Nadam se i pretpostavljam da bi za bilo kog građanina Crne Gore samo saznanje da u našoj maloj zemlji živi 38 supermena i da će ih biti još, bila prelijepa vijest, preciznije vijest koja budi nadu i donosi radost. Dobro, možda ne supermena kakve pamtimo iz filmova, ali svakako 38 superljudi koji imaju svoje supermoći. Dok supermen kakvog mi pamtimo leti, naši superljudi ne rade ništa. Takođe, za razliku od Supermena koji potpuno volonterski spašava planetu zemlju, naši superljudi su za svoje supermoći - da ništa ne rade, baš dobro plaćeni.
Naši superljudi imaju i posebno ime, zovu se akademici.
Njihova supermoć – ne raditi ništa, prema riječima predsjednika Stankovića, leži u obavezi da pruže " naučno utemeljeno mišljenje kada ga zatraže najviši državni organi – Skupština, Vlada ili Predsjednik države ", a kako najveći državni organi nisu spremni da se suoče sa njihovim autoritetom i iz tog razloga im se ne obraćaju za naučno mišljenje, što u nastavku svog govora tvrdi predsjednik, naši superljudi ne osjećaju obavezu ili bar ljudsku potrebu da se obrate povodom važnih društvenih pojava. Tačnije, ne osjećaju potrebu da bilo što rade izuzev na primjer organizacije izložbi i koncerata kojima "oblikuju društvo bez ulaženja u blato svakodnevnice". Tako su u 2025. godini organizovali 4 izložbe i 6 koncerata.
Sa druge strane, mi koji živimo u blatu svakodnevice i te kako imamo obaveze prema našim superljudima.
Samo u 2026. godini naše obaveze prema njima iznose 3 miliona i 100 hiljada eura. Naše obaveze prema superljudima i njihovoj supermoći da ne rade ništa u interesu države Crne Gore su i ranije bile ogromne i mi smo ih redovno ispunjavali. Sagradili smo im zgradu vrijednu 10 miliona eura. Dalje, više od pola vijeka, kako sami kažu, redovno im plaćamo samo pripadanje organizaciji koja nema obavezu da bilo šta radi ukoliko im se ne obrate najviše državne institucije!
Iz ovog kratkog opisa odnosa "superljudi-ljudi iz blata" možemo zaključiti da ne postoji i ne može postojati očiglednijeg primjera sistemske korupcije od primjera odnosa Država Crna Gora–Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Dakle, članovi CANU iskažu svoje godišnje potrebe Vladi Crne Gore, Vlada Crne Gore te potrebe za novcem članova CANU prikaže kroz prijedlog budžeta, Skupština Crne Gore glasovima delegata usvoji prijedlog budžeta. U budžetskoj godini za koju je dat novac članovima CANU, Vlada i Skupština ih ne pitaju ništa, ovi baš iz tog razloga i ne rade ništa, a građani iz blata svakodnevice sve to plaćaju. I nažalost ne plaćaju malo. U budžetu CANU za 2026. godinu samo za mjesečne zarade 38 akademika-superljudi plaćamo 1 milion i 700 hiljada eura, što iznosi 3.700 eura mjesečno po superčovjeku. Superljudi osim ovih naravno imaju i svoja druga primanja – plate, penzije, prihode sa univerziteta i drugih budžetskih jedinica. Ono što je interesantno, izborili su se da nemaju obavezu prijavljivanja prihoda i imovine Agenciji za sprečavanje korupcije.
Iako je u cijeloj ovoj priči novac moguće i najmanji problem zahtijevam od predsjednika i sekretara CANU, koji su se obratili javnosti, da daju dobar primjer ostalim članovima i javno objave svoje godišnje prihode. Za crnogorsko društvo mnogo veći problem, od novca koji dobijaju, u stvari je činjenica da za njih, kako sami kažu, događaji kao što su do sada neviđena tragedija u slučaju dva masovna ubistva na Cetinju, događanja 5. septembra 2021.godine takođe na Cetinju, smjena 200 direktora škola u Crnoj Gori, Temeljni ugovor kojim je oteta kulturna baština, ogromna imovina i ugrožen ustavni poredak države Crne Gore, pomjeranje planina snagom vjere, veličanje četničkog pokreta, revizija crnogorske istorije sa početka 20. vijeka, najave izmjena Ustava Crne Gore, ekonomsko podrivanje države, nisu teme koje "zadiru u dugoročnu sudbinu države, kulture i nauke" i samim tim nisu razlog za bilo kakvu reakciju. Još gore od toga, naši superljudi priznaju da ne mogu postići konsenzus oko ovih pitanja, dakle priznaju da se čak ni između sebe, iza zatvorenih vrata, u tajnosti odaja koje smo im mi građani sagradili, ne mogu dogovoriti da li su po ovim pitanjima "ugroženi temelji naučne istine, istorijskih činjenica i kulturnog identiteta", kako sami kažu. Upravo ovakvo priznanje o nemogućnosti postizanja konsenzusa oko ovih pitanja naše superljude pretvara u supermanipulatore.
I da vas naučim nešto, gospodo. U demokratskim zemljama akademici nemaju apanaže. Članstvo u akademiji je čast, ne pozicija koja se plaća. Vi koji ne radite ništa višestruko ste bolje plaćeni od, neću reći kardiohirurga, hajde da kažem premijera. Pokažite bar malo dostojanstva, odreknite se sinekura, uvedite projektno finansiranje, prenesite novac mladim istraživačima i naučnicima, prestanite sami sebe da plaćate po više osnova. I prijavite te prihode.
Autor je kardiohirurg, direktor Centra za kardiohirurgiju i predsjednik DANU
Bonus video:
