Milo dokazuje da je obrnuo igricu. Kakvi crni psiholozi, sociolozi, stručnjaci i eksperti, on nas poznaje najbolje. Nije čitao, istraživao, ali ima njuh za narod. Znao je da prepozna ono najbolje i ono najgore, pa na osnovu toga da predvidi što će biti i kakve granice može da ispituje. Sve je preveslao, osim samog sebe.
Odazvao se na poziv anketnog odbora, ali pismom. Kulturno je bacio rukavicu u lice, nije da nije imao na što da se pozove. Bilo je kod nas zanimljivih pisama i prepiski, fikcije i non-fiction, kao na primjer: Selimovo pismo i otpozdrav na pismo. Njegovo pismo pisano je u stilu: “Vi me slobodno zovite, a ja neću da dođem”.
Đukanovića je pogrešno imitirati, prije svega nije etički i pitanje je da li je legalno, ali ima se od njega što naučiti. Kao na primjer, kad treba da se oglasi i povodom čega. On ćuti, mjeri sto puta, a jednom tvitne. Pismo šalje baš kad mora, pojavi se rijetko, baš kad (ne) treba. U svakoj ga čorbi ima, a nigdje ga nema.
Igra šah sa medijima i političarima. Jednima mazne figuru kad ne gledaju, druge navodi da odigraju potez koji njemu odgovara. U svakom slučaju, pobijedi. To je poenta. Kako je to učinio, ostaje u drugom planu.
Ali iako postoji ChatGpt, iako vjerovatno ima i dalje nekoliko neformalnih savjetnika, iz ovog pisma koje je Đukanović uputio odboru sve vrišti od arogancije. Pismo ima njegov potpis. Iz kukica, crtica, tački, sve preliva od samodovoljštine. Hoće da kaže da je i dalje gazda bez obzira na sve. “Nećete vi mene…”
Sve i da je došao, dovoljno je vješt da eskivira sva pitanja, teško da ima neko ko i dalje može da mu izađe na crtu. To je uspio do sad samo Nikola Marković, zato što je potkovan, nije okolišao, držao se činjenica i nije uzmicao i kalkulisao. Drugim riječima, nije se prepao. Milova moć zavisi od njegovog imidža. Ako voli da gazi, znači da mora postojati i neko ko se ponudi da ga zgaze dobrovoljno.
Ako je zaista prošlo vrijeme gaženja, dajte da se to pokaže. Dignite glave junaci. Neka članovi anketnog odbora odgovore. Dignitet, to je sjajna riječ za onog ko ga poznaje i ko dignitet posjeduje.
Došla su vremena da se pušti glas, da se odgovori, makar i na ovakvo pismo. Ali ko prećuti, taj je na gubitku. Ali pažljivo, Milu se ne odgovara tek tako, razmislite gospodo, prije nego što nešto napišete, mora da bude jače od prvobitnog pisma.
Za početak prije nego što stisnete hemijsku ili tastaturu, stisnite već jednom petlju.
Bonus video:
