Crna Gora hrli u zagrljaj EU. Ova godina je, kažu, presudna. Koliko je to želja i umijeće CG, toliko je, u ovom trenutku, puno veći interes i politička ambicija same Evropske unije.
Kako god, "poklopilo se" i treba to iskoristiti. Samo lud i nedobronamjeran bi propustio ovakvu priliku...
A ona je jasna i obostrana.
Na CG je da usvoji čitav set dugog niza zakona, pravila i standarda, da izvrši demokratsko i civilizacijsko "preklapanje" sa EU. Pa makar i samo teoretsko, pa će se u praksi "glancati" u realnom životu, kroz vrijeme.
Dok, sa druge strane, EU hoće da zatvori više problema. Istim udarcem "zatvara" ovaj dio Mediterana i istovremeno "opkoljava" Srbiju, Kosovo i BiH i ostavlja ih izolovane od prodora ruskog uticaja, djelovanja prekograničnog šverca i prljavog novca, kao što postavlja i kontrolu vanevropskih migracija prema zapadu EU. A sve to upakovano u marketinški evropski celofan, koji aktuelizuje postojanje, vitalnost i privlačnost EU.
Dakle, to je što je.
Treba iskoristiti sve moguće resurse, uložiti sav napor administracije i cijelog društva i realizovati ovu priliku i trenutak i implementirati je u stvarnost realnog života po svaku cijenu.
Ali, kad se sve desi i prođe i dobijemo članstvo u EU, šta onda?
Taj događaj nije kraj političkog i sveukupnog života u CG, naprotiv!
To je početak jednog novog života, omeđenog novim pravilima i standardima, ograničenog na opšteprihvaćene norme evropske dugotrajne tradicije, trasiranih puteva za nove korake, puteve slobode, ali i nama do sada nepoznate odgovornosti za urađeno.
Za sve to se treba pripremiti veoma ozbiljno i zrelo.
Kako svane taj dan izuzetne sreće, pun osmijeha, dirljivih govora, konfeta, balona, šampanjca, tako će isto i da mine, tj. da prođe...
I onda će nas sačekati novo jutro.
Mislite li da ćemo to novo jutro moći da započnemo nastavkom priče o Botunu ili nekom novom Botunu, Termoelektrani Pljevlja, proklizavanju žičara, trovanju naroda vazduhom, vodom, hranom i neznanjem? Mislite li da će i dalje biti aktuelni satovi i reprezentacije bivših funkcionera, liste čekanja, stopa povećanja socijalne pomoći, škole i diplome realizovane u poznim četrdesetim, srpsko/crnogorsko nadmetanje u novim aranžmanima, posebnost "manjina" u državi u kojoj ne postoji većina? Ili mislite da se onako spontano može nastaviti devastacija prirodnih resursa i prirodnih bogatstava...
Mislite li da sa tim temama možemo pred Brisel, Evropsku komisiju ili Evropski parlament? Ako mislite da je to moguće i da će dati rezultate, onda će, po svoj prilici, to biti "Dugo putovanje u Jevropu", drugi dio...
Ne, te teme moraju prije toga biti zatvorene, jer će nam u zagrljaj pohrliti neke nove. Životne, egzistencijalne.
A među njima jedna od najbitnijih, o čemu ćemo pričati, jeste mobilnost radne snage, tržište rada, evidencija zavoda za zapošljavanje i evidencija broja mladih, obrazovanih intelektualaca i zanatlija, pa i običnih radnika, koji počinju da pakuju kofere i spremaju se za iseljavanje iz CG, a za nesmetano useljavanje po raznim destinacijama zapadne Evrope. Što bi stari Rimljani rekli: "Ubi bono, ibi patria", ili, domovina je tamo gdje mi je dobro.
E, to je prelomni i sudbonosni trenutak u CG neposrednoj budućnosti. Kako ga prihvatiti i kako ga staviti pod kontrolu? Ili smatramo da je normalno i odgovorno ostaviti CG u svojoj populaciji i seriji svojih malih brojeva da je napusti 5 do 10 hiljada pomenutih mlađih, radnih i kvalifikovanih ljudi i staviti natpis "Danas ne radimo"?! Kako ih zadržati ili kako obezbijediti adekvatnu zamjenu?
