Imao je Jevrem Brković vazda lijep odnos prema meni. Još šezdesetih, kao studentu-novinaru, otvorio mi je stranice revije “Ovdje”, đe sam objavljivao reportaže, velike intervjue i feljtone.
Pa i kad je bio u emigraciji; slao mu moje knjige i pozdrave po Kaći.
A Crna Gora, majka i maćeha; kako kome. Teško s njom; bez nje još teže. Zapisao je Jevrem: “O, Crna Goro, o pasja zemljo/Kakav sam ja tek pas/kada ne mogu bez tebe”.
I dok, kako reče Tasa Mladenović, vjetar prolaznosti briše pustom poljanom istorije, prisjećam se mojih susreta s Jevremom, pa i ovog iz 1974. godine. Beogradska “Prosveta” objavila mu “Brđansku zemlju” a cetinjski “Obod” “Putovanje Jevrema Preblagog”. Dvije knjige poezije za godinu dana; izuzetna plodnost pjesnika; očigledno, veoma značajne za pisca i savremenu crnogorsku poeziju.
- Za mene ove dvije knjige znače dovršavanje jednog poetskog kruga. “Brđanska zemlja” je po mome ličnom ubjeđenju moja najbolja knjiga bez koje ne bi bio cjelovit i završen jedan period moga stvaralaštva - kazivao mi je Jevrem Brković. - Ako mogu da kažem tu je moje cjelovito iskustvo došlo do punog izražaja, do one poetske granice koja označava dovršenost jednog stvaralačkog perioda i tematski, i poetski. Tu je moja poetika, svaki pjesnik ima svoju neku poetiku, izražena jasno, kondenzovano, očišćena od mnogih suvišnosti koje su me pratile u jednom periodu stvaralaštva, naravno onom ranom, a i nešto kasnije. No, tu je i jedno lično ubjeđenje: to je meni lično najdraža knjiga. Za crnogorsku savremenu poeziju, nadam se da ta knjiga znači novu knjigu koja će potvrditi neke moje dosadašnje kvalitete i nagovijestiti nove. Znači, ta knjiga će pomoći da jedan pjesnik sigurnije postoji i opstaje u toj poeziji koja svakom novom knjigom dokazuje svoju svježinu i svoju autohtonost…
Pričamo o njegovoj takozvanoj srednjoj generaciji, jer Crna Gora, veli Jevrem, skoro da i nema stare i starije generacije, još uvijek se dokazuje, još uvijek je ta koja mora da brani čast i nivo jedne poezije, da je osvježava, da ne bi zapala u sopstvenu uparloženost, u motivsku monotonost, u sivilo, u tužnu prosječnost, u samozadovoljstvo koje je prilična opasnost za svaku literaturu.
- Moja generacija je u mnogo čemu bila, a to jeste i sada, sudbinski neprivilegovana - kaže Jevrem Brković. - Ona je morala da utemelji savremenu crnogorsku poeziju, da je stvori, da je dokaže i odbrani, da je učini ravnopravnom sa ostalim bratskim literaturama. Priznaćete da to nije ni malo lak i jednostavan posao. Sada je, ipak, bolje. Sada postoji nekoliko knjiga, desetine knjiga te naše srednje generacije koje dokazuju nas kao generaciju i crnogorsku savremenu poeziju…
I druga Jevremova knjiga, koja se pojavila kad i “Brđanska zemlja”, izaziva veliku pažnju. Zove se dosta provokativno: Putovanje Jevrema Preblagog. Inspirisana drevnim manastirom na obali Dnjepra.
- U Kijevskoj lavri postoje mošti nekog davnog mučenika, ili monaha koji se zvao Jevrem Preblagi - naglašava Jevrem Brković. - Pošto je ta moja knjiga sva jedan lirski dnevnik, sa jednog dosta uzbudljivog putovanja, ja sam je nazvao: Putovanje Jevrema Preblagog. Nadam se da je i to dosta zanimljiva knjiga, puna neke putne groznice, puna otkrića, puna putovanja i nekih strepnji...
Opet pričamo o piščevoj generaciji. Ne voli da se određuje generacijski, ali to se, očigledno, mora, kada se prave neki, makar i letimični bilansi.
- Kad kažem generacija ja se tu ne ograničavam nikakvim godinama rođenja. Ja tu imam u vidu vrijeme kada smo nastajali u literaturi, kada smo stvarali, i pod kakvim uslovima smo radili - veli Jevrem. - Mi smo po mnogo čemu, a i po nevoljama, jedna generacija, mi koji smo vezali svoju sudbinu za početak jedne savremene literature. Ta generacija smo nas nekoliko, danas to treba otvoreno reći: Čedo Vuković, Milo Kralj, Aleksandar Leso Ivanović, Petar Đuranović, Sreten Perović, Ljubislav Milićević, Sreten Asanović, Ratko Vujošević, Gojko Dapčević, ja i još nekoliko crnogorskih pjesnika i proznih pisaca. Kao što vidite mi po godinama nijesmo svi jedna generacija. Mi smo jedna generacija po onome što generaciju čini generacijom, po ulozi koju smo imali i koju još uvijek imamo kada je u pitanju crnogorska savremena literatura. To je značajnija odrednica od one koja se dokazuje krštenicama i ispisništvom regrutskim. Kada se zna da su prve knjige mladih, a tada i jedinih crnogorskih pjesnika objavljene tek 1953. onda će naša generacijska uloga biti jasnija i mnogo više cijenjenija. No, o tome tek treba reći neku riječ, tek treba pisati i objašnjavati…
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
