Ako danas nekoga pitate kome se obraća kada ga obuzme anksioznost ili ne može da zaspi, sve češći odgovor biće - čatbot. Ne prijatelj ili ljekar. U istraživanju koje je AXA početkom godine sprovela zajedno sa Ipsosom, obuhvativši 19.000 odraslih u 18 zemalja, 61% ispitanika izjavilo je da koristi vještačku inteligenciju (AI) kada je riječ o pitanjima mentalnog zdravlja. Taj udio u pojedinim azijskim zemljama premašuje 80%. Ovo nam govori da je za značajan dio svjetske populacije vještačka inteligencija postala prihvatljiv oblik psihološke podrške.
Sve veća upotreba čatbotova za probleme mentalnog zdravlja nije naročito iznenađujuća, imajući u vidu da je kod 26% ispitanika zabilježen težak ili veoma težak nivo simptoma depresije, anksioznosti ili stresa - što je povećanje od tri procentna poena u odnosu na 2022. Kao najčešći uzroci ove “tihe epidemije” navedeni su finansijska nesigurnost, kao i ubrzane ekonomske i društvene promjene.
Neprestana povezanost zahvaljujući digitalnim tehnologijama dodatno je doprinijela pogoršanju mentalnog zdravlja.
Većina mladih odraslih navodi da vrijeme provedeno pred ekranima negativno utiče na njihov svakodnevni život, a ipak van radnog vremena u prosjeku provedu više od pet sati dnevno pred ekranom. To je paradoks savremenog digitalnog života: ljudi su svjesni da im njihove navike ne koriste, ali ih društveni i profesionalni pritisci održavaju zarobljenim u istim obrascima ponašanja.
Zabrinjava to što se ljudi sve češće okreću digitalnim alatima kako bi se izborili s problemima mentalnog zdravlja koje su, u pojedinim slučajevima, upravo ti alati dodatno pogoršali. Ali još više zabrinjava podatak da je među ispitanicima koji koriste čatbotove za pitanja mentalnog zdravlja čak 42% izjavilo da gotovo uvijek postupa po savjetima koje dobije. Istovremeno, 38% njih kaže da tim platformama vjeruje više nego stručnjacima za mentalno zdravlje, dok je 28% priznalo da ih je postupanje po preporukama čatbota navelo na ponašanje koje im je naškodilo.
Ovdje nije riječ o marginalnoj pojavi. Istraživanje pokazuje da se jedan relativno nov alat široko koristi, često bez ikakvih zaštitnih mehanizama, i to među ljudima koji su najmanje sposobni da procijene vrijednost onoga što im se govori - bilo zato što su mladi i psihički ranjivi, bilo zato što im stručna pomoć jednostavno nije dostupna. Na globalnom nivou, samo 40% ljudi kojima je tokom protekle godine bila potrebna podrška u vezi s mentalnim zdravljem obratilo se stručnjaku, a kao najčešći razlozi za to navode se troškovi, nedostatak vremena i stigma.
Ljudi uključuju vještačku inteligenciju u svoj emocionalni život, ne kao dodatak zdravstvenom sistemu koji dobro funkcioniše, već kao pristupačnu ulaznu tačku u sistem njege koji je većini do sada bio nedostupan. Pitanje, dakle, nije da li AI pripada oblasti zaštite mentalnog zdravlja - ona je već tu i pruža psihološku podršku bez stručnog nadzora. Pravo pitanje je hoće li donosioci odluka u zdravstvu, poslodavci, sektor osiguranja i kompanije koje razvijaju vještačku inteligenciju preuzeti odgovornost za to kakvu će ulogu ona imati.
Na osnovu podataka iz istraživanja, ali i sopstvenog kliničkog iskustva, vidim tri razloga za optimizam da se ova tehnologija može usmjeriti u pravcu koji će donositi više koristi nego štete.
Prije svega, vještačka inteligencija može poslužiti kao sredstvo za širenje pristupa podršci u oblasti mentalnog zdravlja, djelujući kao most između osobe koja se suočava s psihičkim teškoćama i složenog sistema zdravstvene zaštite. Za nekoga ko ne može da priušti pregled ili se plaši da ga zatraži, dobro osmišljen AI alat mogao bi da pomogne da prepozna i imenuje ono što osjeća, a zatim ga usmjeri ka odgovarajućoj stručnoj pomoći. Potreba za takvim alatom nesumnjivo postoji: samo 60% ispitanika vjeruje da od prijatelja i članova porodice može dobiti podršku kada je riječ o mentalnom zdravlju, dok je gotovo polovina zaposlenih izjavila da o svojim psihičkim teškoćama ne bi razgovarala sa poslodavcem. Prvi razgovor sa čatbotom, koji je privatan i odvija se bez osuđivanja, za mnoge bi mogao biti podsticaj da potraže pomoć, umjesto da i dalje ćute o svojim problemima.
Drugo, vještačka inteligencija mogla bi da uštedi vrijeme zdravstvenim radnicima i njegovateljima - resurs koji je danas dragocjeniji nego ikad. Jedan od najčešće navođenih uzroka sagorijevanja među zdravstvenim radnicima jeste preveliko administrativno opterećenje. A kada dođe do sagorijevanja, posljedice se prelivaju na cio sistem, narušavajući kvalitet svakog kontakta s pacijentima. Razvoj odgovornih AI alata koji mogu da preuzmu administrativne poslove omogućio bi kliničarima da više vremena posvete neposrednom radu s ljudima, a upravo je ljudski kontakt jedan od najsnažnijih zaštitnih faktora kada je riječ o mentalnom zdravlju.
Najzad, vještačka inteligencija mogla bi da posluži kao alat za prepoznavanje obrazaca. Kao što pokazuje istraživanje, mnogi ljudi već osjećaju da na njihovo mentalno zdravlje istovremeno utiču brojni međusobno povezani činioci - posao, finansije, usamljenost, vrijeme provedeno pred ekranom i kvalitet sna. AI sistemi mogli bi da pomognu korisnicima, ali i zdravstvenim sistemima koji o njima brinu, da te pritiske bolje prepoznaju i na njih pravovremeno odgovore, tako što će ljude ranije uputiti na odgovarajući vid pomoći.
Naravno, primena AI u zaštiti mentalnog zdravlja zahtijeva pouzdane mehanizme bezbjednosti. Alati zasnovani na vještačkoj inteligenciji moraju biti razvijani i uređeni tako da jasno saopštavaju šta mogu, a šta ne mogu da učine, kao i da svaki put kada prepoznaju rizik korisnika upute kvalifikovanom stručnjaku. Pored toga, zdravstveni radnici i pacijenti moraju biti uključeni u razvoj ovih alata od samog početka, umjesto da se od njih traži mišljenje tek kada su proizvodi već završeni. Sve manje od toga moglo bi samo da produbi upravo onu krizu koju ovi alati nastoje da ublaže.
Vještačka inteligencija neće čekati da je zdravstvene institucije sustignu. Budući da se sve više ljudi koji se suočavaju s psihičkim problemima obraća čatbotovima umjesto ljekarima, postaje još važnije da alati koje koriste donose više koristi nego štete.
Autorka je glavna medicinska direktorka kompanije AXA Health Business
Copyright: Project Syndicate, 2026.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