Sve najmlađe članice su prošle kroz ovo i imaju stresna iskustva.
Da bi se znalo kud i kako dalje, mora se napraviti i prije ulaska u EU adekvatna strategija daljeg života. Zbog osjetljivosti i delikatnosti teme, to treba da bude "Nacionalna strategija nastavka života u novim uslovima".
Ova strategija mora u sebi da nosi jasno prepoznatljiv smisao, viziju i budući cilj i razlog ostanka u CG. Ako neko misli da je to lako osmisliti i realizovati, onda mu kažem da je lakovjeran.
Još je gore ako taj neko u svojoj lakovjernosti pokuša da simplifikuje stvari do nivoa visine plate i zarade. Nije baš u životu sve svedeno na "bruto/neto". Naprotiv, to je možda i ponajlakši dio nečega što se zove "dobrostanje"...
Dobrostanje je opšti društveno-ekonomski i kulturološki odnos, koji odiše harmonijom, sinergijom i nadom punom vjere da se društvo u cjelini kreće pravim putem do realizacije "viših interesa".
To se postiže samo jasnim i transparentnim politikama u svim sferama društva. Znači, bez obmane, prevare, nekonzistentnosti, danas jedno, sjutra drugo, sa jasnim i javnim procedurama oslonjenim na opšteprihvaćena pravila ponašanja, koja ne diktiraju partije, nego pravni konsenzus sročen u zakonu. Odluka mora pasti, kao što je davno pala u razvijenom svijetu: je li država u vlasništvu partija ili naroda u cjelini?! Ako je naroda, onda je zakon početak i kraj svih događanja.
E tada se stvaraju šanse za istinite i suštinske društvene reforme. Prvo u porodici, prosvjeti i obrazovanju, pravosuđu, zdravstvu, socijalnim politikama, pa nastavlja na ekonomiju, privredu i ostalo...
Dok se to ne osjeti i ne prepozna kao prvi i jasan korak, dotle nema svjetla na kraju ovog puta u EU.
E, da bismo došli u neku takvu i sličnu situaciju, pod hitno se treba pripremiti i kvalitetno početi sa radom na "Nacionalnoj strategiji", istom ozbiljnošću kao i pripremama za ulazak u EU.
Tada će se rad, znanje, kvalitet, pomirljivost, saradljivost i pristojnost naći u fokusu običnog života, dok će partitokratija, neznanje, ekstremizam, konfliktnost, prostakluk, bahatost i slično biti marginalizovani i ignorisani do sporadičnosti i nestajanja.
Evropska unija sigurno neće ni u kurtoaznim prilikama više pokazivati previše interesovanja za davno ispričane priče. Tražiće rezultate pravilno etabliranih društvenih aksioma. Ovo će biti preduslov da bismo mogli da opstanemo i nastavimo da živimo u sklopu EU.
U suprotnom, taj "Dan poslije" neće biti ni malo obećavajući, kao što su bili dani prije njega.
Da ne bi bilo nikakve dileme, Civis od svog nastanka favorizuje jednu politiku nad svim vanjskim politikama CG, politiku pridruživanja i članstva Crne Gore u društvo zemalja EU. Taj spoljnopolitički cilj za Civis nema alternativu!
Ali smatramo da u taj koloplet događaja moramo ući potpuno spremni, anticipirajući eventualne probleme sa kojima se možemo sresti na tom putu. Zato, kao ozbiljni ljudi sa punom moralnom i političkom odgovornošću, kandidujemo ovu temu za razmišljanje, prvo donosiocima odluka i nosiocima vizije, a onda i cjelokupnom društvu. Ipak, i u dobru primarna briga i pažnja moraju biti usmjereni na CG i njenu budućnost, pa tek onda na sve ostalo...
Zato sa ozbiljnim pristupom i radom na izradi "nacionalne strategije", naslonjene na širokom društvenom konsenzusu, uz punu podršku svih segmenata društva i politike, treba započeti odmah, koliko danas!
Autor je predsjednik CIVIS-a
Bonus video:
