“Teolozi”

Prije izvjesnog vremena, ne tako davno, zapravo, ovo bi mogao biti samo početak vica: Dopisivali se Tramp i Papa. Za onaj žanr u kojem nerijetko divane Mujo i Dalaj lama.

Blaženo vrijeme. Kad se makar moglo razlikovati što je stvarnost a što vic. Ovdje je vic postao mjera stvarnosti, a kada se to desi, to neumoljivo znači da su racionalni ulari koji jedno društvo drže na okupu popustili.

Nakon Grenlanda, Venecuele i Irana, Trampu je izgleda zapao za oko i Vatikan. Možda otme i papu, da mu se sudi u Americi.

A evo i zašto. Tramp kaže da je Papa “slab prema kriminalu i užasan u vođenju spoljne politike”. (Ovo je takođe za neku antologiju. Čovjek iz Epstinovih papira, čija spoljna politika Ameriku već preskupo košta... I tek će, po svemu sudeći.)

Stav koji je vjerovatno razbijesnio američkog predsjednika je jasna osuda pape Lava onih lidera koji koriste vjerski jezik za opravdanje ratova. Papa Lav je žestoko kritikovao i Trampova sramna bulažnjenja o uništenju civilizacija. Argumentovano i ubjedljivo je razorio ratnu “teologiju” i njene “teologe”.

Trampov odgovor dostojan je kakve bizarne antologije najvećih diskurzivnih bisera u XX vijeku. I, mora se primijetiti, pravi nastavljač duha koji stoji iza onog čuvenog Staljinovog pitanja: Koliko taj papa ima divizija...

Staljinu je odgovor stigao nekoliko decenija kasnije: baš zbog tupog vladarskog cinizma ove izjave i jeste bilo pravedno da opijelo komunizmu u Evropi održi jedan papa. K tome i Poljak.

Valjda će trampizam odgovor dobiti brže.

Ali, vratimo se aktuelnim “teolozima”. Prijetnja uništenjem civilizacije spada u moralne registre paramitološkog svijeta koji prikazuje Milijusov Konan Varvarin.

“Neka neko javi papi da tamo ubijaju demonstrante”, poručuje, bez stida, predsjednik čiji agenti ubijaju po američkim ulicama?

Ipak, posebna kategorija je poruka potpredsjednika SAD Papi da je “važno da bude oprezan kada govori o pitanjima teologije”. Ma nemoj?

Kakvi “teolozi” takvo i vrijeme. Svijest koja bez problema može očas posla Bibliju da svede na - patparačke priče. Ministar odbrane u vjerskom zanosu citirao je Semjuel L. Džeksona iz Tarantinovog filma, a ne Bibliju. Vjerovatno to objašnjava makar dijelom genezu ove teologije - pakleni miks popkulture i neznanja.

A kako ništa od ovoga nije vic, naprotiv - to je prava slika onoga što je naša realnost, a to je naše tužno civilizacijsko potonuće. Petparačko “jevanđelje krvavog klovna”.

A tek pitanja Papi - “ko ga je birao”, ili da je zbog njega, Trampa odabran. Kao da se sprema za TV duel sa Papom.

A onda, vrhunac - AI slika Trampa u zagrljaju Isusa? Tek to je spektakularan momenat. Naime, u jeku “polemike” sa Papom Tramp želji pokazati na čijoj strani je Isus.

Ili, slična slika - čudotvorac iz koga zrači svjetlost, gdje na prigovore da je predstavljen kao sam Isus, Tramp objašnjava - “Mislio sam da sam to ja kao ljekar”. Jer, naravno, on može biti sve, pa i ljekar. I predsjednik, pa se ničemu nije čuditi.

Svijet definitivno jeste otišao do vraga kad Papa zvuči kao pristojni ljevičar, a američki predsjednik kao hrišćanski fundamentalista.

Tako da, kada čujete nekadašnjeg prvog čovjeka CIA kako govori da Trampa treba skloniti, jer više nema kontakt sa stvarnošću, takav stav zvuči sasvim racionalno.

Jer, poslušajte tek ovo: “Nikada nisam bio naročito religiozan čovjek, ali, zar ne djeluje dok se razotkrivaju sva ova sotonska, demonska čudovišta koja žrtvuju djecu... da Bog možda igra svoju Tramp kartu”.

I Bog izgleda glasa za njega, vjeruje Tramp. Ovakve izjave svjedoče prave gabarite Trampovog poremećaja. Iz kog se i rađa ova religijska vizija, na nivou crtanog filma sa superherojima...

Ali, ipak, zamislite, makar na tren, Boga koji, u bilo čemu, igra na neku i “nečiju” kartu...