Cirkus

Nekad je to bilo jednostvno - kad putujući cirkus stigne u naš grad, svi su znali i djeca su se radovala. Takvog cirkusa više nema, ili obilazi neke druge gradove, a nama je zapao ovaj putujući cirkus - sa banditima i njihovim političkim gazdama, koji svuda putuju zajedno. Tako im je, biće, najudobnije. I najprirodnije.

Nova Vučićeva opereta ima sve elemente koje ovaj režiser voli. Uvijek je sličan scenario: Vučić napravi neku glupost a onda pokušava da tome, svojoj gluposti, da neku logiku i opravdanje. Bude tu i naglašenih emocija, ali, jednostavno rečeno ta je predstava, po običaju, uvijek i u svemu - šmirantska.

Što će nekome avion pun bandita (i simpatizera)? Sigurno ih nije poveo na simpozijum, a ne liče ni na prevodilačku službu. Sama ideja da vodite sa sobom takvu pratnju mora da nešto govori. Možda mu je to ekipica od sina? Ili brata, neki porodični posao, svakako.

Ovako kada ih čovjek vidi nije nemoguće da su krenuli da se ukrcaju na kralja Petra jednu malu barku? Iz one imbecilne pjesme, gdje, ako se ne sjećate, kraljica (iz Londona) kod Draže (u balkanskim vrletima) traži svoga sina koji se takođe cio rat nalazio u Londonu. Da ne čuje ovu pjesmu čovjek ne bi vjerovao koliko prevare i neznanja može da stane u nekoliko stihova. I kako nacionalni melos po pravilu suspenduje svaku razboritost. Pa ako to pustite da prođe, onda sve može...

Ako srpski predsjednik misli da u Crnu Goru mora doći sa avionom punim bandita (i simpatizera, da je prijatnije), on bi se vjerujem najsigurnije osjećao da može doći sa vojskom. Mora da mu u glavi zvoni generalisimus Franko: “Napredujem u četiri kolone. Peta je već tamo.”

Dok iznosi svoje sulude kombinacije, izgleda kao miks neshvaćenog derišta, plačka ispred zgrade i opasnog egomana podržanog poslušnim medijima. Kad kaže da Zvicer hoće da ga ubije - onda se poziva na Sky prepiske od prije nekoliko godina. Uvažava ih i priznaje kada mu odgovaraju, ali ako se tamo spomene blago njegovog brata i kombinacije kriminalaca lojalnih predsjedniku, onda su Sky prepiske podvala.

Vučićeva strategija je jasna: sve evropsko je po definiciji sumnjivo, a tek samit u Crnoj Gori? E, to je duplo sumnjivo. U takvim situacijama on se obavezno lati svojih političkih fantazija.

Upozoren od BIA... Naravno, ovdje je Zvicer samo “književni” lik u lošoj prozi netalentovanog autora, odnosno način da srpski predsjednik sebe objavi kao žrtvu, dovijek žrtvu.

Vučić, poslije par dana, u zoni tzv. naknadne pameti, kaže, pazite sad, da je avion sa banditima (i simpatizerima) “organizovao neko iz njegovog okruženja ko je želio da mu boravak bude prijatniji, ali da je to bila velika politička greška”. Da li je greška bilo i maltretiranje građana CG na graničnim prelazima? Za čiju “prijatnost” se to dešavalo?

Postoji li iko ko vjeruje da Vučićevo okruženje (što god to bilo) donosi ikakve, ma i najsitnije odluke bez njegovog znanja? I, na koncu, zašto bi mu ovakvi činili boravak “prijatnijim”. Što oni to rade, pa je njemu - prijatno.

Pri tom, ovo putujuće pozorište trebalo je da bude smješteno na Luštici po cijeni od 36.000 eura. Očito da kad je u pitanju predsjednikova “prijatnost” Srbija pare ne štedi. Ozbiljna država, odmah se vidi.

A sve to - bez njegovog znanja? I, bilo bi zanimljivo znati kada je shvatio da je to sve - “velika politička greška”? Da akcija nije slavno propala, da li bi i tada bila - greška.

Primadona regionalna, uplakan i pun zahtjeva kada obilazi komšiluk a na sve spreman kada ide u Kinu, Rusiju ili na onaj škanj kod Trampa. Cirkuskim terminima kazano, ako se neko ponaša kao klovn, ne treba da se čudi što ga ljudi i vide kao - klovna.

Kad bude radio novi film, eto mu ideja za naslov: Desant na Tivat? Tivatska veza? Ili, jednostavno: Za sve je kriv Tivat...