Protekli vijek smo proveli preispitujući sopstveni suverenizam, prevazilazeći svoj „dvostruki identitet“, svjesni da smo „nacija sa greškom“... sugerišući sami sebi da „niđe nebo nije plavo...“... itd. Ali, reklo bi se da osim poetskog glorifikovanja tih posebnosti, nijesmo spremni da o njima govorimo razumno, analitički, sa dozom elementarne objektivnosti. I danas, na početku 21.vijeka, više pjevamo, nego što trezveno mislimo, o sopstvenoj državi, i o našim osobenostima.
Novovjekovna crnogorska država, nastala je na temeljima one zetske srednjovjekovne. A Zeta je opet, svoj kulturni i istorijski vrhunac dostigla umješnošću nekih „ljudi u mantiji“ - koji su se, u to vrijeme, veoma, bavili politikom. Uz čiju bi pomoć, i na kom mjestu, Ivan Crnojević našao skrovito mjesto da sačuva slobodu da nije bilo zetskih mitropolita Visariona i Vavile? Ivan nije tražio „nišu“ za Crkvu, na svojoj zemlji, ... nego je svoju ponosnu državicu smjestio pod voltove Crkve. U momentu kad oko njega sve plamti od rata, on u Cetinjskom polju ne gradi ni tvrđavu ni kasarnu, nego Manastir i štampariju. Eto to je - Ivanbegovina.
Nešto kasnije, zapadnoevropske vojne integracije (naglašavam „vojne“, a ne - kulturne, duhovne, trgovinske...), donijele su Cetinju rušenje Cetinjskog manastira, krajem 17. vijeka. Mlečani su, navodno, htjeli da nam pomognu, ali... Eto, sad se prisjetih jednog od prvih zapadnoevropskih vojnih manevara na teritoriji današnje Crne Gore, kada su 1421. upravo mletački topovi srušili sjedište zetskih mitropolita, manastir Prevlaku kod Tivta! Zbog toga se može reći da su temelji naše države nastali na pristojnoj distanci kako od nadolazeće imperije sa Bosfora, tako i od vojnih saveza sa Zapada...
E sad, reći će neko, da su to sve (mantije, vladike, manastiri) forme života podobne tom vremenu. Pa da vidimo, šta se dalje dešava, nekih 200 godina poslije Crnojevića, i još 200 godina poslije... Teško ćemo nekome objasniti da „niđe nebo nije plavo“ kao kod nas, ali je potpuno jasno da nigdje, u Evropi, novovjekovnu državu nijesu stvarali „ političari u mantiji“, kao što su to radili ovdje u Crnoj Gori. U jeku najvećeg zapadnoevropskog otklona od crkve i sveštenstva, ovdje - obrise moderne države stvaraju mitropoliti. Čak i onda, kada su Danilo i Nikola razdvajali duhovnu od svetovne vlasti... barjake, sablje, olovke, pečate, prve škole - njihove države - nosili su, opet „ljudi u mantiji“... koji su se, očigledno, vrlo „bavili politikom“.
Da nije bilo „političara u mantiji“, od 15. do 19. vijeka - ne bi bilo crnogorske države! Da nije bilo ljudi, kakav je recimo Srbin iz Hercegovine Mihajlo Miloradović, i da nije bilo ruskoga cara Petra Velikog, početkom 18. vijeka - ko zna kako bi i da li bi petrovićka Crna Gora dobila međunarodno priznanje vijek i po kasnije?! Možda bismo i mi čekali neke hatišerife, a možda ni to ne bismo dočekali. Sve ono što sa ponosom predstavljamo kao crnogorsku državu od 1700. do 1916-18. nastalo je i opstalo, zahvaljujući Rusiji (kao presudnom međunarodnom faktoru), „političarima u mantiji“ (kao ovdašnjim vladarima) i Srbima „izvanjcima“ (kao kulturnim radnicima). A ovo napominjem zato što je ovdašnja NATO-propaganda, između ostalog, formulisana i u rečenici jednog našeg „intelektualca“: „Crna Gora neće biti stabilna država, dok čizma NATO vojnika ne stane kod Prijepolja“!!!
I na kraju, radi potpune objektivnosti, ako stvari pogledamo i sa onog, ne baš popularnog aspekta - gdje osuđujemo druge za zbivanja 1918, pitam se koji međunarodni faktor je bio idejni tvorac utapanja Crne Gore u jugoslovensku državu po cijenu nestanka vladarskog trona Petrovića? Carska Rusija - koja tada više i ne postoji, ili zapadne političke i vojne sile? Ovdašnja vlast već godinama lamentira (ideološki, medijski, propagandno) nad 1918, a sada ide u vojni savez sa onima koji su projektovali i potpisali nedvosmisleno ukinuće crnogorske države prije 100 godina (Italija, Francuska i drugi sa Zapada...), dok politički „bježi“ od onih koji su tu državu stvarali, podržavali i pomagali... ne godinama, nego vjekovima? Neka mi se zamjeri da sam jutros „političar u mantiji“, ali moram reći da je dugo, baš dugo trebalo Zapadu da prizna Crnu Goru i da se dođe do 13.jula na Berlinskom kongresu! Sve do tada, a vjekovima prije toga, za njih je naša zemlja bila dio Otomanske imperije. Sa druge strane, Rusija se svojski trudila da nas pripremi da taj istorijski kongres uopšte dočekamo. I dok nas je Zapad ignorisao, Rusija nas je držala u životu!
A onda se, na kraju svega pitam, da li ste uvrijedili, ili kaznili, ili izvrgli ruglu... pravoslavnog cetinjskog mitropolita - ako mu kažete da se „bavi politikom“ ili da je „političar u mantiji“? Ili ste samo konstatovali njegov istorijski i bogomdani usud da radi i ono što nije njegov osnovni posao, a što se, sa toga trona, silom prilika, radilo ... evo od kada znamo da on postoji. Ko se tome ruga, ipak se ruga svom neznanju. Ko krivi mitropolita za to, ne poznaje sopstvenu istoriju.
(Niko ne traži da se vrati politička uprava Crkve nad državom, ali malo više poštovanja prema sebi samima, i prema navedenim posebnostima zemlje u kojoj živimo - pomoglo bi, da ne propadamo tako brzo i tako očigledno.)
Baš su „smiješna svojstva naše zemlje“ i baš je puna „ludijeh promjena“!
Kako napisa jedan od „političara u mantiji“.
Autor je rektor cetinjske Bogoslovije
Bonus video:
