STAV

Muke našeg Aleka

Demokrate su narasle na talasu nezadovoljstva opozicionih birača u dijelu koje gravitira oko SNP-a i DF-a. Slične manifestacije zgađenosti političkim strukturama ranije su viđene u drugom dijelu biračkog korpusa kroz podršku prvo PzP-u, a zatim Pozitivnoj
0 komentar(a)
Aleksa Bečić, majke protest, Foto: Luka Zeković
Aleksa Bečić, majke protest, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 03.05.2017. 06:05h

Kladio bih se da bi Đukanović, da su neki značajniji izbori od onih u Herceg Novom na kojima bi opstanak DPS na vlasti bio veće iznenađenje od snijega u Sahari, imenovao kriminalce koji su navodno finansirali Demokrate u Budvi. Ovako će vjerovatno, za sada, sve ostati na ranije započetim višemjesečnim šaptačkim diverzijama o navodno problematičnom finansiranju partije Alekse Bečića. Sve do lokalnih, predsjedničkih ili možda vanrednih parlamentarnih izbora. A onda će šef DPS-a razmazati fil po već pripremljenoj podlozi.

Birači će tada odlučivati o tačnosti tih navoda na osnovu postistine. Pa ko bude ubjedljivi i glasniji - Đukanović ili Bečić.

Demokrate su narasle na talasu nezadovoljstva opozicionih birača u dijelu koje gravitira oko SNP-a i DF-a. Slične manifestacije zgađenosti političkim strukturama ranije su viđene u drugom dijelu biračkog korpusa kroz podršku prvo PzP-u, a zatim Pozitivnoj.

Nebojši Medojeviću, makar su tako tvrdili oni čiji je posao da kreiraju politiku na osnovu istraživanja javnog mnjenja, najviše su škodile uporne optužbe DPS-a o saradnji sa zemunskim klanom, iako su se tome podsmjehivali svi onima kojima je koeficijent inteligencije veći od broja cipela koji nose. Darko Pajović je priča za sebe. Đukanović ga nije morao ni napadati, osim uobičajene šeme o prevođenju suverenističkih birača pod četničku šubaru.

Ono što je zajedničko za te dvije partije je činjenica da su se u jednom momentu našle u teškoj presi - DPS-a i DF-a, odnosno Srpske liste, i što su začerkpali po biračkom tijelu DPS-a.

Đukanović je upravo iz ovog drugog razloga počeo napadati Demokrate. Sve do skoro bilo je skoro groteskno dizanje prsta Bečiča i njegovo prozivanje Đukanovića za kriminal i korupciju. Sada to više nije.

Izgleda da su stasale generacije kojima DPS više nema šta da ponudi. Tradicionalni poltronizam crnogorskih mladih generacija i visokoškolaca, obrazovanih u sistemu u kom se ne preispituju teze autoriteta, više nije profitabilan sport. Dinosaurusi svih nivoa vlasti ljubomorno čuvaju svoja mjesta i provjerene uvlakače koji dalje zatvaraju prostor za zapošljavanje ili karijerno napredovanje. Možda im Đukanović izgleda prevaziđeno, kao što su mojoj generaciji djelovali prosijedi lideri država Varšavskog lagera uoči rusenja gvozdene zavjese. Demokrate su vrijedne kao crveni mravi. To je škola starog SNP-a Predraga Bulatovića u kojoj su partijski činovnici po zadatku svakog jutra prelistavali čitulje u štampi da bi nadgledali da li se birački spisak uredno čisti od pokojnika. U pozadini njihovih konkretnih pravno-političkih akcija stoje Velizar Kaluđerović i Neven Gošović čiji se stručni rukopis poznaje u svakom podnesku tužilaštvu - afere Limenka, Bazar, Duvanski kombinat… Kada su neke od ovih afera potresale javnost, sada dvadesetdevetogodišnjeg Bečića vjerovatno su više zanimale koleginice sa fakulteta nego šteta napravljena budžetu.

Nisu Demokrate bez mana. U odnosu na PzP i Pozitivnu okupljaju javnosti nedovoljno poznat intelektualni potencijal. Ali u politici, makar u Crnoj Gori, stranački rejting je obrnuto proporcionalan deficitu funkcionera otvorenog uma.

Aleksa Bečić svojom sjenkom pokriva sve ostale funkcionere demokrata - naš mali Alek. A u Crnoj Gori partije zasnovane na autoritarnim liderima su najuspješnije.

Kod Bečića ima i previše ušećerenog populizma. Ne mogu se sjetiti neke njegove poruke iz brojnih nastupa... Zbog dugo žonglirajućeg stava oko ulaska u prelaznu vladu i članstva Crne Gore u NATO, jedan diplomata lidera Demokrata je nazvao “lopta boy”.

I dosadili su više sa onim kravatama. Uniforma, ma kakva bila, nije simbol progresa.

No, najveći problem Demokrata je što su navukli animozitet svih opozicionih političkih struktura. Sada i DPS-a - pohabanog, ali još vrlo opasnog. Svi čekaju da im Demokrate dođu na zicer. A onda i na ranjenog lava zečevi vade onu stvar.

Zato bi valjalo da Demokrate razmisle o mostovima sa dijelom opozicije, pa makar onim klimavim, visećim.

Dosadašnji egoizam, neki tvrde i neiskrenost, u odnosima sa oponentima vlasti im se isplatio. Na osnovu brojnih opozicionih iskustava, takvo ponašanje u potpunosti je opravdano. Opozicione partije se odavno ponašaju kao pubertetlije koji međusobno mjere čiji je veći otklon od DPS-a, pokušavajući da to valorizuju kroz birače i nanoseći štetu jedni drugima.

Vratimo se na opklade. Nekadašni čelnik Liberalnog saveza Miodrag Živković žalio je što nikada nije došao u priliku da plati izgubljeni ručak bivšem američkom ambasadoru Vilijamu Montgomeriju.

Naime, glavni kauboj na Balkanu dva mjeseca prije izbora u Srbiji, onih na kojima je Milošević pao, tvrdio je da SPO Vuka Draškovića, iako je odavno uživao dvocifrenu popularnost, neće preći cenzus u klinču između DOS-a i Miloševića i njegovih satelita. Računajući da će biti jezičak na vagi od koga će zavisiti promjene u Srbiji, Drašković je mazao kajmak na hljeb. Ignorisao je sve javne i tajne napore da uđe u DOS, navlačeći animozitet opozicije i Miloševićevu mržnju. Vuk nije prešao cenzus. Veliki SPO je nestao sa političke pozornice zbog jedne greške.

Smio bih se opkladiti da će se Alek uskoro naći na Tantalovim mukama. Dobijanje trećeg gradonačelničkog mjesta u Herceg Novom, što je realno, crvena je linija za Demokrate.