Posljednje što se čulo u javnosti u vezi sa dodjelom ovogodišnje Trinaestojulske nagrade je informacija da je tužba dr Hajdukovića odbačena.
Upravni sud je “našao” da odluka o dodjeli “Trinaestojulske državne nagrade za 2025. godinu, nije upravni akt ili druga upravna aktivnost u smislu člana 2 ZUS-a, “jer istim nije odlučeno o bilo kakvom pravu tužioca ili njegovom na zakonu zasnovanom interesu, da bi po tom osnovu mogao steći pravo na podnošenje tužbe”.
Upravni sud je ovaj zaključak prepisao iz jedne ranije odluke Vrhovnog suda Crne Gore u gotovo identičnom slučaju. A što da ne prepišu kad o zakonitosti presude Upravnog rješava Vrhovni sud. Veži konja...
Uglavnom, stav crnogorskog pravosuđa je da čak nijedan zvanično kandidovani pretendent nema pravo da osporava odluku o dodjeli državne nagrade.
A ko, onda, ima? Niko? Niko nema pravo da osporava odluku žirija o dodjeli najviše državne nagrade?
Neće biti.
Da su sudovi makar pokušali da malo objasne ovakav svoj stav, mi bismo danas možda bili “prosvijetljeni znanjem” a ne čudili se čudu. Ovako, dok još nije zabranjeno komentarisanje njihovih odluka, možemo malo da nagađamo što je sud mislio pod onim “nije odlučeno o bilo kakvom pravu tužioca”.
Ja mislim da je sud htio reći da niko nema pravo na državnu nagradu, valjda, dok je zvanično ne dobije. Kao da je dr Hajduković tražio da mu sud nagradu vrati, kao da je prijavio krađu.
Nema što drugo. Jer da je sud postavio sebi pitanje ima li jedan kandidat za nagradu pravo da zahtijeva da odluka bude u skladu sa zakonom, nema šanse da bi tužbu odbacili.
Neće se profesor naljutiti ako ovu situaciju uporedimo sa pretpostavljenim slučajem neke kandidatkinje za mis. Da li bi ona imala pravo da osporava odluku o izboru ako bi bila donijeta suprotno pravilima?
Kao ni bilo koji kandidat za nagradu, nijedna od prijavljenih misica ne bi imala pravo da traži od suda da je proglasi najljepšom. Ali, ako bi nagrada bila dodijeljena suprotno pravilima, na primjer kandidatkinji koja je za uslove konkursa, previsoka, ili preniska, ili ima manje ili više godina ili kilograma, ukoliko bi to uslovima bilo predviđeno, svaka kandidatkinja bi imala pravo da zahtijeva poništenje odluke.
Nezadovoljnu bi ljepoticu, kao i svakog drugog učesnika u nekom konkursu, štitila savršena norma Zakona o obligacionim odnosima: “Ako su u uslovima konkursa ili nekim opštim propisima koji važe za određeni konkurs postavljena pravila po kojima nagrada treba da bude dodijeljena, svaki učesnik u konkursu ima pravo zahtijevati poništenje odluke o dodjeljivanju nagrade ako nagrada nije dodijeljena saglasno tim pravilima”.
Tako, izgleda da je zakonitost izbora za mis zaštićena bolje od dodjele najviše državne nagrade.
Neće biti.
Profesor Hajduković je javno pozvao sudije Upravnog suda da “najhitnije isprave ovu ozbiljnu grešku” i napomenuo da je, “predviđajući mogućnost ovakvih odluka uporedo sa ovom pred Upravnim sudom pokrenuo i druge tužbe”.
Dobro je što je profesor podnio i druge tužbe, trebaće mu, jer ova odbačena djeluje promašeno, ne zato što nema pravnog interesa nego što je izgleda pogriješio što je odluku žirija kvalifikovao kao upravni akt, a i što je kao tuženog označeno jedno, za ovu priču, nebitno ministarstvo, zaduženo samo za obavljanje administrativnih poslova za žiri. Mada, ko zna. Ako su sudovi, u nekim ranijim presudama, upravnim organom okarakterisali, na primjer, Opštu sjednicu sudija Vrhovnog suda, ako su upravnim aktom proglasili neke odluke Skupštine Crne Gore..., onda je sve moguće.
U materijalnom, suštinskom, smislu, tužba profesora Hajdukovića je očigledno osnovana. Čak i oni rijetki, koji su javno branili kontroverznu odluku žirija, kao jedini argument su iznosili činjenicu da je slično postupano i ranije, što je čist dokaz da je profesor u pravu.
Međutim, ako najviši sud u državi i dalje ostane kod stava, kao što je napisao u onoj ranijoj presudi, da kandidat za državnu nagradu nema pravnog interesa za sudsku zaštitu, onda ni jedan mogući postupak, ni pred upravnim ni pred redovnim sudovima, ne daje nikakvu šansu.
Zato je važno istrajati i biti uporan u dokazivanju tog đavoljeg pravnog interesa.
A profesor Hajduković je neko ko za to ima znanja i hrabrosti. Sudstvo se, izgleda, namjerilo na ozbiljnijeg protivnika nego što su mislili. Njegove ključne prednosti u odnosu na sistem su što nije pravnik i što ima petlju da svoje stavove javno iznosi, da polemiše na otvorenoj sceni, tako da postoje izvjesne šanse da razbije ovu blokadu i izbori se za svoje pravo na sudsku zaštitu. Ipak, pravosuđe je voćka čudnovata, mnogo su veće šanse da poštovani profesor na kraju sebi kaže da bi bilo bolje da se okupao u onoj teškoj vodi, kojom se hlade nuklearni reaktori Fukušime, nego što je mali prst stavio u duboku vodu crnogorskog prava.
Autor je bivši pravnik
Bonus video:
