Ovo je delikatan i opasan trenutak za Ukrajinu. Uskoro će se navršiti četiri godine otkako je Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju; očekuje se da, poslije duge i krvave opsade, grad Pokrovsk padne u ruske ruke; nedavno granatiranje Kijeva bilo je jedno od najtežih od 2022. naovamo. A američki predsjednik Donald Tramp nedavno je istupio s mirovnim planom koji djeluje kao uz pomoć vještačke inteligencije preveden spisak zahtjeva koje Kremlj postavlja Ukrajini: da preda dio teritorije, smanji veličinu vojske i odrekne se mnogih modernih sistema naoružanja.
U takvom ambijentu može se učiniti da antikorupcionaška istraga fokusirana na ljude iz neposrednog okruženja predsjednika Volodimira Zelenskog nije mogla da uslijedi u gorem momentu. Ali moglo bi da se ispostavi kako je upravo ovaj skandal ono što je Ukrajini potrebno da bi demonstrirala zašto zaslužuje da preživi s očuvanim suverenitetom.
Gnijev javnosti zbog zloupotrebe najmanje 100 miliona dolara, u koju je umiješana grupa predvođena bliskim prijateljem i poslovnim partnerom Zelenskog, intenzivan je i široko rasprostranjen. Ali moji ukrajinski prijatelji - od kojih nijedan ne spada u predsjednikove obožavaoce - ovu istragu smatraju i dokazom da antikorupcionaške mjere efekta imaju čak i usred rata. Kakav god da je odnos snaga na liniji fronta, politički odnos snaga je nedvosmislen: Rusija, agresor, brutalna je autokratija, a Ukrajina, žrtva agresije, problemima opterećena demokratija.
Najistaknutiji ruski borac protiv korupcije, pokojni Aleksej Navaljni, bio je otrovan, utamničen u Sibiru i na kraju vjerovatno ubijen. Ruska država nema relevatna antikorupcionaška tijela. Visoko rangirani zvaničnici i direktori kompanija u državnom vlasništvu rijetko se suočavaju s krivičnom odgovornošću - mada im se, s druge strane, natprosječno često dešava da padnu s neke višespratnice.
Nasuprot tome, Ukrajina je, na insistiranje zapadnih partnera, 2015. formirala dva antikorupcijska tijela. Nacionalni ured za suzbijanje korupcije (NABU) i Specijalno antikorupcijsko tužilaštvo (SAPO) optužbe za nezakonito postupanje državnih zvaničnika istražuju bez obzira na to koliko će se u tim istragama približiti centrima moći. NABU je nedavno objavio seriju video zapisa o tekućoj istrazi pod kodnim imenom “Mida”. Presretnuti razgovori glavnih osumnjičenih (koji pričaju na ruskom) isprekidani su objašnjenjima kojima se (na ukrajinskom) tumači ko i o čemu govori: u pitanju su uglavnom muškarci koji broje novac, psuju i ogovaraju. Na jednom od snimaka u pozadini se čuje Madonina pjesma La Isla Bonita.
Kada je ovog ljeta po nalogu Zelenskog ukrajinski parlament usvojio zakon kojim se ograničavaju ovlašćenja NABU i SAPO, na ulice su u znak protesta izašle hiljade mladih ljudi. Slogani na transparentima koje su nosili bili su spontani i direktni. Jedan poslanik nosio je natpis na kome je pisalo samo “Ukrajina nije Rusija”. Jedan ratni veteran kome su obje noge amputirane iznad koljena nosio je transparent na kome je stajalo “Borimo se za Ukrajinu, ne za vašu nekažnjivost”. U Lavovu je jedan mladić ime partije Zelenskog, Sluga naroda, promijenio u “Sluga bezvlašća”. Devet dana kasnije, zakon je povučen.
U Rusiji je 2012. do masovnih protesta došlo zbog izborne prevare u režiji režima predsjednika Vladimira Putina, a prije osam godina i zbog korupcije. Otad, a posebno od početka Putinove “specijalne vojne operacije” u Ukrajini, guši se svako, čak i najbezazlenije ispoljavanje neposlušnosti. Žena koja je u samousluzi u Sankt Peterburgu cijene prelijepila antiratnim naljepnicama osuđena je na sedam godina zatvora. “Problematičan” sadržaj nečijeg mobilnog telefona takođe je dovoljan da se završi u zatvoru. U Rusiji mogu da vas uhapse čak i ako na ulici stojite s transparentom na kome ništa ne piše.
Otkako je Navaljni ućutkan, izvještaja o korupciji u Rusiji više nema jer nema ko ni da je dokumentuje, ali i zato što ne postoji javno mnjenje, ni slobodni mediji, a uskoro neće biti ni interneta onakvog kakvog smo ga poznavali, već samo intranet sistem kao u zemljama poput Kine ili Sjeverne Koreje. Vocap i Telegram se korak po korak blokiraju, a nisu pošteđeni čak ni proruski blogeri koji sebe smatraju ratnim izvještačima. U skorije vrijeme su i neki od tih “ratnih izvještača” i prokremaljskih propagandista proglašeni za “strane agente”, što je oznaka koja još od Staljinovih vremena nosi konotaciju izdajništva.
U Ukrajini je istraga ljudi iz okruženja Zelenskog dobro dokumentovana jer, osim pomenuta dva državna organa, postoji i mnoštvo nadzornih agencija. Sve su istrajne u razotkrivanju prljavština i njihovom iznošenju u javnost preko medija, uključujući i one onlajn, kojima svi imaju pristup. Nekoliko medijskih kuća imaju kanale i na Jutjubu, a mnoštvo izvještaja, komentara, debatnih emisija i dinamičnih diskusija može se naći na Telegramu, Fejsbuku ili Iksu. Sugestija ko bi sve mogao biti umiješan u korupciju, i koliko duboko, ne manjka - i niko nije pošteđen.
Vjerovatno najprominentniji među onlajn medijima je Ukrajinska pravda. Njegova urednica je Sevgil Musajeva, poreklom Tatarka s Krima. Pod njenim rukovodstvom, izvještavanje ovog lista o najnovijem korupcionaškom skandalu ponosnim bi učinilo i bilo koji zapadni medij: dnevni izvještaji (na ukrajinskom, ruskom i engleskom), urednički komentari, plus kanali na Telegramu, Instagramu i Tiktoku. U jednom nedavno emitovanom video prilogu istražuje se da li je neko glavnooptuženog upozorio na istragu u čijem je središtu, budući da je par sati prije pretresa njegovog stana napustio zemlju. Ukrajinska pravda pripremila je i 20-minutni video-izvještaj o korupciji. S više od 150.000 pregleda u prva tri dana, on, prema pratećem tekstu, “sadrži sve ključne izjave Zelenskog na temu korupcije” od 2019. nadalje.
Bez obzira gdje će istraživanje korupcije završiti, upravo je činjenica da je Ukrajina primjer bivše sovjetske republike koja želi da postane demokratska i na vladavini prava utemeljena ono što je Putin riješen da uništi. Država koja razotkriva svoje skandale i hohštaplere, te javnost koja zahtijeva snošenje odgovornosti ko god da se ispostavi kao počinilac, nešto je čega se najviše plaši.
Autorka je poljska novinarka i politička analitičarka
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: radar.rs)
Bonus video:
