Kukavičluk

Ovo je priča o jednom gospodstvenom glumcu i njegovim negospodstvenim domaćinima. Ali ne samo o tome. Prosto je za nevjerovati što je sve jedan govor kazao uprkos tome što je - izostao. Ili, baš stoga.

Ispostavilo se da je Mićanovićev govor, na koncu, rekao mnogo više o aktuelnoj vlasti u Crnoj Gori nego onoj u Srbiji. U kojoj mjeri je ona, vlast u CG, dakle - neprincipijelna, udvorička, kukavička, zavisna, kalkulantska, daleko od istinskih evropskih ideala i pravila.

Ideja da zabranite gostu da kaže ono što je potrebno reći odraz je one malograđanske filozofije koja uvijek jasno zna gdje je čemu mjesto. I što kome pripada.

Naravno, slušaćemo priču da ništa nikome nije zabranjeno, već da je odlučeno da se ne stvara konfuzija i slično, ta vrsta bijednog opravdavanja uvijek zvuči isto. Kao, nije ovo, nego ono. Zapravo je riječ o - klasičnoj cenzuri. Možemo pričati o razlozima, ali sumnje nema da se desila cenzura.

Ono što je izgleda bilo problematično u Mićanovićevom obraćanju publici je jedna otmjena rečenica u kojoj se ne nalazi niti kakva uvreda niti neko zapaljivo političko značenje. Ništa više od prijateljskog upozorenja. (“Ono što se dešava sada nama, ovdje, može se desiti sjutra, tamo, vama.”)

Pa zašto su je onda uplašeni domaćini vidjeli kao problematičnu? Od čega su tako prepadnuti, konačno. Da mi je znati, što vide kad je oko njih mrak?

Koga sluša i koga je spremno da čuje jedno društvo, daje vam ključnu informaciju o kvalitetu društva.

Na takvom kantaru današnja Crna Gora ne bi dobro prošla.

Aktuelna crnogorska vlast očito se najviše boji da slučajno čime ne razbijesni Vučića.

Iako Vučićeva ocvala faza vladavine dobija karikaturalne, ibijevske dimenzije: ne samao da mijenja istoriju, odlučio je da mijenja i geografiju. Njegova prijetnja Kosovu promjenom toka Ibra liči na sprdačinu, ali zamislite političku stvarnost gdje se na ovaj način skupljaju politički poeni.

Imamo li i mi neku rijeku koju Vučić može da skrene? Veliki pomagač svima i svakome u CG. Kad se jednom objavi ta “knjiga” kako će se zvati - Smiješne ljubavi ili Velika iščekivanja…

Veliki pomagač i skretničar rijeka posebno izgleda voli da pomaže zločincima. Ne mislim samo na one oko njega.

Jedan presuđeni ratni zločinac, kako najavljuje ministar, biće u Srbiji sahranjen uz najveće državne počasti. Eto, ako slučajno ima neko da mu sve nije jasno… Ali, Mićanović neće proći. (Bar u Herceg Novom.)

Naravno, za građane Srbije je pravo pitanje ko ima pravo da ih na taj način, odavanjem državnih počasti, učini saučesnicima jednog monstruoznog zločinca.

Ali. Vratimo se ovima što drhte od Vučića. “Odgovornost prema karakteru događaja”, kažu iz crnogorskog Ministarstva kulture. Eto, odgovorni ljudi od svega, pa i od ideje odgovornosti mogu napraviti model za brukanje.

Otvaranje filmskog festivala, kažu iz ministarstva, “nije mjesto za političke poruke”. (Nego za ekonomsko-propagandne ili kakve već?) Sljedeći korak je da vas neko ubijedi da ni filmovi - nisu mjesto za političke poruke. A sve ponavljajući da - nema cenzure. (Uzgred, filmovi su dobili Hladni rat.) Ovdašnji političari izgleda vjeruju da svi mogu biti poslušni kao javni servis.

Ljudi, izgleda, sve lakše pristaju na svašta… Valjda se zato i dešava sve ovo.

Jer, nije to samo cenzura, postoji i jedan dodatni mehanizam samoobmanjivanja. Naime, kada moraju da lažu, odnosno izgovaraju ono u što ni sami ne vjeruju, ljudi se ovdje samo sjete da su političari, i odmah im laganje ima opravdanje i smisao. Mora da to govori nešto o ovdašnjoj politici.

Jedna politička elita koja pokazuje toliki kukavičluk na svakom koraku objektivno ne zaslužuje da vodi ni mjesnu zajednicu, a ne državu.