Zanimljivo je jedno predavanje Slavoja Žižeka u kojem on objašnjava metaforičku vezu između strukture toaleta i vladajućih ideologija kod Francuza, Nijemaca i Angloamerikanaca (Zizek on tolites - YouTube). Osvjedočena zvijezda filozofskog neba očito sebi može dozvoliti ovakve zanimljive, neočekivane i očuđujuće uvide u ozbiljne probleme svijeta i mišljenja, popularne kulture i načina na koji ona razotkriva ideologiju i strukturu moći.
Na sličan način je moguće dekonstruisati jednu našu već odomaćenu društvenu praksu (koju pojedini sasvim ozbiljno iako netačno nazivaju tradicijom). Riječ je o maturskim defileima koji jasno otkrivaju kakve mlade ljude „proizvodi“ naš obrazovni sistem i šta se od njih dalje očekuje. Defilei su prije nekih deset-petnaest godina bili tek stidljiva pojava, više igra roditelja sa djecom iz osnovne škole, koja bi se na kratko preobražavala u male odrasle ljude i napirltane ljepotice. Onda se to prenijelo i na stariji uzrast. Danas je u velikom broju crnogorskih gradova odomaćena praksa da maturanti i maturantkinje, prije maturskog bala, prodefiluju najprometnijim dijelom grada oponašajući glamur filmskih festivala.
Radoznala publika tako dobija priliku da prati kako maturantkinje na vrtoglavim potpeticama izbjegavaju sigurni prelom noge hodajući po neravnim pločnicima na trgovima. Duboki dekoltei sprijeda i pozadi, vodopadi šljokica, duge haljine i grčevito stegnuti šlepovi stupaju u okružju ispršenih mladića u skupim odijelima. Djevojka koja nosi veći buket očito je omiljenija, još kad ima sreću da „zakači“ pratioca, jer je u mnogim školama, izuzev stručnih, više djevojaka od mladića. Pljušte selfiji, srećni roditelji i rođaci snimaju telefonima i uživaju u prizoru. Poslušni nastavnici predvode svoju „pastvu“ u svečanom defileu.
I maturanti većine zapadnih škola imaju svoj trenutak slave, pa i svoj defile kroz grad. Po pravilu je to dan kad se dijele diplome i kada se slavi znanje. Diploma je važan dokument koji garantuje postugnuća i odgovarajući pristup fakultetima. Roditeljima je upravo to važno, jer su i oni na kraju jedne ozbiljne životne dionice i ulaganja. U našom školama, međutim, ne slave se trenuci postignuća ni pošteno zarađena priznanja. Našim mladim ljudima je odavno jasno da je diploma samo papir i jeftina ulaznica za ono što stvarno ne donosi novac. Novac u Crnoj Gori donose dva najprofitabilnija zanimanja - kriminal i politika - a ako mladi čovjek takve poslove ne želi, preostaje mu plan o odlasku iz zemlje.
U našim školama je ponekad potrebno pokrenuti ozbiljne akcije i zaprijetiti kaznama kako bi se učenici u junu upristojili za sam čin dodjele maturskih diploma. Dobra većina se pojavi u bermudama i papučama, kao da su (a mnogi i jesu) skoknuli s plaže. Uostalom, diploma u našim uslovima tačno toliko i vrijedi. Ona je nešto uzgredno, što garantuje jedino mjesto među sve brojnijim hiljadama nezaposlenih visokoškolaca.
Baš zato je u našem društvenom okruženju postao važan defile . Važno je pokazati da se ima i da se može pa nek crknu „dušmani“. Važno je pokazati da dobro izgledamo, bez obzira šta znamo i koliko zaista vrijedimo. Uz to nam je globalna kultura donijela iznajmljivanje bijelih „limoa“ iz kojih izlaze polupijane junoše zaljubljene u osjećaj luksuza i moći.
I mediji tu baš zdušno pomažu. Uzalud su bila pojedina upozorenja da fotografije maturantskog glamura svih uzrasta suštinski degradiraju školu i mlade ljude. Istina, fotografije se neće naći na portalima, jer treba svojtu i prijatelje navesti da kupe što više štampanih primjeraka. Tako i mediji povlađuju urušavanju sistema vrijednosti koji bi škola trebalo da promoviše i doprinose njegovom potpunom prevođenju u formu bez sadržine.
U kontekstu defilea je sasvim izlišno da se čudimo zbog čega su studenti inertni i potpuno nezainteresovani za život zajednice i za realne probleme svoje generacije. Antologijska scena studentske praznine u prepunom državnom parlamentu je samo nastavak defilea. I tu se brižljivo vodilo računa o „autfitu“, odijelima i slojevima šminke. Uostalom, to kandiduje učesnike „defilea“ za neko radno mjesto u gustim grozdovima poslušne administracije. Posebno zastiđe je postavljanje „mudrih“ pitanja na koja se već zna odgovor i ogoljena autocenzura koja konačno treba da svrsta mladog čovjeka u red miljenika vlasti.
U našem narodu postoji izreka„dobar za svatove“, a odnosi se na ljude koji ničemu ne doprinose osim što lijepo izgledaju. To se sve češće može reći i za naše mlade ljude sa diplomom u ruci. Zato se kod nas ne slavi znanje nego gardeorba.
A kad je o garderobi riječ, oduvijek je bilo fascinantno do koje je mjere prebogata, zlatom vezena crnogorska nošnja bila u neskladu sa teškim siromaštvom i surovom životnom svakodnevicom. Nošnja je često bila vrednija od svega što je čovjek imao, a ipak se u njoj sahranjivao. Crna Gora je tako pod zemlju spremila neviđenu vrijednost u narodnim nošnjama.
Današnja Crna Gora svoje vrijednosti ne stavlja pod zemlju. Ona ih šalje van zemlje, osobito ako se ne mire sa činjenicom da treba da defiluju i da budu „dobri za svatove“.
Autorka je profesorica književnosti
Bonus video:
