Nedavno sam stigao u glavni grad Švedske , Stokholm. Vrijeme (ne)iznenađujuće hladno, gotovo da reže. S druge strane, standard, tako kažu, grije. Razlog mog dolaska, ali ne i tema ovog teksta: konferencija Sapere Aude u organizaciji Savjeta Evrope koji svake godine okuplja mlade političare. Impresije o 50 sati trajanja konferencije u svega pet dana, ne vjerujem da bi oduševile čitaoce. Baš kao što nisu ni mene. Stoga, boravak u Švedskoj i ovo kratkoročno iskustvo koristim da povučem neke paralele između nas i njih, čisto da vidimo gdje smo, a gdje bismo mogli biti, samo da hoćemo. I da, nemam sumnje da će mi čitanje ovog teksta u svojoj kancelariji u CG, biti baš kao čitanje nekog pisma pridošlog iz budućnosti.
I zaista, Švedska i jeste daleka budućnost za nas. Ova hladna hiljadugodišnja (da je vječna!) sjevernoevropska zemlja, prolazila je kroz različite faze tokom svoje istorije. Od Sveva, kao prvog naroda koji je naselio obale sadašnje Švedske , nadaleko poznatih Vikinga, pa do današnjih modernih Šveđana, pređen je dug put. Zemlja se polako dizala i nastajala u ledu, doživljavala istorijske zenite za vrijeme Vikinga, pa propadala u XIX vijeku, i, tek nakon II svjetskog rata ušla u mirne vode, te postala - u pravom smislu te riječi - država blagostanja. U političkom smislu, Švedska je monarhija koju kontroliše parlament - Riksdag. Izbori su svake četiri godine i, vjerovali ili ne, vlast se na njima zaista mijenja.
U socijalnom smislu, Švedska je idealno mjesto za život. Minimalna plata iznosi oko 1.600 eura, prosječna oko 3.000, a nezaposlenost je na minimumu. Ako neko želi da započne biznis, država mu, doslovce, daruje 26.000 eura početnog kapitala. U zdravstvenom, gotovo da joj nema ravne. Zdravstvena zaštita je među najboljim u Evropi. Ako je, na primjer, vaše dijete bolesno i potrebna mu je specijalna njega, država će vam dati platu od gotovo 2.000 eura da vodite brigu o njemu. Takođe, taksi će biti na danonoćnoj usluzi vašem djetetu i to potpuno besplatno. Besplatno liječenje i medicinska njega se podrazumijeva. Obrazovni sistem je takođe na visokom nivou, čemu svjedoči broj od blizu 50.000 studenata koji su na studentskoj razmjeni u Švedskoj. Privreda (znam da postajem dosadan) je na izuzetnom nivou. Zemlja je itekako bogata šumom koju na pažljiv i revnosan način eksploatiše, a ribarstvo je jedna od osnovnih grana. Volvo, brend svjetske automobilske industrije, jedan je od stubova privrede.
S druge strane, Crna Gora, zemlja idealnog geografskog položaja, idealne klime, ušuškana između oštrih planinskih lanaca na sjeveru i predivnog mediteranskog mora na jugu, predstavlja mjesto za život iz bajke. Na toj bajci se i završava. Sa svojih 600.000 stanovnika, sa izuzetnim turističkim potencijalima, sa izvanrednim geografskim položajem, sa izlazom na more, ova mala zemlja u srcu Evrope bi trebalo po kvalitetu životnog standarda da bude rame uz rame, ako ne sa moćnom Švedskom, onda bar sa Lihtenštajnom, Monakom, Luksemburgom, Slovenijom.
No, napravimo paralelu. Za početak, i naša CG broji 1000 godina istorije. Prije par dana joj je i ''osigurana vječnost'' ulaskom u NATO, kako reče neki predstavnik vlasti. Švedskoj, s druge strane, nije osigurana vječnost, jer nije član tog vojnog saveza. Malo ih žalim zbog toga, ali mislim da će se snaći. Nadalje, CG je parlamentarna demokratija. A demokratija, sama po sebi, podrazumijeva i demokratsko uređenje, slobodne izbore, ili u najkraćem: princip smjenjivosti vlasti. Crna Gora, ponovo nažalost, ne poznaje te principe. Zapravo, u svojoj hiljadugodišnjoj istoriji, CG nikad nije smijenila vlast demokratskim putem. Čudno, ali istinito.
Minimalna plata u CG je skoro deset puta manja nego u Švedskoj i iznosi oko 190 eura. Minimalna penzija u CG, ljudima koji su proveli po 40 godina radeći i uplaćujući doprinose državi, iznosi oko 105 eura. Broj nezaposlenih je dostigao istorijski zenit prošle godine, a ono što posebno para uši je da se na birou rada nalazi oko 11.000 (!) visokoobrazovanih. Ukoliko želite da započnete sopstveni biznis u CG, moraćete da budete član vladajuće partije, ili bar blizak prijatelj funkcionerima vlasti. Ili možete jednostavno biti premijerov brat, sestra, sin, kum i biti, eto tek onako, milioner. Najčešće iz blata, baš kao u onom oskarovskom filmu.
Nadalje, prema svim relevantnim istraživanjima, crnogorsko zdravstvo je među najgorim u Evropi. Ako vam je dijete u CG bolesno, pripremite se da, doslovce, preklinjete državu da vam pomogne. Ako imate sreće i veza, pomoći će vam. A ako nemate, pripremite se na, ponovo doslovce, borbu na život i smrt da spasite svoje najbliže. To spasavanje najčešće uključuje plemenite humanitarne akcije kojima neki dobri ljudi odrađuju ono što bi država trebalo da uradi.
Privreda u CG odavno ne postoji. Umjesto davno zatvorenih fabrika i malih biznisa, besomučno se otvaraju kafići i kladionice. Crno tržište cvjeta, a banke i kamataši trljaju ruke. Pričajući o drvnim (ogromnim) potencijalima kojima raspolaže, dovoljno je samo spomenuti da svake godine po nekoliko hiljada kubika crnogorskog drveta završi na crnom tržištu Kosova i Albanije. Za to, pogađate, niko ne odgovara. Ribolov, koji bi po geografskom automatizmu, trebalo da bude visoko razvijena grana privrede, to odavno nije. Naprotiv, svako malo čujemo kako je neki krimi-ribar raznio dinamitom tonu, dvije ribe. Za to, ponovo pogađate, niko ne odgovara. O crnogorskom obrazovnom sistemu neću reći ništa više osim toga da se rektorka Univerziteta provodi sa neosuđenim kriminalcem i osuđenim narko-dilerom za istim stolom, slušajući kafansku muziku uz litre šampanjca. Pametnom (a i nepametnom) dosta.
Dok se polako pakujem za povratak, uz osmijeh (na svoj račun) se pitam, kako bi se prosječan Šveđanin osjećao da zna da sin bivšeg premijera Švedske bez dana radnog staža posjeduje hidroelektrane i vjetrenjače. Ili da brat bivšeg premijera posjeduje banku preko koje ide većina transakcija državnih institucija. Ili da je najbolji drug bivšeg premijera cappo di tutti capi mafije (ups, možda mi padne pegla na glavu). Ili da je bivši premijer sav svoj radni vijek proveo u premijerskoj fotelji. Ili da... ma znate šta - nije bitno. Idem ja mojoj kući. Ako ništa, makar je vječna, a tu vječnost treba braniti. Za frižidere ćemo lako.
A vrijeme... Vrijeme je toplo, ali je sve ostalo hladno.
Autor je dipl. ekonomista Univerziteta u Meksiku i mr političkih političkih nauka Univerziteta u Beogradu
Bonus video:
