B smjena je tog mjeseca išla popodne u školu, a jedno od odeljenja imalo je pismeni zadatak iz matematike, i to zakazan blok čas. Petnaestak minuta prije početka popodnevnih časova, đacima je svanulo jer je stigla policija i evakuisala zgradu gimnazije „Slobodan Škerović“. Neko je javio telefonom da je postavljena bomba u zgradi, i policajci su češljali prostorije, zavirivali u svaku klupu i ormar. Prošlo je od tad više od deset godina.
Jedan od rijetkih koji je tad nonšalantno prošao pored učenika i policajaca, ušao u školu i zbornicu, sjeo i zapalio cigaretu, i ispunjavao tiket jeste profesor Lacman. On je znao u čemu je štos, ispratio je generacije i generacije i ništa mu nije bilo nepoznato, znao je da predvidi mnogo toga, pa i rezultat fudbalskih mečeva.
Nekoliko puta je evakuisana diskoteka Bigl. Beskrajno su zajedljivi komentari poput: „Neka je, i treba“. Nevjerovatno je da se pojedini ljudi naslađuju tome što je diskoteka evakuisana, vjerovatno iz razloga što bi i oni željeli da budu u toj ekipi evakuisanih, jer bi za običnog posmatrača koji nema veze sa tom masom ta priča bila sporedna.
Evakuisana je i Delta City, glavni grad Podgorice. Zatim i još jedan lokal nedaleko od Delte, pa i kafić zvučnog božanskog imena. Od imena evakuisanih mjesta može se isplesti jedna druga priča, o podgoričkim kompleksima, ali i to je sporedna priča.
Dojave su aktuelnost. Dok se kriminalci dižu uspješno u vazduh, dok se ubijaju bez greške i raznose prečesto, policija izjavljuje da je zadala udarac bandama širom Crne Gore, lažne dojave se dešavaju u glavnom gradu uveliko.
Policija je prinuđena da obavi evakuaciju jer mora da postupa po pravilima. Tu nije ništa sporno. Većina zna da je sve to igrarija, ali samo naizgled. Niko neće staviti u zalog zarad obične igre mogućnost da bude pronađen i uhapšen, da bude procesuiran zbog takvih dojava. Nisu ipak nevine dojave, jer se obična djeca i sitni kriminalci ne igraju takvih igrica.
Puna su nam usta bezbjednosti, zavjera velikih sila i geopolitike. Trebaju nam kišobrani, odbrana i veliki prijatelji, a najveći neprijatelj smo sebi samima, i to nije izlizana fraza, dokazuje se svakodnevno. Nema većih neprijatelja ove države od parazita koji sjede u našoj Vladi i državnim organima. Toliko uhapšenih gradonačelnika koji su bili članovi vladajuće stranke i nikome ništa. U takvoj atmosferi nakaradni sistem sam sebe porađa, pa i nije čudno što se izrodilo čudovište, što su uspješni obračuni, a dojave lažne.
Bilo bi zanimljivo da neka televizija napravi anketu, da obiđe Deltu i sve lokale u kojima je navodno bila postavljena bomba, da intervjuiše one koji čekaju da uđu u te iste lokale svega nekoliko dana kasnije, pa da se prebroji koliko je hrabrih, ludih, bezmozgih, inadžija, a vjerovatno ih je najviše ravnodušnih. Ravnodušni na dojave o bombi, to je domet prosječnog građanina Podgorice.
Bonus video:
