Biciklizam, turizam i priroda – simbioza održivosti i kvaliteta života

U svijetu u kojem se urbani čovjek sve češće guši u metežu sopstvenih gradova, povratak prirodi postaje više od bjekstva: on je povratak iskonskom ritmu života, dahu koji je u nama oduvijek postojao. Bicikl je u toj priči gotovo savršeni saveznik - tih, neagresivan, usklađen sa pejzažom i ritmovima prirode. Omogućava da putnik namjernik idealnom brzinom osjeti teren, vazduh i prostor, bez buke motora i van emisija gasova staklene bašte, gareži i prašine.

Crna Gora, zemlja oštrih kontrasta i izuzetne biološke raznovrsnosti, idealna je pozornica za ovakav vid putovanja. Na malom prostoru susreću se jadranska obala, mir jezerskih rukavaca, prastare šume kestenova, blistava planinska jezera i dramatični kanjoni - staništa rijetkih i dragocjenih vrsta životinja koje svjedoče o sačuvanom zdravlju prostora, ali i o opustošenim selima koje priroda sve više osvaja. Ovdjе cikloturizam predstavlja susret čovjeka sa jednom od posljednjih divljih oaza Evrope, koja je potopila svoje kanjone, isušila močvare i asfaltirala puteve do najudaljenijih mjesta.

Međunarodni tokovi cikloturista već godinama spontano prolaze Crnom Gorom bez značajnijeg uticaja lokalne zajednice. EuroVelo 8, jedna od najpopularnijih evropskih biciklističkih ruta, proteže se kroz zemlju u dužini od 180 kilometara, vodeći putnike od Vitaljine, na granici sa Hrvatskom, Bokom Kotorskom i Lovćenom, preko Cetinja, Rijeke Crnojevića i Virpazara, putevima Krajine sve do Sukobina i dalje. Vodi ova ruta putnika namjernika na dva točka duž mora i jezera, kroz dva nacionalna parka, kroz kestenove šume i pejzaže koji ostavljaju bez daha i kroz autentičan kulturni ambijent. Ovo je prostor gdje se istinski uživa u gostima kod Skadarskog jezera dok se u daljini propinju snijegom obojeni visoki vrhovi Prokletija, a iznad, ispod i pored vas buja život i gdje se pedalira pored maslinjaka u istinskom mediteranskom i submediteranskom ambijentu. Sa minimalnim ulaganjima, ovaj koridor mogao bi postati jedan od najblistavijih primjera održivog turizma na Mediteranu. Paradoksalno, potpuno infrastrukturno uređenje crnogorskog dijela rute zahtijevalo bi svega oko 200.000 eura, koje su, u poređenju sa sumama koje često odlaze na daleko manje vrijedne projekte što zanemaruju održivost i naše istinske potrebe, zaista simboličan iznos čiji bi efekat bio zaista značajan.

Mreža nacionalnih biciklističkih ruta Top Trails u Crnoj Gori razvijana je od 2009-2010. godine, dok su vodiči, GPS trekovi i kompletna signalizacija objavljeni i završeni oko 2013-2014. godine. Tada smo dobili mrežu jedinstvenih staza koje su povezale najvrednije prirodne i kulturne celine zemlje. To je bio prvi ozbiljan pokušaj da se Crna Gora predstavi cikloturistima, ali i ostalim ljubiteljima prirode i otvorenog prostora na standardizovan, evropski način. Jasno su obilježene staze, objavljeni detaljni vodiči, napravljeni GPS trekovi urađeni prema njemačkoj metodologiji i čitav sistem koji je omogućio da putnik lako upozna šume, visoravni, obale i najskrivenija mjesta gotovo čitave Crne Gore. Nažalost, ovaj projekat je odavno zaboravljen i u proteklom periodu je gotovo potpuno devastiran. O tome svjedoče rijetki i do neprepoznavanja uništeni znakovi i izblijedjela ili potpuno nestala markacija na koju sporadično nailazimo u prirodi. Jedino ih u nacionalnim parkovima možemo naći u koliko-toliko dobrom stanju. Vrijeme jeste prošlo, ali vrijednost ove mreže nije izblijedjela. Naprotiv - u doba sporog, održivog putovanja, Top Trails bi mogao predstavljati temelj na kojem bi Crna Gora bila u stanju obnoviti i unaprediti svoju outdoor ponudu, uključujući i posmatranje ptica, prodaju lokalnih proizvoda i revitalizaciju sela.

Sjever Crne Gore presijecaju dva velika regionalna bisera: Via Dinarica i Trans Dinarica. Prva je namijenjena prije svega planinarima, mada postoje definisane i MTB rute, dok druga prati filozofiju gravel biciklizma i omogućava potpuno uranjanje u prirodu - prelazak iz jednog biodiverzitetskog džepa u drugi. To je prostor koji još uvijek pruža rijetku tišinu i netaknutost, dragocjenu u vremenu kada se priroda širom razvijenijeg svijeta povlači pred uticajem civilizacije, pa je ovo prilika da iskoristimo prednosti za razvoj ruralnih zajednica i omogućimo dostojanstven život ljudima na selu.

Evropska unija je još prije deset godina procijenila godišnji ekonomski efekat cikloturizma na oko 40 milijarde eura - iznos uporediv sa cjelokupnom kruzing industrijom, ali sa neuporedivo manjim ekološkim otiskom. Danas su te brojke vjerovatno znatno veće jer se cikloturizam, a i neki drugi vidovi avanturističkog boravka u prirodi, ubrzano razvio protekle decenije i omogućava značajan dohodak u turističkoj industriji.

Primjeri širom Evrope govore sami za sebe: Italija je u 2023. ostvarila 5,5 milijardi eura prihoda od biciklističkog turizma, uz prosječnu dnevnu potrošnju od 95 do 104 eura po biciklisti, što je značajno veće od 60-ak eura koje troši klasični turista. Irska ulaže 360 miliona eura godišnje u aktivnu mobilnost, a Hrvatska planira 167 miliona za razvoj biciklističkog saobraćaja u narednih nekoliko godina od kojih će značajan dio imati uticaja i na turističku ponudu. Crna Gora bi, sa svojim prirodnim kapitalom, lako mogla da postane dio tog rasta, ali još uvijek nam nedostaju ljudi sa vizijom jer nam negativna politička selekcija tjera one najbolje da svoje znanje i ideje realizuju drugdje.

Godine 2016. Crna Gora je imala priliku kakva se rijetko dobija. Postojala je snažna i ozbiljna inicijativa da čuvena trke Giro d’Italia krene upravo iz Crne Gore. Giro je više od sportskog događaja: to je globalni spektakl, televizijski i kulturni ritual koji zemlju domaćina prikazuje stotinama miliona gledalaca, a predjeli kroz koje prolazi dobijaju značajnu pozornost. Nažalost, država nije uspjela da obezbijedi potrebne uslove za realizaciju ove ideje - logističke, finansijske i infrastrukturne. Dok je Crna Gora oklijevala i propustila ovakvu priliku, Albanija je prošle godine iskoristila šansu. Uspješno je organizovala početak trke iz Drača i prve tri etape, te poslala svijetu najljepšu moguću sliku o sebi: modernu, bezbjednu, aktivnu i prirodno raskošnu. To je lekcija koju bi Crna Gora trebalo pažljivo da prouči jer prosječna stopa rasta (CAGR) stranih turista u Albaniji između 2015. i 2024. iznosi impresivnih 12,2% godišnje.

Iako Giro nije ostvaren, međunarodna zajednica biciklista ne zaobilazi Crnu Goru. Naprotiv, organizatori iz inostranstva sve češće biraju upravo ovdašnje terene zbog njihove ljepote i autentičnosti. Ove godine održano je treće izdanje Montenegro Mountain Madness rekreativne trke, poznate po izuzetno zahtjevnim usponima, šumskim rutama i adrenalinskom doživljaju divlje prirode. U međuvremenu je isti ogranizator napravio i žensku trku gdje je učestvovalo šezdeset biciklistkinja iz čitavog svijeta. Učesnice i učesnici odlaze oduševljeni iz Crne Gore - ne samo zbog izazova, već i zbog pejzaža u koje se zaljubljuju već poslije prvih okreta pedala. Još jedan upečatljivi primjer uspjeha je trka koju je organizovao njemački Rad Race, gravel ruta od Podgorice do Splita poznata kao Rad Race 96 Hours - Balkan Bash. Putevi koji vode kroz divljinu, makadam, planinski prevoji, jezerske i morske obale koje izgledaju nestvarno u oktobru. Balkan Bash je postao magnet za avanturiste koji su preko Bosne i Hercegovine završili trku u Hrvatskoj. Takođe se treba sjetiti i tradicionalnog Čiker maratona, koji je već četrnaest puta doveo bicikliste iz čitave Evrope, a i sa drugih kontinenata, u Crnu Goru planinskim i šumskim putevima, u grupama od oko 150 biciklista, koji su nam se uvijek sa radošću vraćali ili produžavali boravak. Ovakvi događaji pokazuju da je naše područje već prepoznato među evropskim i svjetskim biciklistima kao prostor izuzetne vrijednosti - čak i onda kada država sama to nedovoljno ili nikako promoviše. Uglavnom se u Crnoj Gori time bave privatne inicijative koje nas prikazuju u boljem svjetlu nego što je to u stvarnosti, ali samo zahvaljujući ličnim ambicijama i entuzijazmu nekoliko ljudi.

Kao pozitivan primjer institucijalnih inicijativa bih istakao da je Turistička organizacija Podgorice nedavno objavila dvojezičnu brošuru, uz nesebičnu pomoć Biciklo.me, sa opisanim najatraktivnijm biciklističkim maršrutama sa navigacijskim uputstvima i njihovim detaljnim opisom. Ovakav pristup može biti dobar pokazatelj i drugim opštinama u kojem pravcu bi mogle da razvijaju svoj turistički proizvod.

Crna Gora obiluje selima koja je vrijeme napustilo prije ljudi, što je postalo veoma značajan resurs. Stare škole, prazne kuće i zapušteni objekti stoje kao svjedočanstvo nekadašnjeg života. U eri sporog putovanja upravo ta mjesta mogu postati utočišta za goste: mali hosteli, planinarski domovi, stanice za posmatranje ptica i čuvari lokalnog identiteta. Cikloturisti nisu razmaženi putnici. Njima ne treba luksuz, već autentičnost: čist krevet, tuš, tanjir lokalne hrane i priroda koja ih okružuje. Ovo je šansa da se pomogne revitalizaciji ruralnih područja, koje pojedinci prilično dobro koriste, ali je potreban i podsticaj šire zajednice da iskoristimo ono što imamo.

Iza svakog pasusa o potencijalu Crne Gore stoji isto pitanje: zašto ne iskoristimo resurse koje posjedujemo? Ova zemlja ima sve - pejzaže, klimu, gostoprimstvo, rijetku prirodnu ljepotu i autentičnost koju je sve teže pronaći u previše uređenim predjelima Zapadne Evrope prilagođenim privrednim djelatnostima zasnovanim na masovnoj proizvodnji. Ono što često nedostaje jeste vizija: ljudi koji će prirodu vidjeti kao partnera, a ne kao smetnju. Bez takvih ljudi na mjestima donosilaca odluka ćemo teško realizovati sve ono što nam predstavlja prednost i svijetlu perspektivu.

Zato, kada odlučujemo šta ćemo graditi, čemu ćemo dati prednost, na šta ćemo potrošiti javni novac, ili kome ćemo dati povjerenje - sjetimo se šta ćemo ostaviti iza nas: tragove bicikla ili bagera, zemlju za naše potomke ili neke druge, zagađenje ili zdravu životnu sredinu. Izbor je na nama. U Crnoj Gori ptica još uvijek ima gdje da sleti, ali betonska vremena nam donose ovu vrstu izazova za koja, plašim se, još nemamo odgovor.

Autor je predsjednik Upravnog odbora Biciklo.me.