EPCG: Autopsija sloma

Dok se državni vrh priprema za jubileje, Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) javnosti podnosi izvještaj o sopstvenom nestajanju. Najnoviji finansijski iskazi potvrdili su ono na šta je struka upozoravala: neto gubitak od 92,1 milion eura u 2025. godini, uz rekordno povećanje zaduženosti i pad likvidnosti. To nije statistička greška, već autopsija bankrota uzrokovanog nestručnim višepartijskim upravljanjem i neshvatljivim insistiranjem na projektu koji je odavno izgubio svaku logiku.

Centralni uzrok, naime, ovog kolapsa je tzv. „ekološka rekonstrukcija“ termoelektrane Pljevlja (TE) - besmislen projekat koji nije uskladio rad TE sa zakonski obavezujućim tehničkim standardima za nova postrojenja, a realizovan je iako je bilo poznato da se to ne može postići nakon iscrpljenog limita od 20.000 radnih sati. Elektroprivredu je ta investicija koštala oko 200 miliona eura, a ispražnjenu kasu neće moći popuniti prihodima od njenog daljeg rada. Naprotiv, može samo uvećavati već nastale ogromne gubitke.

Domaći zakon, usaglašen sa EU acquis-em, nalaže da se dalji rad TE svede na svega 1.500 sati godišnje, što je u uslovima potpuno integrisanog tržišta ekonomski neodrživo. To znaju svi, ali niko ne smije da izgovori. Ministar energetike i dalje ćuti, a morao bi konačno da objelodani odluku Ministarskog savjeta Energetske zajednice kojom je konstatovano kršenje ugovora sa tom institucijom. Bez priznanja te činjenice, ozbiljno se dovodi u pitanje zatvaranje poglavlja 15 (Energija) i 27 (Životna sredina) i prijem u članstvo Crne Gore u EU 2028. godine. Jedinu korist od daljeg odlaganja tog priznanja mogu imati firme i pojedinci kojima ovaj, po EPCG, državu i građane štetni projekat, donosi profit.

Iako su poslanici opozicije u parlamentu satima kritikovali upravu EPCG zbog katastrofalnih finansijskih rezultata, njihova oštrica ostala je tupa - bio je to pucanj u prazno. Razlog je porazan: nijedan od njih nije smio ili nije htio da ukaže da je neuspjeh ekološke rekonstrukcije pravi uzrok problema. Da bi uspješno prozvali upravu i zatražili njenu odgovornost, poslanici opozicije bi morali - a očigledno nisu spremni - da prođu kroz sopstvenu katarzu i priznaju sopstvenu inicijalnu grešku.

Jer su oni, kao bivša vlast, upravo „zaslužni“ za neuspjeh ovog projekta da u zadatom roku i u okviru dozvoljenih 20.000 radnih sati ispuni standarde za rad postojećih elektrana, što je bilo izvodljivo. Da priznaju tu grešku, imali bi moralno pravo da zahtijevaju isto od onih koji su ih naslijedili i nastavili da prave još veću pošto su zvanično najavljeni prohibitivno visoki penali za emisije CO2, a standardi postali stroži i nedostižni za pokrenuti projekat.

Iz današnje perspektive, tim poslanicima bi moralo biti jasno i da su pogriješili što su svojevremeno kao vlast vršili neprimjeren pritisak na italijansku A2A da ulaže u propali Drugi blok TE umjesto u obnovljive izvore. Priznanjem te činjenice potvrdili bi da su svjesni da su time energetsku tranziciju Crne Gore odložili za oko 4-5 godina, a koja dodatno kasni još toliko zbog nerada od Pariskog sporazuma 2015. godine. Dok se to ne desi, njihove kritike neće imati efekta. A tog priznanja nema iako su Energetska zajednica i Evropska unija jasno poručile da TE nakon ove „rekonstrukcije“ ne samo da ne ispunjava standarde za nove elektrane, već da će se ti standardi od 1. januara 2028. dodatno pooštriti.

Bez te katarze u parlamentu neće biti stručne rasprave, nego samo nastavka jalove galame koja upravu EPCG čini imunom na odgovornost za stotine miliona eura štete. Ako ne planiraju da priznaju zabludu i ponude istinu, poslanicima opozicije je bolje da odustanu od namjeravanog saslušanja u parlamentu nego da se dalje brukaju pred javnošću koja traži rješenja i odgovornost.

Bez priznanja sopstvene greške neubjedljivo je tražiti odgovornost onih koji danas, u bescijenje i protivno javnom interesu, rasprodaju resurse povlašćenim partnerima iz UAE. Dok finansijski iscrpljena i tehnološki zaleđena EPCG više nema kapacitet da predvodi tranziciju, Vlada taj svjesno izazvani kolaps koristi kao izgovor za hitnu prodaju energetskog suvereniteta kroz aranžmane sa UAE. Ovi ugovori, sklopljeni bez tendera i pod zaštitom međudržavnih sporazuma, neodoljivo asociraju na visoku korupciju. Za razliku od onog sa A2A, koji je uz sve mane makar bio podvrgnut jasnim pravilima i po raskidu ostavio u kasi EPCG 250 miliona eura, ovi novi aranžmani su pravna „crna rupa“ u koju može nestati budućnost generacija.

S obzirom na dugo i gorko iskustvo, teško je povjerovati u mogućnost katarze i otrežnjenja naše političke klase, bilo one iz opozicije ili na vlasti. I nevladin sektor se takođe rijetko ili nikako ne oglašava povodom ovog nepotrebno stvorenog velikog problema, a pojedinci koji to rade ne nailaze na razumijevanje. Interes građana, u datim okolnostima, još jedino mogu zaštititi institucije. S tim u vezi, pozivam:

- Ustavni sud da hitno proglasi neustavnim sporazume sa UAE koji suspenduju domaće zakonodavstvo;

- Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK), kojoj sam dostavio detaljne podatke o nesavjesnim postupcima uprave, da konačno izađe iz stanja hibernacije. Nova direktorka ima priliku da pokrene postupke koji će pokazati da li je država jača od energetskog lobija i da li joj je prioritet javni ili partikularni interes;

- Delegaciju Evropske unije da se javno oglasi i obeshrabri dalje gomilanje stotine miliona eura gubitaka koji će biti prebačeni građanima kroz veće račune za struju.

Vrijeme je i da u Crnoj Gori konačno prestane era potpune nekažnjivosti. Po zakonu, čelnici kompanije koji su donosili odluke o neuspješnoj i štetnoj ekološkoj rekonstrukciji, uprkos upozorenjima, morali bi da štetu nadoknade svojom imovinom. To bi bio prvi pravi korak ka zrelom društvu. Bez takve odgovornosti, svaki jubilej nezavisnosti biće samo proslava prava elite da nam nekažnjeno troši budućnost.

HRONOLOGIJA SUNOVRATA

- 2015. godina: Potpisan Pariski sporazum o klimi. Crna Gora ignoriše globalni alarm i nastavlja sa planovima za ugalj, dok tranzicija ka obnovljivim izvorima suštinski stoji.

- 2015-2017. RASKID SA A2A: Strateški sukob sa italijanskim partnerom. Vlast insistira na Drugom bloku TE Pljevlja, dok stručni partner traži zaokret ka zelenoj energiji. Italijani odlaze, ostavljajući u kasi EPCG 250 miliona eura.

- 2018-2020. POKRENUTA „EKOLOŠKA REKONSTRUKCIJA“: Usljed spore pripreme tehničke dokumentacije i dodjele tendera kontroverzno izabranom ponuđaču, ugovor sa izvođačem se potpisuje tek sredinom 2020. godine.

- KRAJ 2020. ISTEK ROKA: TE Pljevlja troši dozvoljenih 20.000 radnih sati. Sekretarijat Energetske zajednice to konstatuje i početkom 2021. pokreće spor protiv Crne Gore jer TE nije usaglašena sa EU standardima. EU donosi odluku o visokim CBAM penalima na uvoz električne energije od TE na ugalj.

- APRIL 2022. PROPUŠTENA ŠANSA: Umjesto traženja alternativa i gradnje novog proizvodnog pogona usklađenog sa EU standardima, EPCG uz podršku Vlade uvećava vrijednost ugovora sa izvođačem za 15 miliona eura i počinje realizaciju „ekološke rekonstrukcije“ za koju se unaprijed zna da ne ispunjava stroge EU norme i da će izvoz biti opterećen ogromnim CO2 penalima.

- 2023-2025. godina: EPCG u „rekonstrukciju“ ulaže oko 100 miliona eura i gubi prihod zbog zastoja rada TE od dodatnih 100 miliona eura. Istovremeno, nastavlja se masovno partijsko zapošljavanje koje dodatno iscrpljuje kompaniju.

- MAJ 2026. godine: Finansijski izvještaji potvrđuju slom: neto gubitak od 92,1 milion eura. Kasa je prazna, a zavisnost od uvoza i kiše nikad veća.

- 1. JANUAR 2028. godine: Stupaju na snagu još rigorozniji EU standardi.

Autor je ekonomski analitičar