Smrt fašizmu - sloboda narodu!
Danas se ponovo dijelimo oko toga šta treba slaviti - Dan Evrope ili Dan pobjede. Raspravljamo ko je bio na pravoj strani istorije, čiji su preci bili heroji, a čiji izdajnici. Busamo se u prsa, dijelimo narod i budimo duhove prošlosti.
A zaboravljamo ono najvažnije.
Mi danas živimo u slobodi, miru i demokratiji zahvaljujući ljudima koji su prošli kroz pakao rata, fašizma, gladi i smrti. Oni nijesu ginuli da bismo se danas mrzjeli, dijelili i vraćali u tamu prošlosti, već da bismo živjeli zajedno - kao ljudi.
Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope nijesu suprotnosti. Naprotiv. Evropska ideja nastala je upravo na ruševinama Drugog svjetskog rata, sa željom da se zlo fašizma više nikada ne ponovi i da narodi Evrope više nikada ne ratuju jedni protiv drugih.
A mi danas, umjesto da čuvamo mir, slobodu i zajedništvo, često radimo suprotno. Mrzimo se zbog nacije, vjere, jezika i prošlosti. Takmičimo se u podjelama, dok zaboravljamo da su najveće pobjede naših predaka bile upravo sloboda, antifašizam i ljudsko dostojanstvo.
Najveća izdaja naših predaka nije drugačije mišljenje. Najveća izdaja je kada zaboravimo zašto su se borili.
Borili su se da čovjek bude slobodan. Da djeca žive bez rata. Da narodi žive u miru.
A ja slavim 8. maj, jer vjerujem da je Evropa naša budućnost. Slavim dan kada su evropski narodi, nakon strahota Drugog svjetskog rata, pronašli snagu da oproste jedni drugima i da na ruševinama rata izgrade mir, saradnju i zajedničku budućnost.
Sile saveznice nijesu samo porazile fašizam - pokazale su da čovječanstvo može pobijediti mržnju i izabrati zajedništvo umjesto osvete. Zahvaljujući tome danas živimo u slobodi i miru. Evropska ideja nije savršena, ali je najveći mirovni projekat u istoriji čovječanstva i ne smijemo dozvoliti da je izgubimo.
Slavim i 9. maj. Svake godine polažem cvijeće herojima Sovjetskog Saveza i svim saveznicima koji su ostavili svoje živote širom Evrope da bismo mi danas živjeli slobodno, dostojanstveno i bez straha. Njihova žrtva obavezuje svakog čovjeka koji vjeruje u slobodu.
Kada položim cvijeće i prođem pored stotina grobova u memorijalnoj aleji na frankfurtskom groblju, vidim latinicu i ćirilicu, imena ljudi iz svih krajeva naše zemaljske kugle. Tada shvatim da su svi oni, bez obzira na vjeru, naciju ili jezik, bili ujedinjeni u jednom cilju - da pobijede fašizam.
U tom tihom hodu kroz aleju osjećam duboku poniznost pred njihovom žrtvom i stid zbog nas koji danas tako lako zaboravljamo ono što su stvarni heroji platili svojim životima.
Zato me boli kada danas neki pokušavaju da izjednače oslobodioce i fašiste, da prekrajaju istoriju i ponovo prizivaju duhove mržnje i podjela. To ne smijemo dozvoliti. Ne zbog prošlosti, nego zbog budućnosti naše djece.
Mi danas, od slobode i dobra koje su nam preci ostavili, često ne znamo šta ćemo. Umjesto zajedništva biramo podjele, umjesto poštovanja biramo mržnju, a umjesto budućnosti kopamo po ranama prošlosti.
A upravo su naši preci sanjali drugačiji svijet - Evropu bez ratova, bez fašizma i bez mržnje među narodima.
Zato danas ne treba da biramo između Dana Evrope i Dana pobjede. To je isti put - put slobode, mira i zajedničke budućnosti.
Narod koji zaboravi zašto je slobodan, lako ponovo izgubi slobodu.
Ne jednom, nego zauvijek:
Smrt fašizmu - sloboda narodu!
I zato ću uvijek slaviti i 8. i 9. maj - dane pobjede nad fašizmom, jer je to pravedno, časno i ljudski.
Autor je nosilac Ordena za zasluge za narod Savezne Republike Njemačke (Bundesverdienstkreuz); dobitnik je Plakete “30. septembar” - najvišeg priznanja grada Rožaja
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
