Znam kako je to kad stručnjaci za jezik nekome spočitavaju što piše nisam, dvesta i nedelja, jer oni kažu, tim činom izdaje se država, država po njihovoj mjeri, a njihova mjera je račun u banci ili fotelja, kao i većini nacionalista. Ono što je ponekad prezanimljivo, neodoljivo i beskrajno smiješno jeste što su djeca u osnovnoj školi počela da pišu mijeso, da umeću slova gdje stignu plašeći se da je sve nepravilno. Intervencije su u modi i intervencije su pravilne, upravo zato jer pravila više ne postoje. Ima i onih velikih nacionalista (neću reći velikih Crnogoraca jer ti mogu na prste jedne ruke da se izbroje i nisu nacionalisti) koji nemaju granica pa govore suvjerena umjesto suverena. Svaka riječ gdje može j da se ubaci je sumnjiva.
Nije to ništa drugo do nacionalizam koji vodi u opasnija stanja društva, prokazivanja, selekcije i kancere društva. Nema dakle deklaracija veze sa srpskim, pa ni sa hrvatskim, ni sa težnjama ka ujedinjenju prostora bivše Jugoslavije, ne, to ima veze samo sa slobodom govora i zdravim razumom.
Biće da je opet suvJerenitet Crne Gore na udaru, ovog puta su na listi lingvista Ranko Bugarski, pisac Ante Tomić i ako se za nekoga može reći da je kontra nacionalizma, onda je to ona, Vedrana Rudan.
Imena bodu oči, ne kao pojedinci, već zato što su se našla na istom spisku, pa je spisak teško obezvrijediti, a pojedince je lako pljunuti. Siguran sam da i potpisinicima nije drago što neka imena vide na listi, zbog ličnih stavova i odsustva simpatija, ali to ne umanjuje plemenitost cilja, da se kaže dosta nacionalizmu.
Ako je deklaracija o zajedničkom jeziku toliko bezvrijedna, kako to da je pogodila u kapislu sve nacionaliste, velikim dijelom i nacionaliste u Crnoj Gori. Crnogorske nacionaliste, da, oni i te kako postoje i ništa nisu manje opasni od srpskih ili hrvatskih nacionalista, ako sumnjate bacite pogled na novoformirane „pro-crnogorske“ portale, ili seriju u izradi RTCG.
Naši nacionalisti se formalno predstavljaju kao antifašisti, čak i jugonostalgičari, a smeta im banalizovanje nacionalizma, smeta im jedna inicijativa za koju kažu da neće trajati ni desetak dana. Kako onda da ih je toliko zaboljelo?
Crnogorski nacionalizam bio je ispod radara za region, jer se obračunavao sa unutrašnjim neistomišljenicima. Nije njima smetao toliko srpski jezik i srbovanje u Crnoj Gori, oni žele da toga ima što više da bi opravdali svoju funkciju. Njima najviše smeta prst zdravog razuma uperen u njih koji im jasno govori da su nacionalisti, i da im džaba sva paravanska priča o ljubavi prema Crnoj Gori, istoriji i jeziku. Prava Crna Gora nikad nije plivala na talasu nacionalizma, pa je bilo zgodno ukazati već jednom na mrak koji proizvode. Oni su se nadali još jednom državnom udaru a dobili su udar u kapislu nacionalizma.
Ništa deklaracija nije naročito postigla osim što je postavila ogledalo pred društvo, pa se jasno vide nacionalizmi zalivani od strane vlasti. Brižno zalivani, jer ipak, nacionalista na funkciji je nacionalista na budžetu, i sve tako u krug. Zato je i zanimljivo koprcanje njihovo, i iznalaženje razloga za miniranje jedne deklaracije koju nazivaju ništavnom i bezvrijednom. Zaboljelo ih je, dobro ih je zaboljelo. Dobro je.
Bonus video:
