Kopala sam dugo po ličnoj arhivi; mislila sam da sam bacila taj dokument. Vjerovala sam da se neću vraćati u uspomene na vještačku školjku punu foliranata na međunarodnom nivou, koji su sebe voljeli čašćavati titulama “heroja” razvijenog društva. Mnogi od tih reprezenata “ideala otvorenog društva” u praksi su bili, i dalje jesu, cinično lice (i naličje) preživjele miloševićevštine, koja se tekuće globalno zove trampizmom. U regionu doživljava svoje ružno oličenje kroz djelanja predsjednika Makedonije, koji je armiji boraca za jaku i demokratsku vardarsku zemlju, objavio rat kojem tepa da je “desorošizacija“.
Dokument iz arhive svjedoči: “Poštovani gospodine Soroš, želimo, nakon odluke o kraju našeg angažmana u OSI Montenegro, prema Memorandumu od 25/02/2002 da Vam i ovom prilikom zahvalimo što ste nam omogućili da prethodnih osam godina budemo dio Vaše plemenite misije. Budući profesionalci, i u ovom trenutku, prihvatamo tu odluku, iako je ona u dubokoj koliziji sa profesijom, sa moralom i sa elementarnom logikom (o pravdi i pravednosti da ne govorimo). Posljednja rečenica iz Memoranduma o zahvalnosti na našim “... efforts... and dedication to the ideals and values of an open society in Montenegro“ (prevod: naporima... i... posvećenosti idealima i vrijednostima otvorenog društva u Crnoj Gori)“, iako kurtoazna, suštinski ukazuje na svojevrstan apsurd.
Korupcija, nepotizam, samovolja, negiranje elementarnog prava na jednaku šansu za sve... nagrađeni su i favorizovani u odnosu na elementarne profesionalne i etičke principe bez kojih, saglasićete se, nema ni slobodnih pojedinaca i demokratskog društva. U pokušaju da odbranimo “ideale i vrijednosti otvorenog društva“ u jednoj maloj i siromašnoj zemlji, Vaše ime i ugled, našu ličnu čast i dostojanstvo institucije - postali smo žrtve beskompromisnog, birokratskog, zatvorenog i neumoljivog aparata (po principu na kojem bi i tvorci komunističkih gulaga pozavidjeli). Nakon svih ovih godina provedenih u ovoj instituciji, i u vremenima kad je za to dijelom bila potrebna i lična hrabrost, vjerujemo i dalje da je lojalnost “vrijednostima i idealima otvorenog društva“ značajnija od slijepe poslušnosti ma kojem pojedincu.“ (potpisano od četiri profesionalca nevladinog sektora aprila 2002.).
Kada pratite regionalnu ekonomsku situaciju, i pročitate (Danas)/čujete na RFE-u koliko su nevladini predstavnici jedne od država nastale na ruševinama bivše domovine pritisnuti, prisjetite se činjenica. Iz života vučete iskustvo koje vas uči da je makedonski presjednik izabrao pogrešnu taktiku. Sebe je izjednačio sa skutima koji mu najviše odgovaraju, skutima intelektualne i sistemske skučenosti, javne prljavštine i totalitarističkog pokušaja kažnjavanja drugačijeg, a to sve predstavljaju Soroševe fondacije iznutra. Nekako predsjednik zemlje predivnih pograničnih jezera kao da neće da uklaviri da svojim ponašanjima liči na činjenja tipološkog menadžerskog soroševca, pa ako ratuje desorošizacijom, priča o sebi, a ne o targetu, nevladinom sektoru svoje zemlje.
Gospodin Soroš je simpatični prebogati čičica, koji je prisutan, i po njegovom mišljenju, koristan u progresivističkoj agendi zemalja, koje su izlazile iz sistema planskog privređivanja. To je njegov interesni izbor. To su bile i ostaju zemlje nepreglednog tržišta za finansijske špekulacije. Kako je Soroš jedan od najjačih svjetskih špekulanata na tržištu hedžinga, neregulisanog dijela tržišta kapitala, onda mu prerije bezgranične korupcije i osionih političara, kao predložaka unisonog kockanja, poslovno odgovaraju.
Dodatni Sorošev poslovni interes crpi se iz poreskog aspekta: ukoliko dio zarađenih godišnjih prihoda, dozvoljenih američkim poreskim sistemom, usmjeri van privatne potrošnje, dobija prihvatljivu zakonsku olakšicu prilikom plaćanja poreza. A kako je g-din Soroš transparentni milijarder, čiji porezi su obračunati, plaćeni i javno redovno revidirani, onda je to njegova jedina sistemska demokratska prednost u odnosu na političare sadašnjice, koju mu takvo što ne opraštaju, u SAD ili Makedoniji, svejedno. I, na kraju, g-din Soroš pod stare dane voli da filozofira. Tako iskusni čiča voli da mu se, u većini, govore namještene rečenice (on to zove poentiranje), a slijedeći zamešateljstvo birokratskih utrobica mreže dobrotvornih fondacija. Takva institucionalna pozadina, posebno u dijelu željenih pravaca finansiranja ili pak disvalifikacije pojedinaca u regionu, jednostavno i lako završava u upravljanju odlukama đeda, koje su daleko od odgovornosti regionalnog NVO sektora, kojeg finansira za konkretne konstruktivne projekte, a ne za poslušništvo.
Šteta je što su makedonski predsjednik i g-din Soroš odavno zaboravili da čitaju Poperovo djelo (“Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji“). Tamo su, kroz kritike udarnih filozofskih koncepata vjekovnih mudrosti, obojica opisani kao najveće prijetnje otvorenosti i demokratiji. Odnosno, neosporena i neporažena tekovina Poperovog djela ostaje: kritičnost pripada svakom pojedincu, što svakodnevno potvrđuje i jača životne, ne idealističke, potencijale otvorenog društva.
Zato, dragi nevladini predstavnici Makedonije, bez straha. Ne brigajte puno. Desorošizacija je slabašna etiketa za rat sa vama, a u stvari je maska za ekonomski rat da se iscrpite i odustanete. Potekla je od čovjeka koji se divi Sorošu. To dokazuje jedinstvenost načina pristupa ozbiljnim pitanjima od obojice. U suštini, prijeteća, ali tako smiješna, etiketa potvrđuje da je vaš predsjednik bliži Sorošu i njegovom modelu rada nego ekonomskom razvoju regiona ili konkretne zemlje.
Na kratki rok, opravdano je da ste zabrinuti. Možda ste finansirani od fondacije američkog bogatuna; ipak, znate da radite težak i dobar, visoko potreban posao. Kako su lokalni biznismeni odsutni iz razvoja građanskog društva bilo gdje u regionu, morate donositi odluke koje jesu ambivalente, međutim nisu socijalno pogrešne. Na dugi rok, to je unaprijed izgubljena bitka vašeg predsjednika i svih koji vjeruju da je dovoljno nešto prljavo etiketirati (desorošizacija), pa će onda kapaciteti pljuvačine koju porodi takva odvratna nominacija poraziti/slediti ukupno društvo u željenom podaništvu. Sjutra, kada nađete druge izvore finansiranja, etiketa će ostati za potkusurivanje, a kako bi vam se oduzelo pravo da se borite za svoje egzistencije, kao i za svoja uvjerenja o važnosti demokratije na Balkanu.
Desorošizacija je “alternativni fakat”. Do kosti ogoljava ukupna i uvezana politička unižavanja svih zajednica danas na Balkanu. Otkriva javnu igricu iskusnih amatera regionalne politike i ekonomije, koji jesu opasni reprezenti slabosti demokratije. Oni svi zajedno sa onim milijarderom iz ove priče vole da sanjaju efikasnost gulaga. Pusti jalovi snovi; to je odavno otišavši voz.
A, pošto živimo sadašnjost u kojoj su demokratija i ekonomija ugrožene u koljevci, SAD-u, šta god preživljavali, “povlačenja i predaje“ (Bgd Sindikat) ne treba da bude.
Autorka je ekonomska i finansijaka analitičarka
Bonus video:
