Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević najavila je da Crna Gora završava preostale pregovaračke pozicije i da je cilj da se do kraja godine zatvore sva pregovaračka poglavlja, uključujući poglavlja 15 - Energetika i 27 - Životna sredina i klimatske promjene.
To je važan cilj i treba ga ostvariti.
Ali šta zapravo znači zatvaranje pregovaračkih poglavlja? I šta je Evropska komisija u svojim izvještajima o napretku do sada navodila o Termoelektrani Pljevlja?
U poglavljima se utvrđuju ciljevi koje Crna Gora mora ostvariti i obaveze koje preuzima u usklađivanju sa pravnom tekovinom Evropske unije - acquis-jem. Zatvaranje poglavlja ne znači i kraj njihovog sprovođenja: Crna Gora se obavezuje da prihvaćena pravila primijeni u praksi, dok se način i rokovi te primjene mogu urediti i drugim dokumentima u pristupnom procesu. U pristupnom ugovoru mogu se predvidjeti i prelazne mjere za obaveze koje se ne mogu odmah u potpunosti ispuniti.
U izvještajima od 2023. do 2025. godine Evropska komisija je jasno ocijenila da ekološka rekonstrukcija neće riješiti suštinske probleme TE Pljevlja i zahtijevala da Crna Gora pojača napore za njeno trajno zatvaranje. U izvještajima za 2023. i 2024. godinu tražena je i strateška odluka o njenoj zamjeni, dok se u izvještaju za 2025. godinu govori o planiranom postepenom povlačenju TE iz sistema.
Cjelovita verzija usaglašene pregovaračke pozicije za Poglavlje 15 nije javno dostupna, pa ne znamo da li je i kako TE u njoj konkretno pomenuta. Ali to i nije najvažnije pitanje - mnogo je važnije kako će biti uređen njen dalji rad.
Termoelektrana je krajem 2020. godine iscrpila dozvoljenih 20.000 radnih sati. Energetska zajednica je, u predmetu ECS-15/21, utvrdila da nakon toga može nastaviti rad samo ako ispuni strože standarde Direktive o industrijskim emisijama; u suprotnom mora prestati sa radom.
Predmet je i dalje otvoren, a odluka Ministarskog savjeta Energetske zajednice o tom slučaju mogla bi ponovo biti razmatrana i usvojena na narednom decembarskom sastanku. Evropska unija je podržala donošenje takve odluke.
Zbog toga, ako Crna Gora želi da produži život TE za još nekoliko godina, moraće u okviru pristupnog procesa da dogovori prelazni aranžman - vremenski ograničenu derogaciju od pune primjene pravila acquis-a koja bi, u sadašnjem režimu, onemogućila njen dalji rad. Takve derogacije predstavljaju izuzetak i ograničene su vremenom i obimom.
To bi bila nova pošteda za TE Pljevlja, ali ne i povratak na dosadašnji režim rada u punom kapacitetu. Njena proizvodnja morala bi se značajno smanjivati već u periodu do 2030. godine.
Crna Gora će, po svemu sudeći, nastojati da taj režim veže za parametre Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP), u kojem 2041. godina trenutno figurira kao godina izlaska TE iz pogona. U NECP-u je, međutim, već predviđeno ozbiljno smanjenje njenog rada, o čemu se u javnim saopštenjima Vlade i EPCG vrlo malo govori ili se uopšte ne pominje.
Prema jednom scenariju iz NECP-a, od 2030. godine do izlaska iz pogona predviđeno je svega 4.500 sati rada godišnje - oko pola godine. U istom scenariju udio TE u proizvodnji električne energije pada na 27,5 odsto, a nakon 2040. godine TE se stavlja u hladnu rezervu.
Dakle, ni prema planu koji je sama napravila Crna Gora, produženje vijeka TE do 2041. godine ne podrazumijeva nastavak rada u punom kapacitetu, već značajno smanjenje njenog angažovanja.
Ali ni tih 4.500 sati nije zagarantovano. NECP se zasniva na veoma ambicioznim pretpostavkama o smanjenju emisija u drugim sektorima, a sam dokument priznaje da je novi cilj - smanjenje GHG emisija od 55 odsto do 2030. godine - sa već planiranim mjerama izvjesno nemoguće ostvariti.
Ako se ta planirana smanjenja ne ostvare, pritisak na dodatno smanjenje emisija u energetici biće još veći, jer su ta smanjenja vrlo ambiciozno postavljena, posebno u saobraćaju i drugim sektorima. Zato 4.500 sati nije evropski odobreni limit, već pretpostavka jednog crnogorskog scenarija - scenarija koji će, ukoliko se druge planirane mjere ne ostvare, morati biti preispitan, što bi značilo dodatno smanjenje rada TE.
Tu se, međutim, vidi i osnovni problem projekta ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja.
Uprkos upozorenjima Evropske komisije, Energetske zajednice i stručne javnosti - a u početku i same Vlade - od 2021. godine nastavljeno je ulaganje u postojeći, stari pogon. Umjesto da preispita projekat, nova uprava EPCG je insistirala na njegovom nastavku i povećanju ugovora sa istim izvođačem. Tada je uprava EPCG bila dužna da naruči izradu sveobuhvatne cost-benefit analize koja bi pokazala da li se isplati dalje ulagati u staru termoelektranu, koliko bi nakon rekonstrukcije mogla da radi i pod kojim uslovima, te to uporediti sa alternativama - uključujući izgradnju novog, zamjenskog objekta u Pljevljima. To nije urađeno, iako je čak i tadašnje Ministarstvo kapitalnih investicija 2021. godine javno tražilo detaljnu ekonomsku i socijalnu analizu i ukazivalo na problem budućih troškova CO₂.
Takva analiza morala je obuhvatiti sve realne mogućnosti: različite varijante rekonstrukcije, nove proizvodne kapacitete zasnovane na obnovljivim izvorima, skladištenje energije, biomasu i druga rješenja. Umjesto toga, nastavljen je projekat zasnovan na tehnologiji selektivne nekatalitičke redukcije (SNCR) - tehnologiji za koju je upravi moralo biti poznato da ne može obezbijediti strože standarde emisija potrebne za dugoročan rad TE nakon isteka 20.000 sati, posebno kada je riječ o azotnim oksidima. Uz to, projekat nije bio usmjeren ni na dostizanje nivoa energetske efikasnosti koji se zahtijeva za nova postrojenja.
Posljedice su danas jasne. Što se broj radnih sati više bude smanjivao, visoki fiksni troškovi termoelektrane raspoređivaće se na manju proizvodnju, pa će rasti trošak svakog proizvedenog megavat-sata. Na to se dodaju troškovi ugljenika i CBAM, koji dodatno pogoršavaju ekonomiku proizvodnje iz uglja.
Ako se uz oko 100 miliona eura uloženih u rekonstrukciju doda i približno 100 miliona eura izgubljenog prihoda zbog dugotrajne obustave rada, ispada da je EPCG već pretrpjela finansijski teret od oko 200 miliona eura.
Zatvaranje poglavlja 15 i 27 zato jeste važan korak na evropskom putu Crne Gore - ali nije potvrda uspješnosti ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja.
Naprotiv, kroz tranzicioni aranžman pokazaće se koliko je njen život zaista produžen i sa koliko smanjenim obimom rada će moći da nastavi. Tada će se vidjeti i puni bilans odluke da se, umjesto novog i dugoročno održivog proizvodnog rješenja, ulaže u neadekvatnu rekonstrukciju starog pogona.
Taj bilans pokazaće da je ekološka rekonstrukcija bila veliki promašaj upravljanja EPCG-om i energetske politike. Pitanje eventualne pravne odgovornosti ostaje stvar nadležnih organa. Kako god oni odlučili, veliku ekonomsku štetu nastalu zbog nesavjesnih odluka o nastavku realizacije ovog projekta snosiće EPCG, država i građani.
Autor je ekonomski analitičar
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
