Veli Gustav Krklec Stojanu Aralici:
- Tebi, Aralica, fali samo slovo V, pa da budeš Varalica?!
- A tebi ne fali ništa! - odgovori mu duhoviti slikar!
Beograd. Pariska 14. Četvorospratna zgrada s četiri stana i ateljea. I: četiri slikara: Stojan Aralica, Peđa Milosavljević, Ivan Tabaković, Milenko Šerban. U prizemlju galerija; napravila im država, ondašnja SFRJ.
…Od 1909. do 1916. Stojan Aralica je studirao slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Minhenu. Devet godina boravio u Parizu. Putovao po Italiji, Španiji, Africi, Švedskoj…
Peđa, diplomirani pravnik; slikarstvo učio u privatnoj školi Jovana Bijelića. Kao diplomatski službenik, od 1936. do 1946. s kraćim prekidima, radio u Parizu, Madridu i Londonu. Pokušava, veli, da izrazi dramu ljudskog stvaranja, ograničenost i prolaznost svega čega se čovjek lati…
Ivan Tabaković, slikarstvo studirao od 1917. do 1922. godine u Pešti, Minhenu i Zagrebu. Majstor kolaža, tog posebnog vida likovnog izražavanja vanrednih mogućnosti…
Milenko Šerban, čuveni scenograf, studirao slikarstvo u Novom Sadu kod Vase Eškićevića, zatim u Parizu. Lubarda mu poklonio divnu sliku “Brda nad Kotorom”.
Reći će mi Šerban: “Da bi nešto bilo veliko, mora biti prije svega, svoje!”
…Fijuče beogradska košava. I: davne, 1972. godine, pośeđeh u prijatnom domu Stojana Aralice. Devedeset mu je godina, ali se to na njegovom licu gotovo ne primjećuje.
- Živjeću još dugo - kaže Aralica. - Moji stari u Lici su svi dugo živjeli. Djed mi je živio stosedamnaest godina!
Kroz prozore prostranog ateljea nazire se ušće Save i ogoljela stabla Kalemegdana. Tišinu pokatkad poremeti kloparanje tramvaja “dvojke”.
Okruženi smo toplim primorskim pejzažima.
- Boravio sam duže u Africi i Španiji. Od tada na mojim platnima dominira intenzivno žuta boja - priča mi Aralica. - Osim toga, ja sam kolorista. Dok sam boravio u Parizu, Francuzi su za mene pisali da sam jedan od najjačih kolorista. Boja je moja životna radost. Rekoste da sam lirik. Da, u pravu ste. Na to me podstakla moja priroda. Ja sam rođen kao lirik. Prijatelji me smatraju za čovjeka veselog, punog humora…
Na štafelaju platno koje se tek rađa.
- To su istarske masline - veli Aralica - volim da slikam masline i onu crvenu zemlju istarsku. Obožavam more. Puno sam slikao u Lošinju, Orebiću, Svetom Stefanu, Korčuli… U Rovinju imam kućicu i već desetak godina odlazim tamo, opet zbog mora koje me oduševljava. Radim skoro svakodnevno jer je to za mene osvježenje, prolongacija života. Za jednog umjetnika nema ništa ugodnije, ljepše i veselije od stvaranja. Posljednjih mjeseci radim figurativne stvari. Inače, ne želim često da izlažem. Moja je deviza rjeđe izlagati i ne umarati publiku, a više raditi…
U ateljeu slike iz rodne mu Like.
- Oduševljen sam ličkim pejzažom. Eto, pogledajte onu sliku na zidu. To sam naslikao baštu moga brata. To je Lika. Lika s njivicama, žitima, bregovima i šljivicima; s kamenim kućicama šindrom pokrivenim - objašnjava mi Stojan Aralica. - Rekao bih da se najveća hrabrost umjenika manifestuje kroz njegovo strpljenje. Ta hrabrost zna da čeka, vjeruje i nada se, ma kakve prepreke postojale, ma kako da je često nejednaka borba. Za mene je umjetnost životni doživljaj. Ako iza jedne slike ne postoji doživljaj, onda to nije umjetnost nego samo jedan ukusni aranžman. Spominjemo crnogorske slikare.
- Stanić je izvanredan! Zatim Dado. Pa moj drug i prijatelj Lubarda - kaže Aralica. - Lubarda, istina, nije mlad, ali mu je slikarstvo mlado. I sa Ristom (Stijovićem) dobar sam prijatelj. Mi smo prijatelji još iz Pariza…
Naš razgovor s pažnjom prati slikareva supruga Karin, Šveđanka. Upoznali su se još u Parizu 1926. godine i od tada su nerazdvojni. Njeno prisustvo me podstaklo da upitam Aralicu kako je nastala njegova čuvena slika “Žena sa slamnim šeširom”.
- Žena sa slamnim šeširom je, u stvari, moja supruga - veli Stojan Aralica. - Naslikao sam je jednog ljeta, 1934. godine, na Korčuli. Sada se nalazi u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu…
- I na kraju, da nijeste slikar, što biste bili?
- Bio bih čovjek bez zanimanja!
…Zavija košava, a još nezaleđenom Savom promiče lađa, oglašavajući se reskim piskom sirene koja zapara tmurni januarski dan.
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
