U susret realizaciji Vladinog programa "Euro model", bez namjere da nagađam koliko će novca biti neophodno za nove minimalne zarade, prenosim Monstatove podatke iz Ankete o radnoj snazi u Crnoj Gori, za drugi kvartal 2026. godine:
Aktivno stanovništvo - 315.900; stanovništvo van radne snage (15-89 godina) - 190.900; zaposleno - 287.100 radnika ili 90,9 odsto; nezaposlenih - 28.800 ili 9,1 odsto. Od ukupnog broja zaposlenih 57,9 odsto ima srednje obrazovanje, više ili visoko njih 35,2 odsto i osnovno odnosno niže 6,9 odsto radnika. Skoro 76 odsto (217.900) radnika u Crnoj Gori radi u uslužnim djelatnostima, od kojih u trgovini 54.600 (investitor.me).
Među nezaposlenima njih 73,5 odsto traži posao najmanje godinu dana, a 61,9 odsto duže od dvije godine. Na ZZZCG ima veliki broj teško zapošljivih lica, ali i visokoobrazovanih ljudi, uključujući magistre i doktore nauka. To podrazumijeva da nadležni ne treba da se na sva zvona hvale niskom stopom nezaposlenosti, jer su na biroima i izvan biroa rada crnogorski građani kojima treba pomoći da riješe svoj radni status. Snižavaju se kriterijumi za "regrutovanje" kadrova u javnu upravu, dok je mnogim ljudima sa visokim stručnim i naučnim zvanjima zaposlenje u Crnoj Gori neostvariv cilj.
Predviđene tri minimalne neto zarade od 1.000, 1.250 i 1.400 eura, ne znače automatsko "stvaranje srednje klase", kako naglabaju pojedini političari. Pripadnici srednje klase treba da sa svojom platom lagodno pokriju račune, kvalitetnu ishranu i ratu za stan ili drugi namjenski kredit. Nakon tih obaveza treba da raspolažu s dovoljno novca za hobije i kulturne potrebe (bioskop, pozorište, knjige..), redovni porodični odmor (zimovanje ili ljetovanje), te da svakog mjeseca odvoje dio novca za "crne dane".
Zbog rasta troškova života, u današnje vrijeme najveći problemi srednje klase su stambeno pitanje i nesigurnost posla. Čak i mnogi ljudi, sa natprosječnim platama, ne mogu da kupe stan, zbog astronomskih cijena nekretnina, pa se osjećaju bliže nižoj klasi (Moja Plaća.hr.). U Crnoj Gori već slušamo najavu poskupljenja stanova, a "Euro model" još nije zaživio. Ubiramo plodove stranih direktnih investicija, kojima smo se decenijamа hvalili.
Svaki projekat Vlade koji znači "brigu za ljude" uvijek je za pohvalu, ako se pod tim ljudima podrazumijevaju svi građani države, na čijem se čelu nalazi "brižna, vizionarska", Vlada. Preslaganjem novca unutar državne kase povećava se razlika u standardu među pojedinim kategorijama ljudi, od kojih su jedni nagrađeni, drugi oštećeni, a treći zaboravljeni.
Pod pretpostavkom da naši "vizionari", kako kažu, žele "zaustaviti odliv stanovništva u države EU", postavlja se pitanje - da li je visina plate jedino mjerilo kvaliteta života? Ne treba zaboraviti da ljudi žele da žive svoj jedini život, da rade u uslovima u kojima će da se usavršavaju, ostvare u svojoj profesiji, žive od svog znanja i rada i svojem potomstvu pomognu na putu u budućnost. Ako imaju izbor, a u EU će ga imati, nije nemoguće da će mnogi, makar na privremeno, umjesto neuređenog, turbulentnog i "kontaminiranog" društva, odabrati evropske metropole, sa razvijenom infrastrukturom, školama i univerzitetima, zdravstvenim i svim drugim sistemima... što naši talenti i sada praktikuju.
Bruto prosječna plata u Njemačkoj (na nivou države), za 2026. godinu, iznosi 4.640 eura, dok je, primjera radi, neto zarada za samca, u prvoj poreskoj klasi, 2.900 eura, jer se podrazumijevaju doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje, te osiguranje u slučaju nezaposlenosti, što znači visok nivo socijalne sigurnosti. Neke pokrajine imaju prosjek veći od nacionalnog i do 15 odsto. Ljekari, inženjeri i IT stručnjaci po bruto zaradama su na samom vrhu, dok se uslužne djelatnosti nalaze na donjim marginama. Zbog deficita radne snage i u tim granama nude bolje uslove rada (informator.me).
U Republici Hrvatskoj je minimalna bruto zarada u 2026. godini 1.050 eura. Dodaci za prekovremeni rad, noćni rad i rad nedjeljom i praznicima se obračunavaju i isplaćuju iznad minimalne zarade (Vlada Republike Hrvatske). U EU članicama minimalna bruto plata kreće se u granicama od 2.704 eura u Luksemburgu do 620 eura u Bugarskoj (eures.europa.eu). U svim državama postoji samo jedna minimalna zarada.
Dio stanovništva van radne snage poput đaka i studenata ima budućnost, dok je svaka garnitura vlasti, od rastakanja SFRJ do danas, smatrala da su penzioneri teret za državu. U periodu 2002-2003. godine su pokradeni, 2010. im je modifikovan a 2014. godine ukinut švajcarski model usklađivanja penzija. U periodu 2013-2015. penzije su im bile zamrznute, a potom se počeo primjenjivati novi, nepovoljan, model usklađivanja, koji je modifikovan 2022. godine (četvoromjesečno umjesto tromjesečnog usklađivanja). Vladinim programom "ES2" smanjeni su doprinosi za PIO, a "Euro model" ih svodi na nulu. Fond za zdravstveno osiguranje i Fond PIO = 0! Nula koja je penzionere, i ne samo njih, dovela na ivicu provalije!
Prema istraživanju kompanije za obračun zarada i ljudske resurse Moorepay za 2025. godinu, u 20 od 39 analiziranih zemalja državne penzije nijesu dovoljne da pokriju troškove života. Obračun troškova života ne uključuje stanarinu. Odnos se kreće od 22 odsto u Gruziji, pa ćak 225 odsto u Luksemburgu. U Luksemburgu prosječna državna penzija iznosi 28.790 eura, dok se troškovi života procjenjuju na 12.791 euro. Godišnja ušteda 16.000 eura (blic.rs).
Naprijed navedeni podaci ne znače da Vlada treba da vrši poređenje visine penzija u Crnoj Gori sa najnižim u Evropi, kao što njeni funkcioneri likuju što ćemo po visini budućih neto minimalnih plata biti "bolji" od mnogih evropskih država. Bolje da crnogorska Vlada vodi računa o svim građanima, nego da se, "zbog EU", odriče humanog i ljudskog odnosa prema generacijama starijih ljudi, koji su, kako oni sami kažu "izgrađivali Crnu Goru", nudeći im utješni "poklon" od 100 eura!
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
