U 18. vijeku, ruski car Petar Veliki redovno je svoje kritičare kažnjavao mučenjem, progonom u Sibir i smrtnom kaznom, a ponekad je to činio i zbog “neprikladne riječi” na račun gospodara. Sredinom 1930-ih, Josif Staljin je koristio fabrikovane optužbe za izdaju države i silom iznuđena priznanja kako bi uklonio potencijalne rivale, uključujući mnoge istaknute “stare boljševike” protiv kojih su vođena javna suđenja. U naše dane, u borbi ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv navodnih neprijatelja - unutar i van Rusije - čuju se uznemirujući odjeci ove mračne istorije.
Uzmimo optužnicu protiv kritičara Kremlja Ilje Jašina iz oktobra 2022. godine - i kaznu zatvora od 8,5 godina - za širenje “lažnih” informacija o ruskoj vojsci. Jašina su istovremeno optužili da gaji “neprijateljstvo prema (ruskom) političkom sistemu”. U to vrijeme, prizvuci staljinizma bili su šokantni. Tri godine kasnije, oni su postali uobičajeni.
U Rusiji je broj slučajeva vezanih za terorizam naglo porastao nakon invazije na Ukrajinu. Porastao je i broj osuđujućih presuda, sa oko 350 u 2021, na skoro 500 u 2022. i preko 1.000 u 2024. godini. A ove godine, ruski sudovi donose najmanje pet takvih presuda dnevno: već ih je preko 600, samo u prvih šest mjeseci. Do kraja godine, ukupan broj bi mogao da premaši 1.500.
U stvari, ruski parlament, koji služi kao ukras, olakšao je pokretanje krivičnih prijava protiv Putinovih kritičara: on je obavezao neprofitne organizacije, koje primaju “bilo kakvu pomoć” iz inostranstva, da se registruju kao “strani agenti” i podvrgnu se povećanom vladinom nadzoru. Oznaka “strani agent” uvijek je bila sredstvo za kažnjavanje protivnika Kremlja, a sada je gotovo ekvivalent sovjetskog termina “neprijatelj naroda”, koji je bio uvod u čistke.
Ovo se jasno vidjelo početkom oktobra, kada je skoro dvije desetine takozvanih stranih agenata (a u stvari prognanih opozicionih ličnosti iz Ruskog antiratnog komiteta osnovanog nakon invazije 2022. godine) optuženo za terorizam. Među njima je bio i bivši izvršni direktor “Jukosa”, Mihail Hodorkovski, koji je pobjegao u London nakon što je odslužio deset godina zatvora pod lažnim optužbama za prevaru i pronevjeru.
Kao i u Staljinovo doba, sadašnji režim progoni ne samo otvorene kritičare već i svakoga za koga Kremlj smatra da bi mogao da ospori njegov autoritet. Regionalne rukovodioce, uticajne političare i visoke vojne oficire, kojima je Kremlj ranije vjerovao, sada redovno hapse po krivičnim optužbama, obično vezanim za korupciju. U posljednje vrijeme, čak i pojedince lojalne Kremlju počinju da označavaju kao strane agente, a o razlozima se može samo nagađati.
Možda je proputinovski propagandista Sergej Markov pretjerano podržavao Azerbejdžan u trenutku kada su se odnosi te zemlje sa Rusijom pogoršali? A vojni bloger i kremaljski agitator Roman Aljehin otišao predaleko žaleći se na spor napredak Rusije u Ukrajini? Da li je Aleksej Ševcov, bivši gradonačelnik Pljosa, bio pretjerano ambiciozan u svojim preduzetničkim poduhvatima?
Kao i u slučaju “Jukosa” M. Hodorkovskog, vlasti su konfiskovale Ševcovljevu imovinu, uključujući i njegov uspješni posao zvani “izbing” (turistički odmori u tradicionalnim izbama, brvnarama). Od boljševika do Putina, pravi ciljevi ovih konfiskacija su isti. Prvi cilj je bogaćenje države. Od 2022. godine, Rusija je od vlasnika privatnih preduzeća optuženih za zločine koji se kreću od pronevjere do izdaje, zaplijenila imovinu vrijednu oko 3,9 biliona rubalja (49 milijardi dolara). Drugi cilj je ograničavanje mogućnosti potencijalnih rivala da formiraju efikasnu opoziciju.
Pošto Putinov režim kažnjava lijevo i desno, koristeći zakone kako mu se prohtje, ruska elita postaje sve zabrinutija. Ali ne morate čak ni biti Rus da biste došli na Putinov nišan. Staljin je praktično svakoga van SSSR-a smatrao potencijalnom preprekom izgradnji “socijalizma u jednoj zemlji”, a Putin je takođe uvjeren da je Rusija “posebna civilizacija” pod napadom Zapada koji želi da je uništi.
Tokom ukrajinskog rata, antizapadna retorika Kremlja je počela sa buja. Ali u oktobru je dostignut novi vrhunac: ruska Spoljna obavještajna služba (SVR) optužila je Veliku Britaniju da priprema “gnusnu provokaciju”: operaciju pod lažnom zastavom u kojoj je učestvovala grupa Rusa koji podržavaju Ukrajinu i raspolažu “opremom kineske proizvodnje”. Navodno su planirali da napadnu ukrajinski ratni ili strani civilni brod u jednoj evropskoj luci.
Takve izmišljotine ne odražavaju samo geopolitičku nesigurnost, nego i ogorčenje na polju kulture. Ako su Rusi u britanskim špijunskim filmovima prikazani kao zlikovci, Britanci postaju zlikovci u ruskoj obavještajnoj propagandi.
Nije teško utvrditi razloge za rastuću opsesiju Kremlja navodnim neprijateljima Rusije. Ukrajinski rat sve češće izaziva razočaranje, čak i među onima koji su ranije povjerovali u Putinovu nacionalističku propagandu.
Sa inflacijom koja prelazi 8%, mnogi Rusi uz teškoće mogu sebi da priušte osnovne potrebe - hranu, gorivo, ljekove i podmirivanje komunalnih usluga. Ekonomski rast se usporava, a budžetski deficit u prvoj polovini godine porastao je na 4,88 biliona rubalja, što daleko premašuje 3,8 biliona rubalja projektovanih za cijelu 2025. godinu. I sve to zbog čega? Prošle su skoro četiri godine, a Rusija je uspjela da okupira manje od 12% teritorije Ukrajine.
Rusima je obećana brza pobjeda u Ukrajini, a dobili su dugotrajan i skup konflikt koji podsjeća na avganistansku močvaru, koja je doprinijela raspadu SSSR-a. Putin sve ovo razumije i sada kažnjavanjem i zastrašivanjem pokušava da eliminiše svaku prijetnju svojoj moći. U međuvremenu, rat se nastavlja i broj žrtava raste.
Autorka je profesorica međunarodnih poslova u Novoj školi Univerziteta u Njujorku
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video:
