NEKO DRUGI

Kupi diplomu

Nema što se nije izrodilo iz tog bastard bućkuriša kapitalističke (post)tranzicijske nacionalne države u kojoj je hegemonijski uspostavljen širok društveni konsenzus prema kojemu privatna poduzetnička inicijativa nema granica, niti smije imati prepreka

2254 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Rojters
Foto: Rojters

(portalnovosti.com)

Taj sam promidžbeni oglas ugledao na prikladnom mjestu, u vlaku koji prometuje na relaciji sa Slovenijom. Reklamirao je neku privatnu poslovnu visoku školu, lociranu u mjestu nedaleko od hrvatsko-slovenske granice, nadomak Zagreba.

I sve bi na tom plakatu bilo uobičajeno tipično za takav tip uratka, ničim ne bi plijenio posebnu pažnju, da se kao njegov udarni slogan nisu trsile poruke: nudimo rekordno kratko vrijeme školovanja. Nikad brže do diplome!

Znamo kako stvari funkcioniraju s reklamama. Iako nerijetko posredovane agresivnim vizualno-audio alatima, logika njihova uspjeha počiva na suptilnom nagovoru, proizvođenju konotativnih čitanja i potencijalnom prepoznavanju onih kojima su namijenjene, koji su ciljane mete u definiranom dosegu.

Premda pripadaju korpusu propagandnog sadržaja - možda će se netko sjetiti da su za vrijeme socijalizma blokovi televizijskog programa namijenjeni oglašavanju bili označeni kao EPP, ekonomsko-propagandni program - navedene karakteristike suptilno razdvajaju reklame od agitpropa ideološko-političkog diskursa.

U tom je smislu, da se vratimo ishodišnom motivu, navedeni primjer reklame iz vlaka netipično denotativan. Štoviše, svjedoci smo sirovom i brutalno direktnom oglasu. No važnije od puke detekcije tehničkih karakteristika reklamnog vizualno-auditivnog aparata, jest zapitati se o društvenim okolnostima vezanim za set vrijednosti na koji se pojedini oglasi naslanjaju, otvaraju prostor za takve profile diskursa nagovora.

Konkretnije, što je to s današnjim formalno-institucionalnim obrazovanjem, a da je moguće plasirati reklamne oglase poput navedenog? Ni tu, naravno, nismo na nepoznatom terenu. Zadnjih dvadesetak godina, u razdobljima tzv. kasne tranzicije i tekuće posttranzicije, svjedočimo rezultatima procesa privatizacije obrazovanja, posebice onog visokoškolskog.

Nema čega tu nema, nema što se nije izrodilo iz tog bastard bućkuriša kapitalističke (post)tranzicijske nacionalne države u kojoj je hegemonijski uspostavljen širok društveni konsenzus prema kojemu privatna poduzetnička inicijativa nema granica, niti smije imati prepreka.

Dapače, prepreke, ako ih ima, valja zakonodavno i praktično uklanjati. Pa i onda kada se radi o poljima od vitalnog društvenog interesa, a obrazovanje je, uz zdravstvo, temeljni socijalni stup.

Pošastni učinci privatizacijskih trendova u obrazovanju nisu možda tako neposredno vidljivi, na prvu, kao kada takvim procesima svjedočimo u zdravstvu, ali su na srednje i duže staze podjednako devastirajući.

No kada je teren jednom pripremljen, potom više nema prepreka da se surova istina iz središta pripadajućeg seta vrijednosti jasno i bez zadrške plasira u javni prostor, pa i preko reklamnih poruka. A dotična reklama poručuje: dođite, platite i preuzmite diplomu.

Pogledajte još:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")