Patologija samoaktualizacije

"Stid kad jednom nestane ne umije da se vrati"

Kad je i kako krenulo po zlu, teško je reći. Ona i onakva SFRJ, iako je danas mnogi kritikuju, makar je u sferi obrazovanja imala sistem koji je u velikom procentu nudio mogućnost mladim ljudima da steknu zavidno obrazovanje i afirmaciju kroz primarnu profesiju.

Upravo zahvaljujući takvom sistemu imali smo vrhunske naučnike, profesore, učitelje, inženjere, ljekare, ekonomiste, pravnike, pilote, pekare, keramičare itd. Istina, nisi mogao biti generalni direktor neke velike kompanije, ili sjesti u borbeni avion bez partijske knjižice, ali si zato mogao biti sve drugo.

A onda su neki ambiciozni političari u našim bratskim republikama odlučili da takvom "paklu" stanu na kraj. Dobili smo krvavi rat od kojeg se i danas oporavljamo, ali i nešto još gore.

Raspad SFRJ doveo je do sunovrata i otklona od sistema vrijednosti na kojima su odrastale generacije Jugoslovena. Takav jedan vakuum omogućio je jačanje nacionalizma i etničkog identiteta, koji je posebno negativan uticaj proizveo na obrazovni sistem. Upravo je tada obrazovni sistem bio podvrgnut tzv. "kriznom menadžmentu" gdje su prioriteti bili kratkoročni i pragmatični, a ne dugoročni i strateški. Prelazak na tržišnu ekonomiju i komercijalizacija kao i politička interferencija dodatno su doprinijeli urušavanju obrazovnog sistema, a u krajnjem svih temeljnih ljudskih vrijednosti.

I upravo zbog tipične obrazovne "subverzije" nama su "neznanje i samopouzdanje postali ključni preduslovi za uspjeh".

Karl Manhajm je rekao da oni koji nisu u stanju da svoju egzistenciju obezbijede u primarnom životnom krugu, to kompenzuju baveći se politikom.

Kako drugačije objasniti toliki "priliv" mladih ljudi u politici, preuzimanje odgovornosti u raznim sferama društva, a da u svojoj biografiji, bukvalno, nemaju ni dana radnog staža niti neki značajniji rezultat u primarnoj profesiji.

Po pravilu nam takvi "eksperti" ukazuju na magistralni put, a da za sebe u životu nisu pronašli ni kozju stazu. Tu sad dolazimo do prototipa mladog crnogorskog političara, koji se penje na vrh društvene ljestvice sa sumnjivom diplomom i nepoznatim minulim radom. Bez jasne vizije i upitnim obrazovanjem, a u želji da se, na patološki način, dokažu i pokažu preduzimaju akcije koje nerijetko vode u sigurnu propast.

Nažalost, ova pojava nije samo crnogorska specifičnost, ali za razliku od drugih, mi smo je podigli na jedan viši nivo - tzv. "patologiju samoaktualizacije". Radi se o fenomenu u kom mladi ljudi postaju, ali i neki u poznim godinama, toliko zaokupljeni svojom ambicijom, svojim egom i željom za moći, da zaboravljaju na stvarne vrijednosti, ciljeve pa i svoje potrebe.

Prema teoriji Abrahama Maslova, američkog psihologa, ljudske potrebe se mogu podijeliti na pet nivoa: fiziološke, sigurnosne, socijalne, poštovanje i samoaktualizaciju. Međutim, kod značajnog broja mladih ljudi, a posebno političara, ova hijerarhija je potpuno narušena. Oni bukvalno preskaču sve nivoe i prečicom dolaze do samoaktualizacije, nadajući se da će im ona preko noći obezbijediti i hranu, i piće, i prijatelje (ne malom broju i partnera) sigurnost i poštovanje.

Znajući da su im sve te potrebe osigurane samo dok su na poziciji moći, spremni su da učine sve samo da bi ostali na vlasti. Korupcija, klijentelizam i privilegije postaju sredstvo za ostvarivanje cilja, a ne prepreke koje treba savladati.

Umjesto zaključka:

Sama po sebi pojava "samoaktualizacije bez temelja" kao izolovan slučaj sigurno ne bi zavrijedila neku posebnu pažnju. Ali, problem je u tome što je u našem crnogorskom ambijentu ona poprimila epidemijske razmjere, a posljedice su više nego očigledne.

Takvi "genijalci" upravljaju raznim procesima u društvu i organizacijama kojima rukovode. Veoma često koriste populističke metode da bi stekli podršku, umjesto da se fokusiraju na stvarne probleme društva.

I na kraju, pošto se broj takvih pojedinaca umnožava geometrijskom progresijom, i pored nastojanja jednog dijela državnih institucija da to spriječi, kroz ignorisanje, minimiziranje i omalovažavanje važnosti temeljnog obrazovanja i stručnosti, čitavo društvo guraju u sunovrat.