Nijedna partija nije dala više drugih partija nego što je to učinio SNP. Pošteno - kao što govori njihova maksima i nezvanični moto. Pošteno su dali partija ovoj kamenoj političkoj sceni Crne Gore.
Oni se raspadaju već decenijama, a nikako da se zaključaju, da dignu ruke. Uprkos svemu, odlaze od njih, skoro pred svake izbore dobiju još jedno krilo, odliv ljudi i ništa. SNP ćera dalje, kao FAP mašina. SNP je kao Đekna političke scene. Propadaju na rate, u nedogled, a taman kad misliš nema ih više, u nekom gradu postanu tas na vagi, ispregovaraju, bunare, ožive. Feniks partija od izbora do izbora. Treba to znat!
Kakva je to partija, svemoćna i nemoćna. Što je sve pregurala. Mora da im se oda priznanje, dosljedni su, ali samo sebi. Sve su preplivali, nijedna čorba bez njih nije prošla, nekad su lovorov list, a nekad su so. Ali je bitno da ih ima, makar da su koliko zrno graška.
Jer, nakon toliko godina, oni su skoro pa udarna vijest ljeta 2025. godine na skoro svim vijestima na svim televizijama. Afera može da nosi naziv “Vrati mi mandat!”. Kao da je štafeta ili pehar, mora da se vrati kad se izlazi preko vrata partije. To se podrazumijeva, dva čelnika SNP-a komuniciraju preko medija, prepucavaju se saopštenjima, objavljuju osnivanje partije nove i oduzimanje ministarskog mandata.
Sve to zvuči groteskno, ali je nažalost istinito. SNP je kao hidra, koliko god da joj otkinu kraka, ona i dalje ne odustaje. Samoživa partija. Ima neke odbornike, spiskove, uporna je beskrajno. Lojalnost se mora priznati, ali ne onima koji vode, koliko onima koji uporno glasaju. Malo ih je ali su postojani, kano klisurine.
Moguće je da se stvari nekad preokrenu, da neke nove partije nestanu u vidu kometa, što se već dešavalo sa Pozitivnom i raznim pokretima liberalnog karatkera i građanskog tipa, ali zato SNP će preživjeti i udar meteora ukoliko ga nekad bude.
Možda najbolji bilbord politički u Crnoj Gori je zahvaljivanje SNP-a nakon izbora svojim glasačima. Pobroje koliko su dobili i zahvale se. To je gest, to ostali ne rade, a možda je to snaga SNP-a kakvog ga danas znamo, preživjeli brodolomnici. Oni ne preskoče nijednu sahranu, skup, protest, jer ako je više od petoro ljudi negdje okupljeno neko iz SNP-a će proći makar da ih pozdravi. Oni kao da su napravili kombinaciju slogana Džoni Vokera “Keep walking” i pjesme Pink Floyd “Keep talking”. SNP samo ide dalje, obilaze i pričaju, door to door.
Ima nešto u toj partiji, što ostale neće da primjenjuju a morali bi. Možda su to stalni partijski sastanci i razgovori do zore, gdje svako svakoga sasluša, možda je to uvažavanje, insistiranje na poštenju, ali nešto postoji. Ima nešto u tom SNP-u, nešto što su svi podcijenili, neka iskra, tajna koju samo oni znaju. Oni znaju neku žicu ljudima u Crnoj Gori, kao da ih omađijaju, uvijek sličan broj ljudi koji se vrte u krug. Začarani krug SNP-a.
Bonus video:
