Zašto uprava EPCG ne polemiše sa Evropskom komisijom i Energetskom zajednicom?

„Kao predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore, smatram svojom obavezom da, povodom različitih ocjena koje su se posljednjih dana čule u javnom prostoru, građanima predočim provjerljive činjenice“, napisao je Milutin Đukanović. Istovremeno je naglasio da „ne želi da EPCG ulazi u lične polemike niti da se bavi motivima bilo kog pojedinca ili medija“, jer kompanija od sistemskog značaja, kako kaže, mora da govori „dokumentima, finansijskim izvještajima, proizvodnjom, realizovanim investicijama i nezavisnim mjerenjima“.

Predsjedniku Odbora direktora EPCG nije priličilo da se bavi motivima autora i nezavisnih medija u kojima su objavljivali tekstove. Dovoljno je bilo da se pozove na dokumente, finansijske izvještaje i nezavisna mjerenja.

Držeći se tog principa, osvrnuću se na nekoliko ključnih činjenica iz saopštenja EPCG od 15. avgusta.

FINANSIJSKO STANJE

EPCG je 2025. godinu završila sa gubitkom od 92,12 miliona eura. Uprava taj rezultat objašnjava osmomjesečnim zastojem TE Pljevlja, lošom hidrologijom i potrebom za velikim uvozom električne energije. To objašnjenje ne mijenja činjenicu da je društvo godinu završilo sa jednim od najvećih gubitaka u svojoj istoriji. Ni početak 2026. ne daje osnov za zaključak da su problemi nestali. Sama kompanija je priznala da je zbog efekata CBAM-a vrijednost njenog izvoza električne energije znatno smanjena. Istovremeno, država je za nova zaduženja EPCG prvo odobrila garanciju od 70 miliona eura, a zatim je taj iznos povećan na 132 miliona eura. Uz to, izvršni direktor EPCG javno je govorio da je EPCG kroz strateški aranžman sa kompanijom Masdar iz UAE dobila mogućnost pristupa novim izvorima finansiranja, odnosno dodatnog zaduživanja. Kao akcionar EPCG zatražio sam uvid u ugovor sa Masdarom, ali je uprava odbila moj zahtjev. Dobijanje mogućnosti za dodatno zaduživanje teško može biti svrha strateškog partnerstva, posebno kada je riječ o kompaniji koja već ima velike gubitke i rastuće obaveze. Zato smatram legitimnim sumnju da li je taj aranžman zaista u najboljem interesu EPCG i kakve obaveze i rizike nosi za društvo. I to bi trebalo da bude predmet nezavisne i sveobuhvatne revizije.

Moja procjena, zasnovana na višedecenijskom praćenju rada EPCG i drugih državnih preduzeća, jeste da je finansijska situacija EPCG mnogo gora nego što je predstavlja predsjednik Odbora direktora. U sadašnjem političkom trenutku, međutim, nije realno očekivati istinski nezavisnu i sveobuhvatnu forenzičku reviziju. Prije ili kasnije, neko će ipak morati detaljno da pregleda poslovne knjige i utvrdi stvarno stanje društva. Možda i na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva, kojem je Agencija za sprečavanje korupcije, nakon mojih prijava, već proslijedila obimnu dokumentaciju o poslovanju EPCG.

ŠTA POKAZUJU NEZAVISNA MJERENJA?

Drugi kriterijum koji je predsjednik Odbora direktora postavio jesu nezavisna mjerenja. Ona zaista ukazuju da je ekološka rekonstrukcija značajno smanjila emisije TE Pljevlja. Problem je šta se iz tih rezultata može zaključiti. EPCG rezultate relevantnih garantnih mjerenja slovenačke laboratorije RACI upoređuje sa standardima za postojeća postrojenja i na osnovu toga zaključuje da je ekološka rekonstrukcija sprovedena po najvišim evropskim standardima. Međutim, nakon što je TE Pljevlja krajem 2020. godine iscrpila dozvoljenih 20.000 radnih sati, za nastavak njenog rada relevantni su stroži zahtjevi za nova postrojenja.

To se jasno vidi iz tabele u nastavku. Prva kolona navodi parametar koji se poredi, druga prikazuje standarde za postojeća postrojenja na koje se EPCG poziva, treća standarde za nova postrojenja prema domaćim propisima i BAT zaključcima Vlade Crne Gore, četvrta odgovarajuće BAT-AEL vrijednosti iz BAT zaključaka EU, dok peta prikazuje najavljene, ali još nedefinisane strože vrijednosti koje će se primjenjivati od 1. januara 2028. godine.

Ovdje nije riječ o parametrima koje je poželjno dostići, već o zakonskim obavezama koje TE mora ispuniti da bi dobila dozvolu za rad.

Štaviše, dnevni prosjek od 120,4 mg/Nm³ oko 42% je iznad gornje granice godišnjeg BAT-AEL-a od 85 mg/Nm³. Umjesto da potvrđuje približavanje godišnjem standardu, taj rezultat pokazuje suprotno - da TE Pljevlja nakon ekološke rekonstrukcije radi sa vrijednošću koja je značajno iznad nivoa koji mora postići da bi godišnji BAT-AEL bio ispunjen.

ŠTA KAŽU EVROPSKA KOMISIJA I ENERGETSKA ZAJEDNICA?

Evropska komisija je u izvještaju za 2023. godinu konstatovala da ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja „will not address the core issues“ - neće riješiti ključne probleme - i zatražila da Crna Gora pojača napore za trajno zatvaranje elektrane kako bi ispunila EU standarde emisija. U Izvještaju za 2024. godinu Komisija je ponovila istu ocjenu: ekološka rekonstrukcija neće riješiti ključne probleme, a Crna Gora treba da pojača napore za trajno zatvaranje TE Pljevlja kako bi ispunila EU standarde emisija. U Izvještaju za 2025. godinu, dakle najnovijem izvještaju Komisije, ista ocjena je ponovljena: ekološka rekonstrukcija je u toku, ali „without addressing the core issues“, uz ponovni zahtjev Crnoj Gori da pojača napore za trajno zatvaranje TE radi ispunjavanja EU standarda emisija. Dakle, Evropska komisija tri godine uzastopno ne smatra da je ekološka rekonstrukcija riješila ključni problem TE Pljevlja.

Još je direktniji nalaz Energetske zajednice. U Izvještaju o implementaciji za 2025. godinu, među preporukama za Crnu Goru, stoji:

„TPP Pljevlja should comply with the emission limit values of the IED for new plants.“

Dakle, Energetska zajednica izričito traži da TE Pljevlja ispunjava emisione vrijednosti koje važe za nova postrojenja. Pritom to nije samo stav iz ovogodišnjeg izvještaja. U postupku ECS-15/21 Energetska zajednica je već utvrdila da je TE Pljevlja iscrpila dozvoljenih 20.000 radnih sati i da je nastavak rada nakon toga bio predmet postupka zbog neusklađenosti sa strožim zahtjevima. Evropska komisija je potom zauzela stav da EU podrži zaključak o povredi Crne Gore u tom predmetu. Odluka Ministarskog savjeta Energetske zajednice kojom bi se ta povreda formalno utvrdila nije, međutim, konačno usvojena zbog proceduralnog odlaganja glasanja. To ne mijenja činjenicu da je stav EU već formalno zauzet. Tako danas imamo vrlo jasnu sliku: EPCG tvrdi da je ekološkom rekonstrukcijom TE dovedena do najviših evropskih standarda, dok Energetska zajednica izričito govori o emisionim vrijednostima za nova postrojenja, Evropska unija je zauzela stav da podrži zaključak o povredi Crne Gore, a Evropska komisija već tri godine konstatuje da rekonstrukcija ne rješava ključne probleme TE Pljevlja.

I NA KRAJU - ZAŠTO POLEMIKA SA “POJEDINCIMA”?

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović u svom uvodu kaže da ne želi da se bavi „motivima bilo kog pojedinca ili medija“. Jasno je da se ta kvalifikacija odnosi na tekstove Zorana Radulovića objavljene u Monitoru i moje kolumne u Vijestima, na koje je EPCG očigledno reagovala. Ključne ocjene iz tih tekstova, međutim, nijesu proizvoljni zaključci. One se zasnivaju na navedenim domaćim propisima, pravilima EU, dokumentima Energetske zajednice i izvještajima Evropske komisije. U tim dokumentima se određuju i tumače standardi koji se primjenjuju na TE Pljevlja, a u autorskim tekstovima ih samo upoređujemo sa podacima koje je EPCG objavila. Ako uprava EPCG smatra da su Evropska komisija i Energetska zajednica pogrešno ocijenile stanje TE Pljevlja, onda bi trebalo da odgovara upravo na njihove dokumente i stavove, a ne novinarima i kolumnistima. Ako EPCG zaista želi da govori dokumentima i provjerljivim činjenicama, nameće se pitanje iz naslova ovog teksta: zašto uprava EPCG ne polemiše sa Evropskom komisijom i Energetskom zajednicom?

Autor je ekonomski analitičar