Može li se retrokativno prošlost učiniti boljom? Postoji li zaista način da se brisanjem iz bilo kakve evidencije poprave gluposti koje ljudi čine...
Neka aktuelna politička garnitura, recimo, ne bilo primijenjeno, odluči da izbriše Hitlera iz udžbenika ili Inkviziciju iz istorije katoličke crkve, i hoće li to, ikako, uticati na stvarnost i/ili istoriju? Ako je poričemo, hoće li prošlost postati bolja?
(Kod starih komunista nije bilo samo brisanje sa spiska, već i sa fotografija. Nije im ni to pomoglo, na svu sreću...)
Jedino na što bi takva odluka mogla uticati je istinitost našeg pogleda unazad. A to nikad nije dobro.
U najkraćem, ta vrsta samoobmanjivanja nikome ne može pomoći. Ni pojedincu, a još manje društvu...
Vidjeli smo da je u Bijelom Polju ime ratnog zločinca Radovana Karadžića zvanično uklonjeno (što god to značilo) sa spiska laureata Ratkovićeve nagrade za poeziju, koju je ovaj dobio devedesetih, u jeku svoje političke i nacionalne akcije, odnosno rata i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.
Reklo bi se - prava stvar, ali da li je tako? Biće da stvari nisu baš tako jednostavne.
Odluka o nagrađivanju Karadžića bila je sramna, prije svega nije tu nagradu zasluživao kao pjesnik, ali tadašnji moćnici u crnogorskoj i bjelopoljskoj kulturi i politici dobro su znali koga (i zašto) nagrađuju.
(Pa će neku godinu kasnije Karadžić uzvratiti - nagradiće tadašnje crnogorske prvake smiješnim i kitnjastim ordenima nazvanim po Nemanjićima...)
Uklanjanjem njegovog imena falsifikuje se duh jednog vremena, sakriva se istina o tadašnjoj CG. (Koji su vodili Milo, Momo i Sveto, da ne zaboravimo, a što moguće danas zbunjuje mlađe čitaoce.)
Nakon takve odluke tri pjesnika su vratila nagradu i odbili da budu na spisku sa Karadžićem. Liberali i socijaldemokrati su se oglasili oštrim saopštenjima. Bilo je i tada žestokog protivljenja - ne znam ni da li bi danas bilo veće, ali koji je smisao “brisanja”? Polemika je jedno, a falsifikat nešto sasvim drugo.
Na kraju, nije mi jasno - kome se tako “čuva obraz”? Nagradi, gradu? Tadašnjoj ili sadašnjoj vlasti?
Odluka da se ime presuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića ukloni sa spiska dobitnika književne negrade Risto Ratković ne samo da je besmislena i glupa, već je i bizarna. Takvim gestom na koncu ne poništavamo jednu lošu odluku, već se samo “pravimo” da se ona nije desila.
Hoće li Crna Gora iz 1993. odlukom da se Karadžićevo ime skloni sa spiska dobitnika, nakon više od tri decenije, postati bolja? Manje krvava i sramna, manje ponižena i ponižavajuća. Ili, znači li to da je današnja Crna Gora lišena onih političkih procesa koji su doveli do nagrađivanja Karadžića?
Jer, tek u nekoliko sedmica briše se ime zločinca sa spiska nagrađenih jedne književne nagrade, a nekoliko desetina kilometara dalje podiže se spomenik ratnom zločincu iz drugog vremena ali istog ili sličnog ideološkog usmjerenja...
Nema sumnje da je Karadžić ratni zločinac, ali važan detalj je da on tada nije nagrađen kao pjesnik, već kao politička pojava. I tadašnja crnogorska vrhuška, čiji je Đukanović bio dio, bila je prkosno ponosna na takvu odluku.
Zato ne treba brisati ničije tragove - ovakav gest uklanjanja sa spiska može učiniti da zaboravimo kakvo je vrijeme zaista bilo. Koliko god se ponekome od crnogorskih političara to sviđalo nije pametno to činiti.
Karadžićevo ime na tom spisku je crnogorska istina toga vremena. A ta istina se ne može učiniti ljepšom ili podnošljivijom pukim činom brisanja, prećutkivanja...
Nije li i to samo jedna od formi danas očito popularnog revizionizma?
Možda neko sjutra dođe na ideju da treba ukloniti i nekoga sa spiska predsjednika Crne Gore ili premijera? Ili prvaka u skoku u dalj, svejedno...
U svakom slučaju, eto nas očas u orvelovskom svijetu.
Bonus video:
