za ocjenu Elaborata za PPOV Podgorica, koju je obrazovala nadležna institucija, još nije završila rad i donijela konačnu odluku jer nosilac projekta nije dostavio inovirani Elaborat, iako je prošlo gotovo 10 mjeseci, stalno tražeći produženje rokova.
Podsjećanja radi: “borba” mještana, počinje početkom 2000-ih, kada je prvi put u medijima objavljena vijest da je u Botunu planirana izgradnja kolektora, i da su njime predviđena sredstva za hospitalizaciju stanovništva.
Poučeni ranijim lošim iskustvom, radom KAP-a koji je dokazano devastirao nadzemne i podzemne vode, zemljište i vazduh u Botunu i Srpskoj, zbog čega je gotovo pola naselja u Botunu (Velji Brijeg), bilo prinuđeno da se trajno iseli. Problem basena crvenog mulja, raznih drobiličnih postrojenja i asfaltnih baza u kontinuitetu opterećuju građane, pogotovo kada prisutni olujni vjetrovi nanose prašinu na kuće i voćnjake, Plantaže - koje nam decenijama truju zemljište i ugrožavaju podzemne vode, najavljene nacionalne deponije opasnog otpada u krugu KAP-a, znači opet u našoj blizini, deponije za čvrsti komunalni otpad i šta sve ne…
Mještani Botuna su prvi put 2004. jasno i glasno izrazili protivljenje izgradnji kolektora u Botunu, odolijevajući raznim pritiscima. Dostavljali su peticiju protiv izgradnje postrojenja svim dosadašnjim gradonačelnima i institucijama. U prethodnom periodu bilo je stalnih prijetnji od strane vlasti gubitkom posla, ucjenama od strane pojedinih službenika Ministarstva ekologije, koji su našim predstavnicima, za pristanak, nudili stanove i sl., zatim,,kažnjavanja” u smislu nerješavanja problema sa lokalnim putevima, vodom, ukidanjem autobuskih linija… ne bi li se stanovništvo Botuna disciplinovalo. Pisali smo i obraćali se svim dosadašnjim visokim predstavnicima Delegacije EU u CG, koji nas, nažalost i na naše veliko razočarenje, nijesu udostojili odgovora, nikada posjetili kako bi se lično uvjerili sa kakvim nedaćama se svakodnevno suočavamo.
Na javnim raspravama o kolektoru, organizovanim u Podgorici, a ne u Botunu ili Zeti, gdje stanovništvo egzistira, mimo svih evropskih ekoloških praksi i standarda, golom silom pred očima Evrope, suprotno domaćem i međunarodnom pravu, Ustavu CG, koji garantuje pravo na zdravu životnu sredinu, konstantnim protivljenjima mještana Botuna, opštine Zeta i struke - namjeravaju da nasilno izgrade postrojenje, u srcu najplodnije ravnice u CG.
U savremenoj Evropi i svijetu nije zabilježen slučaj da jedna opština pokušava da izgradi PPOV na teritoriji druge lokalne samouprave, bez prethodno dobijene saglasnosti mještana, opštine domaćina, te bez prethodno organizovanog mjesnog i opštinskog plebiscita koji predviđa Arhuska konvencija, ne predlažući alternativnu lokaciju - koju zakoni predviđaju. Nedavno je Savjet za ljudska prava UN u Ženevi, jednoglasno izglasao predlog rezolucije o pravu na zdravu životnu sredinu, kao jedno od ljudskih prava.
U Elaboratu za PPOV prikazane su reference “stručnjaka” koji su mahom nepoznati crnogorskoj javnosti. Kakav su fijasko na javnim raspravama doživjeli, najbolje ilustruje činjenica da se jedan od autora pravdao da nije potrebne struke, tvrdeći da su drugi isti pisali te da on samo prenosi njihove stavove, dok su se predstavnici Vodovoda i Glavnog grada uglavnom branili ćutanjem.
Pozivajući se u Elaboratu na istorijske podatke, popis iz 2011. godine… te da se postrojenje izgradi pošto-poto!
Ali “polakote”, kako jednom neko reče! Zašto opština bježi od lokacije koju su vam mještani predložili, a koja se nalazi na samo stotinjak metara dalje. U pitanju je lokacija na Ćemovskom polju, preko puta Logističkog centra Volija. Zemljište je u stoprocentnom državnom vlasništvu, ista nadmorska visina, gdje nije potrebna eksproprijacija, samim tim i dodatni troškovi uz (magistralni put).
U Elaboratu je navedeno da se lokacija nalazi na devastiranom zemljištu, iako važeći Zakoni i zakon o izgradnji objekata zabranjuju izgradnju velikih infrastrukturnih objekata na takvim zemljištima? Takođe stoji da ispitivanja iz 2019. potvrđuju maksimalne koncentracije TPH-a/PCB-a u površinskim slojevima, dok ispitivanja površinskih i podzemnih voda u skorije vrijeme nijesu rađena, a rezultati od ranije govore o drastičnom zagađenju baš u ovom području. Da li onda ima svrhe graditi ovaj veliki infrastrukturni objekat na ovom lokalitetu, ako to propisi zabranjuju? Brana basena crvenog mulja odavno je popustila, što je konstatovala državna komisija, zbog čega Botunjanima prijeti opasnost, dok niko od nadležnih ne reaguje. Priznaju da bi se javljale emisije prilikom transporta kanalizacionog mulja, prisustvo metana - što znači svakodnevnih eksplozija kao na Mislovom dolu u Nikšiću. Na strani 40. Elaborata navode da će ispuštati sirovu i nepročišćenu vodu u Moraču (??) dok na strani 41. priznaju da će biti neprijatnih mirisa, kao i emisija u vazduh, zemljište i vode… te izrazit uticaj buke koja inače prati ovakva postrojenja… Ni jedna stručna rasprava do sada nije organizovana, gdje bi govorili stručnjaci, ljekari, inženjeri, ljudi koji žive blizu sadašnjeg postrojenja... Pozivamo se na Evropsku povelju o životnoj sredini i zdravlju, član 37 Povelje EU o temeljnim pravima, Arhusku konvenciju i na desetine međunarodnih propisa koje smo dostavili gore pomenutoj Komisiji.
Smatramo da je odustajanje od izgradnje nužno, podržano relevantnim praksama širom EU i principima hijerarhije prioriteta u upravljanju otpadom. Pozvaću se na navode NVO,,Zero waste Montenegro”: https://zerowastemontenegro.me/stop-spalionicama-crna-gora/.
Zatim, mišlenje struke: https://www.cin-cg.me/botun-i-prostrojenje-za-preciscavanje-otpadnih-voda-mutne-vode-i-istine/.
Analiza i procjena državnih organa vezanih za ekološke činjenice u Botunu nema posljednjih godina. Prema podacima lokalnog “Udruženja za sahrane”, koje su osnovali mještani Botuna, “od 1992. godine do danas, u Botunu je preminulo 257 osoba, što je gotovo četvrtina ukupnog broja stanovništva”. Ovo je izuzetno visok procenat smrtnosti… U Udruženju tvrde da je veliki broj smrtnih slučajeva i oboljenja direktno povezan sa zagađenjem, s obzirom na to da je najveći broj mještana preminuo od plućnih oboljenja, pretežno kancera”. (https://www.cin-cg.me/botun-i-prostrojenje-za-preciscavanje-otpadnih-voda-mutne-vode-i-istine/)
Javnosti se stalno nameće priča da je Botun kriv ako Podgorica ostane bez 100 miliona bespovratnih sredstava koje je opredijelila EU, kao da je to važnije od zdravlja stanovništva? Targetirajući i vodeći hajku protiv mještana Botuna, a da pri tome više niko i ne spominje postrojenje u Danilovgradu, gdje pored već obezbijeđenih sredstava i dobijenih ekoloških saglasnosti i potrebnih dozvola - isto zbog protivljenja mještana, nije do danas izgrađeno - zatim Deponije Vasove vode… A da ne spominjemo kada građani godinama plaćali struju KAP-a, koji je tada bio u privatnom vlasništvu…
Kako je živjeti uz stalne pritiske kojima smo izloženi, dvije decenije, a kojima se u posljednje vrijeme nažalost pridružili djelovi javnosti, ćutanjem diplomatskih predstavništava u Podgorici - iz zemalja kolijevki demokratije i slobode izražavanja, tzv. ekoloških aktivista i NVO iz njima znanih razloga - mi i naše porodice najbolje znamo i osjećamo.
Znajte da nijesmo protiv postrojenja, ali jesmo da se ono zbog svega navedenog gradi na lokaciji u Botunu! Ako se gospoda iz Glavnog grada odluče da u 21. vijeku, silom i fizički krenu na narod u Botunu, koji se protivi izgradnji na lokaciji u Botunu, na jedan miran i civilizovan način, znajte da je ovo za nas borba za opstanak, branićemo se onim jedinim čime raspolažemo - našim životima, nastojeći da odbranimo naše jedine domove, porodice i potomke kojima dužni, a i zbog pijeteta prema našim precima koji su nam imovinu stvarali.
Na osnovu iznesenog, javno pozivam Delegaciju EU u Podgorici, Agenciju za zaštitu životne sredine i gradonačelnika Podgorice dr Sašu Mujovića, da koliko danas, zbog zdravlja stanovništva, dokazane kolizije sa domaćim i međunarodnim propisima i Arhuskom konvencijom - odmah i bez odlaganja odbace ovaj projekat kao štetan, poguban i opasan po zdravlje stanovništva Botuna, Zetske ravnice ali i Podgorice i konačno nam omoguće normalan i dostojanstven život, dostojan svakoga čovjeka.
Autor je magistar ekonomije, mještanin Botuna i dugogodišnji ekološki aktivista
Bonus video:
