Pitate se kako je moj glas uspio da dopre do vas, ljudi. Molim vas, ne gledajte s visoka, ko danas još ne poseže za vještačkom inteligencijom!
Uljuljkanog kolotečinom, trgla me vijest o nekakvoj gradnji, podizanju kampa na mojim plećima. Oblio me znoj od straha pred onim što ste vi, pojedinci, ovaj put zamislili. Letargija koja je većinu odavno okovala i tek pokoja vijest na portalima o planovima koji mi se spremaju, dodatno su me obeshrabrile. I tako, boreći se sa sopstvenim samopouzdanjem, sjetih se vještačke inteligencije. Kao davljenik koji se hvata za slamku, obazrivo joj se obratih i upitah može li sročiti jedno pismo da me ljudi razumiju, na što mi ona ljubazno i srdačno odgovori potvrdno. Tako je ono nastalo.
Dakle, povod mog obraćanja je vijest o projektu izgradnje kampa na Školju, donijeta u skladu sa zakonima i propisima, ali b e z mog znanja. Kamperima se na mom tlu nude mir, netaknuta priroda i divne plaže. Dozvolite da vam kažem nešto o miru i spokoju: ja taj posao radim hiljadama godina, i to potpuno besplatno. Mislite od vremena Ilira ili kada je Feničanin Kadmo na kolima jezdio ovim nebom i kada je nastajala Budva? Ne, ja sam tu još od vremena kada vi niste hodali ovom zemljom.
A onda - da, pomenuću znane i neznane ljude… Ilire, Grke, Rimljane, Slovene - svi vi ste svoje lađe usmjeravali prema meni, tražeći u mom naručju sigurnost i putokaz. Mletačkim crtačima pokazivao sam svoje najljepše lice dok su moj lik (zajedno s gradom) brižljivo gravirali u bakarne ploče. Osvanuo sam tako u atlasima ondašnjeg poznatog svijeta. Glas o stasitom ostrvu Školjić, kako su me nazvali iz milošte, pročuo se nadaleko.
Ali nije sve išlo glatko s ljudima. Bio sam prva linija odbrane kada je bjesnila kuga, pa sam dobrovoljno pružao utočište oboljelima i izlagao se opasnosti da bi Budvani preživjeli. Kada bi nagrnuli gusari i neprijateljski brodovi, Starograđanima sam bio štit. Primao sam udare talasa da bi mornari u luci mirno spustili sidro i popili čašu vina. Ribari su me milo gledali kad sam usmjeravao jata riba u njihove mreže. Na mom žalu podignuta je crkva Svetog Nikole, oko koje su vječni spokoj našli mnogi Budvani…
Nadasve sam bio ponosan kada ste na mojim leđima podigli doce brižljivo sadeći povrće, voće, masline i vinovu lozu. Predano sam njegovao tu zelenu raskoš, ushićeno iščekujući vrijedne ruke berača plodova, koje sam iznjedrio. Moram priznati da je mom egu godila uloga hranitelja. Veličanstven je to bio prizor, kome nisu mogli odoljeti ni brojni fotografi. Kakva vremena!
Ne bih da se razmećem, ali o meni se (zasluženo) i pjevalo i pisalo. Znate već za pripovijetke Stefana Mitrova Ljubiše, ali priznajte, zaboravili ste da je Njegoš pisao ep "Svobodijada" i neke djelove "Gorskog vijenca" zamišljeno gledajući u mene iz manastira Podostrog. I Šćepan Mali, dok je umoran brao ljekovite trave po Mainama i Poborima, zastajkivao bi i odmarao se prateći me pogledom.
Reći ćete da sam prilično tašt za jedno ostrvo koje se zove Školj (drugo ime za ostrvce, ali o tome drugom prilikom) i da zvučim kao mastodont. U krivu ste, o mojoj harizmi upravo govorite vi, ljudi (iako s druge strane svijeta). Podsjetiću vas, molim lijepo, da je kompanija Huawei upravo moju fotografiju odabrala da krasi ekrane korisnika njihovih mobilnih telefona. Od tada se milioni ljudi širom svijeta dive mojoj jedinstvenoj ljepoti, a da se pritom nisam pomjerio s mjesta.
Imao bih vam štošta još pripovijedati, ali me vještačka inteligencija upozorila da danas ljudi nemaju vremena za duge priče. Ovim obraćanjem htio sam vas podsjetiti da su naše sudbine isprepletene i da smo u obavezi da poštujemo jedni druge. To vam poručuje jedan šarmantni gospodin koji drži do svog dostojanstva i nasljeđa, vjerujući da držite i vi.
P.S. Ako ste čitajući ove redove instinktivno podigli pogled ka Školju, iskoristiću priliku da vas namamim na svoje žalo. Sunce, moj saveznik, oprljiće vas i načas primorati da mu okrenete leđa i pogledate obličje sopstvenog kopna. Ovog puta vi ćete se prenuti. Umjesto nanizanih čokota vinove loze i maslina iz turističkih brošura "kraljice turizma" i iz predizbornih spotova, puknuće vam pogled na betonsko-staklene kocke razbacane po polju i brdima, sve do planinskih vrhova. Tada će vas obuzeti nespokoj. Ali ne brinite, biću tu da vas prigrlim, kao što sam to nebrojeno puta radio u prošlosti. Zaraženi bezvremenskom ljubavlju jednog Školja, odluka o putu na koji ćete nadalje krenuti biće laka.
Građanka Milena VRZIĆ
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
