STAV

Daleko od "države socijalne pravde"

Crna Gora je, po Ustavu, "država socijalne pravde", ali sve vladajuće garniture nijesu uradile ništa da se približimo ostvarenju tog ustavnog cilja

718 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Povodom 20. februara, Svjetskog dana socijalne pravde

Socijalna pravda je koncept pravedne raspodjele resursa, prilika, tereta i benefita unutar društva, s ciljem osiguranja jednakosti, ljudskih prava i uključivanja svih pojedinaca. Ona obuhvata dostupnost obrazovanja i zdravstva, pravednost, poštovanje različitosti i podršku marginalizovanim grupama, često se vezujući za principe ekonomske preraspodjele i smanjenje nejednakosti. Pet osnovnih principa socijalne pravde su: 1. dostupnost resursima - što znači da svima bude dostupno liječenje, obrazovanje i socijalna zaštita; 2. da društvo pomaže pojedice koliko im je potrebno, a ne svima jednako; 3. uključivanje - posebno marginalizovanih grupa u donošenju odluka u zajednici; 4. različitost - u smislu rase, vjere, nacije, pola, starosti i ostalih kriterijuma; 5. poštovanje ljudskih prava.

Generalna skupština UN je 2007. godine proglasila 20. februar za Svjetski dan socijalne pravde, čije obilježavanje treba da doprinese unapređenju borbe međunarodne zajednice protiv siromaštva i stvaranju pravednog društva u svim državama. Američki predsjednik Frenklin Ruzvelt, u obraćanju Kongresu 1935. godine, iznio je stav da "Amerikanci treba da odustanu od ideje pohlepnog zgrtanja bogatstva, koja dovodi do nepravedne raspodjele. Siromašni ljudi ne mogu biti slobodni, te socijalna pravda mora da bude realan cilj, a ne utopijski ideal. Zbog toga je glavni zadatak države da iskoristi vlast kako bi se raspodijelila sredstva na taj način da se iskorijeni siromaštvo i glad i obezbijedi stabilan izvor sredstava, koji će garantovati adekvatne uslove za život građana"...

Ruzveltov govor spominjem s razlogom, jer predsjednici država sa bezbroj milijardera nikada ne razmišljaju o socijalnoj pravdi. Nakon 90 godina od navedenog govora, 25 godina od usvajanja Milenijumskih ciljeva UN, 10 godina od usvajanja Agende održivog razvoja UN... i mnogo deklaracija i dokumenata na nivou UN i EU, možemo konstatovati da se u oblasti socijalne pravde, na globalnom i državnom nivou - ništa nije promijenilo.

Crna Gora je, po Ustavu, "država socijalne pravde", a sve vladajuće garniture nijesu uradile ništa da se približimo ostvarenju tog ustavnog cilja. Trodecenijska, bivša, vladajuća elita, u tmini tranzicije i privatizacije, zaboravila je da svi građani Crne Gore treba da žive život dostojan čovjeka. Državom su upravljali na "njihov način", ne brinući o kvalitetu života građana, kako su i sami priznali.

Jedina smo država u regionu koja nema strategiju za borbu protiv siromaštva, nema preciznih podataka o siromašnima, beskućnicima, o osobama sa neadekvatnim uslovima stanovanja, ili bez pristupa osnovnoj infrastrukturi (struja, voda, grijanje, itd.) Nema evidencije o broju nezaposlenih, koji nijesu na ZZZCG, o broju građana bez ikakvih primanja, i još mnogo toga. Prema procjeni Monstata za 2024. godinu, 20 odsto građana živi ispod granice siromaštva, 25,6 odsto djece do 17 godina su u riziku od siromaštva, a 34,6 odsto djece su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Ako se iz transfera isključe socijale i penzije, stopa rizika od siromaštva iznosila bi 40,5 odsto.

Sindikalna potrošačka korpa za IV kvartal 2025. godine je 2.045 eura, što je više od dvije prosječne zarade u Crnoj Gori. Po zvaničnim podacima Poreske uprave, oko 70 odsto zaposlenih primaju do 800 eura (vijesti.me). Materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), nakon januarskog usklađenja od 1,55 odsto, iznosi od 99,97 eura, za jednog člana, do 190,10 eura, za porodicu sa pet i više članova. Svi "ES" programi su zaobišli korisnike MOP-a i drugih socijalnih davanja. Prema popisu iz 2023. godine imali smo 17.000 samohranih roditelja, čija su djeca mlađa od 25 godina, od kojih više od 11.000 čine samohrane majke. Sedmodnevni godišnji odmor van kuće sebi ne može priuštiti 55,7 odsto građana, dok 11 odsto njih ne mogu da priušte barem 7 od 13 osnovnih stavki (grijanje, plaćanje računa, zamjena stvari u kući i sl.). Godine 2024. je 16,8 odsto domaćinstava izjavilo da "uz mnogo poteškoća" spajaju kraj s krajem. Istovremeno smo svjedoci luksuznog života ljudi u gornjem sloju društva, koji se, između ostalog, ogleda u školovanju djece u inostranstvu i brojnim putovanjima po svijetu, o čemu svjedoče turističke agencije, u toku i mimo brojnih praznika...

Podaci Eurostata kažu da čak 47,9 odsto stanovnika Crne Gore ne može da priušti neočekivan finansijski trošak, čime se naša zemlja, iako nije članica Evropske unije, po ovom negativnom pokazatelju, nalazi ispred svih članica EU. Ovaj procenat kod EU je 30 odsto - prosjek (standard.co.me). Prema podacima agencije Data Pulse, Crna Gora se nalazi među zemljama u kojima prosječna penzija ne pokriva osnovne troškove života. Penzioneri kod nas bilježe manjak od 25 odsto, što znači da im prosječna primanja nijesu dovoljna da pokriju tipične godišnje životne troškove (bankar.me). Kod penzionera i svih ugroženih slojeva društva izražen je problem nedostupnosti zdravstvenim uslugama, zbog razorenog javnog zdravstvenog sistema i enormono skupih usluga u PZU. Januarsko usklađenje penzija od 0,38 odsto je ponižavajuće za ovu brojnu, ranjivu, populaciju!

Ako "pravedno društvo postoji samo onda kada svi građani i građanke imaju uslove da žive dostojanstveno od svoga rada i jednake mogućnosti da, bez diskriminacije, učestvuju u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu zajednice...", naprijed navedene brojke svjedoče koliko je crnogorsko društvo raslojeno i daleko od socijalne pravde! Sa rastom trenda zapošljavanja po političkim, srodničkim i drugim vezama, desetine hiljada obrazovanih mladih ljudi nemaju vremena da čekaju "život od svoga rada", nego se privremeno ili trajno opraštaju od rodne grude, odlazeći u bijeli svijet trbuhom za kruhom. Nadležni, nažalost, nemaju ni tu evidenciju, što odražava nepažnju prema crnogorskim građanima, u ime kojih na destine hiljada privilegovanih planduje u gornjem sloju društva. Tjerati ljude sa rodnih ognjišta nije samo vrhunac nepravde, nego je i zločin, a izletnički trčati za dijasporom po bijelom svijetu, želeći se okoristiti o njihov teško zarađeni novac, jeste licemjerje!

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")