Ko piše pravila međunarodnog prava

Godine 2023. tadašnji američki predsjednik Džo Bajden naložio je obavještajnim službama SAD da Međunarodnom krivičnom sudu (MKS) dostave dokaze o ruskim ratnim zločinima, s ciljem podizanja optužnice protiv predsjednika Rusije Vladimira Putina. Bio je to oštar zaokret u odnosu na dotadašnju politiku, budući da su Sjedinjene Države godinama tvrdile da MKS nema nadležnost nad državljanima zemalja koje nisu ratifikovale Rimski statut, međunarodni ugovor kojim je Sud osnovan - a među njima su i Rusija i same SAD.

Bajden je, međutim, promijenio stav u novembru 2024. godine, kada je MKS izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i tadašnjeg ministra odbrane Joava Galanta. Bajden je tu odluku nazvao "skandaloznom" i poručio da će Sjedinjene Države uvijek biti uz svog saveznika Izrael (koji takođe nije potpisnik Rimskog statuta).

Sljedeći predsjednik, Donald Tramp otišao je i korak dalje, uvodeći sankcije zvaničnicima MKS-a, uključujući zamrzavanje njihove imovine. Američki državni sekretar Marko Rubio u avgustu 2025. optužio je Sud da je "instrument pravnog ratovanja". Do decembra se pod američkim sankcijama našlo 11 sudija i tužilaca MKS-a. Potom je, sredinom jula, Stejt department pokrenuo kampanju s ciljem da potkopa, odnosno demontira, rad Suda.

Nedavno ponašanje Sjedinjenih Država - prema kojem se MKS smatra pouzdanim kada postupa protiv neprijatelja, ali nikako kada je riječ o savezniku - zanemaruje činjenicu da se Rimski statut zasniva na načelu komplementarnosti. To je sud posljednje instance, koji interveniše samo kada nacionalne vlasti ne sprovedu istinsku i nepristrasnu istragu o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Prigovor Izraela da Sud nema nadležnost zato što Palestina nije država zapravo skreće pažnju sa razumnog izlaza iz ove situacije: sprovođenja ozbiljne i vjerodostojne istrage o zločinima koje je tužilaštvo MKS-a stavilo na teret.

Umjesto toga, Izrael i SAD usmjerili su napade na zvaničnike MKS-a. Ali prezir prema Sudu nije naročito djelotvoran. Cilj MKS-a pri izdavanju naloga za hapšenje nije samo lišavanje slobode optuženih - on nema sopstvene policijske snage koje bi sprovodile hapšenja. Njegova stvarna moć leži u tome što susrete s optuženima čini politički i diplomatski rizičnim za druge državnike. Tako Vladimir Putin ne može da uđe ni u jednu od 125 država koje su ratifikovale Rimski statut, a da ne rizikuje hapšenje - zbog toga je samitu BRIKS-a u Južnoj Africi 2023. prisustvovao putem video-veze. Na sličan način, nalog za hapšenje primorava Benjamina Netanjahua da razmišlja da li bi vlasti neke zemlje bile obavezne da postupe po njemu ukoliko bi je posjetio. Američke sankcije nisu otklonile tu dilemu.

Neko bi mogao da tvrdi da je pravo samo odraz političke moći: MKS goni Putina, ali ne i američke zvaničnike, zato što Rusija, za razliku od Sjedinjenih Država, nema mrežu saveznika koja bi je zaštitila. Iz te perspektive, posljedice snose samo slabiji.

U stvarnosti je, međutim, moć prolazna. Iako je kao bivši predsjednik Čilea uživao zakonski imunitet, general Augusto Pinoče, koji je zemljom vladao tokom sedamnaestogodišnje vladavine terora, uhapšen je 1998. godine u jednoj londonskoj bolnici, gdje se oporavljao poslije operacije. Španski sudija pozvao se na Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv torture kako bi zatražio njegovo izručenje.

Iako je Pinoče izbjegao suđenje i umro 2006. godine, njegovo hapšenje uspostavilo je važan pravni presedan. Sud u Senegalu je 2016. godine, oslanjajući se na ista načela, osudio bivšeg čadskog diktatora Hisena Habrea na doživotni zatvor. Slično tome, i srpski diktator Slobodan Milošević na kraju se suočio s pravdom - preminuo je u pritvoru u Hagu, tokom suđenja za ratne zločine.

Pravo je sustiglo svu trojicu tek kada više nisu bili na vlasti. Pinoče se povukao iz politike, Habre je živio u egzilu, a Milošević je bio svrgnut. Najprije padne vladar, a tek potom slijedi suđenje. Zaštita koju pruža politička moć ne ukida odgovornost - ona je samo odlaže.

Nije presudno kako će se okončati postupci koji se trenutno vode pred MKS-om. Mnogo je važnije šta oni otkrivaju o načinu na koji se mijenja međunarodni poredak.

Poslije 1945. godine Sjedinjene Države uspostavile su međunarodni poredak u kojem su sporove uglavnom rješavale institucije u kojima su one imale presudan uticaj. Mehanizmi međunarodne odgovornosti, poput Međunarodnog krivičnog suda i Međunarodnog suda pravde (MSP), uspostavljeni su kasnije kako bi ograničili tu dominaciju. Danas sudija iz države koja nema veliku političku težinu može da se suprotstavi moćnoj vladi i bez njenog pristanka. Tako je Južna Afrika u decembru 2023. pred Međunarodnim sudom pravde podnijela tužbu protiv Izraela, optužujući ga, zbog postupanja u Gazi, za genocid, a već mjesec dana kasnije Sud je izrekao privremene mjere.

Sjedinjene Države ne mogu da stave veto na odluke MKS-a ili MSP-a kao što mogu na rezolucije Savjeta bezbjednosti UN. Zato im preostaju dvije mogućnosti: da se priključe tom sistemu i pokušaju da na njega utiču iznutra ili da bojkotuju ove sudove i odreknu se svakog uticaja na njihov rad. Vašington je izabrao ovo drugo. Time, međutim, ne zaustavlja razvoj međunarodnog prava, već samo prepušta drugim državama da pišu njegova nova pravila.

Da bi Putina privele pravdi, Sjedinjenim Državama bio je potreban autoritet međunarodno priznatog suda koji nije pod njihovom kontrolom. Sada, u nastojanju da zaštite saveznika, pokušavaju da naruše ugled tog istog suda, odričući se međunarodnog prava kao načela upravo u trenutku kada se svijet dijeli na suprotstavljene blokove, a pitanje ko će pisati pravila međunarodnog poretka prvi put poslije mnogo decenija ostaje potpuno otvoreno.

Pinoče je verovao da je u Londonu nedodirljiv za zakon. Prevario se. Sjedinjene Države danas računaju na isto, samo u mnogo većim razmjerama: da međunarodno pravo čijem su stvaranju i same doprinijele nikada neće biti primijenjeno protiv njih.

Autor je dekan Diplomatske akademije Anvar Gargaš u Abu Dabiju i član američkog Savjeta za spoljne odnose (Council on Foreign Relations)

Copyright: Project Syndicate, 2026.