Metodološki posmatrano, Crna Gora je u poljoprivredi i ruralnom razvoju decenijama pred stručnom i naučnom enigmom - kako prioritetno riješiti nepoznanice koje se odnose na: c i lj e v e i p r i o r i t e t e u razvoju privredne grane o kojoj je riječ, a tek potom ustoličiti p r e t p o s t a v k e za ostvarivanje usvojenih ciljeva, u kojima "gospodin novac" ima visoko i počasno mjesto.
"Prsački" model rada, kako u oblasti tekuće proizvodnje tako i u oblasti razvoja", i političko institucionalizovanje čelnika upravljačke agrarne strukture, kao sveznajućih ljudi čija je riječ zakon koji se mora poštovati, rezultirala je činjenicom da u višedecenijskom bitisanju ove privredne grane, nikada niko nije mogao precizno znati kakva je ekonomska i razvojna pozicija, malih, srednjih i velikih (ukoliko ih Crna Gora posjeduje) farmi, a kamoli da posjedujemo viziju i program o našem budućem mjestu na tržištu evropski razvijenih zemalja?!
Prethodnih dana bili smo svjedoci kritičkih poruka s terena istaknutih farmera, o bezmalo katastrofalnom stanju kako u tekućoj proizvodnji tako i oblasti razvoja farmske produkcije u Crnoj Gori.
U tim porukama se posebno ističe problem nedovoljnih sredstava kojim se budžetira i podstiče farmska produkcija u Crnoj Gori, na jednoj strani, i na drugoj, ispoljava visok stepen zabrinutosti zbog enormno visokih davanja za uvoz hrane, iz inostranstva. Prethodno, naspram činjenice da 70 i više procenata uvezenih roba, iz okruženja i šire možemo proizvoditi u Crnoj Gori. Naspram ove istine, stoji podatak o katastrofalno niskom procentu i z v o z a prehrambenih proizvoda koji se kreće oko 15 odsto. Doda li se prethodnim saopštenjima i činjenica da je zadnjih decenija Crna Gora doživjela demografski s l o m, te da na 80 odsto crnogorskog ruralnog prostora nema života i ekonomije, onda nije teško zaključiti da ovakvi kakvi smo nemamo što tražiti u skoroj budućnosti na evropskom i širem tržištu?
Toliko, kao podsjećanje na neke globalne parametre aktuelne crnogorske agrarne politike, i njenoj poziciji na tržištima u okruženju i šire.
Naspram višedecenijski pogrešne prakse, postavlja se u svoj ozbiljnosti pitanje - što valja preduzeti da se zaustavi ekonomska i razvojna eskalacija privredne grane koja predstavlja okosnicu sa turizmom buduće crnogorske ekonomije.
Moja malenkost je u više navrata upozoravala da je savremeno primijenjeno z n a nj e problem broj j e d a n, pa tek na rang listi brojnih problema valja govoriti o novcu, kao pretpostavci da poruke znanja pretvorimo u novu novčanu vrijednost.
Nedopustivo dugo je struka i nauka u biotehničkoj oblasti u Crnoj Gori bez stava povodom analiziranih problema, zbog čega postoji?
Otuda, valja, gospodo, da stručni ljudi i ljudi od naučnog integriteta, sjednu za sto, i prvenstveno se dogovore što nam je činiti, naspram golemog problema koji se decenijama valja pred našim očima na jednoj strani, a na drugoj slaboj organizaciono i kadrovski osposobljenoj strukturi da se sa evidentnim problemima suočimo?!
Sklon sam da vjerujem da bi nam u istaknutom pravcu evropsko znanje i iskustvo (Slovenija i Austrija) dobro došli, kako da svoju inoviranu agrarnu politiku (sistem) prilagodimo prirodnom i tržišnom bogatstvu koje nam izdašno stoji na raspolaganju.
Ovim povodom takođe sam sklon uvjerenju da problem znanja (nauka i obrazovanje), institucionalno i kadrovski inovirani, pri nespornoj potrebi da država Crna Gora mora mnogo izdašnije otvoriti svoju kesu, da bi novousvojeni c i lj e v i u poljoprivredi i ruralnoj privredi na kratki i duži rok bili propraćeni pretpostavkama za njihovo ostvarivanje, na putu sveobuhvatne tržišne i ekonomske održivosti.
Bonus video:
