STAV

Poštovanje prava je poštovanje Ustava

Ukoliko je ovaj zakon bio protiv javnog interesa i protiv Ustava (ovo sada tvrde isti koji su ga sprovodili), odgovorna ministarstva i predsjednik i Vlada snose odgovornost
0 komentar(a)
protest majki, Bijelo Polje, Foto: Jadranka Ćetković
protest majki, Bijelo Polje, Foto: Jadranka Ćetković
Ažurirano: 07.02.2019. 04:11h

Susreli su se predstavnici  nevladinih organizacija sa predsjednikom Vlade, kao sa novim, iako  je kao potpredsjednik bio često u bliskom kontaktu sa ovim organizacijama i generalno je smatran „saradljivim“ zato što bivšem predsjedniku Vlade ovaj segment društva nije bio ni „prašina na reveru“, pa ga je u cjelosti ignorisao i nije se „konsultovao“ jer je imao važnija posla na terenu (znamo koja i znamo kako). 

Možda neko još vjeruje da predsjednik i potpredsjednik nisu bili u dogovoru  oko podjele poslova i odgovornosti oko resora  i da potpredsjednik (koji je sada predsjednik)  nije imao nikakvog uticaja  na razvoj nevladinog sektora ili na stav prema ovim organizacijama, pa ovom susretu pridaje neko značenje. Kako god, susret je bio interesantan  zbog dvije važne poruke koje je nevladinim organizacijama i građanstvu  uputio predsjednik Vlade. 

Prva je da je bezbjedonosna situacija odlična, sa ciljem normalizacije aktuelne bezbjednosne situacije koju karakterišu skoro svakodnevne likvidacije ljudi po gradovima Crne Gore i nerasvijetljena ubistva godinama. Druga poruka   je upućena NVO   - da ne  treba da budu anti-vladini. Ova  sofisticirana prijetnja prema suštini djelovanja NVO i  njihovoj autonomiji  je neprimjeren nastup (ili program) predsjednika Vlade. Očita je aluzija na  kritičnost NVO koja, to sigurno zna predsjednik Vlade, može biti potkrijepljena argumentima onog koji kritikuje, ali i demantovana argumentima onoga koji je kritikovan.  Institucije, a i Vlada godinama  zamjeraju kritičnost NVO nastojeći da ih, sve do jedne,  instrumentalizuju za svoje ciljeve.  

Javno priznanje predsjednika Vlade da Vlada nije u obavezi  da daje   argumente na kritike NVO   i  da je ona arbitar javnih interesa, čak i kad radi protiv  zakona i Ustava,  opasno je  preuzimanje ingerencija i oduzimanje odgovornosti  drugih institucija. 

Dajem  primjer  djelovanja Vlade u prethodnom periodu što ovim porukama, uprkos „politički korektnom jeziku“ o saradnji i razumijevanju,  daje pravi smisao a to je  - samovolja, nepoštovanje predloga NVO,   javnog interesa i povelje o ljudskim pravima. 

Primjer je  tzv. Zakon o  majkama... Vlada je odlučila da sprovodi  zakon  uprkos  tome što su  u procesu donošenja ovog zakona, i u procesu prije njegove implementacije, NVO  javno iskazale  kritički odnos i snažne argumente protiv usvajanja. 

Međutim, Vlada je odgovorila na jedan populistički zahtjev parlametarne opozicije i  sprovela ga  u djelo kako bi zasluge pripisala DPS-u (iako su u parlamentu glasali protiv). Ovo je jedinstven primjer u funkcionisanju DPS-a  - da sprovodi ideje opozicije  jer u „nakaradnoj misli DPS-a“ „predlog-predlagač“ ima značenje „izvršioca aktivnosti“ i njemu se pripisuje odgovornost za pravni i ljudski haos koji su (DPS Vlada) napravili sprovođenjem zakona.

Ovo je školski primjer neodgovornog funkcionisanja izvršne vlasti  jer je Vlada  odgovorna  da spriječi aktivnosti koje se protive javnom interesu.    Namjerno nije.  Za analizu uticaja zakona  imali su vremena,  više od pola godine,  što nije bilo dovoljno  za službe Vlade (resornih minstarstava)  da imaju tačnu informaciju koliko žena ima sa ovim pravom u CG  i koje posljedice to donosi. 

Ukoliko je ovaj zakon bio protiv javnog interesa  i protiv Ustava (ovo sada tvrde isti koji su ga sprovodili), odgovorna  ministarstva i predsjednik i  Vlada  snose odgovornost. Snose odgovornost zato što su diskriminisali veliki broj stanovništva (znali su što čine) i zato što su doveli u zabludu žene na koje se ovaj zakon odnosi i koje su se ponašale  u skladu sa tim (pisala sam o ovome javno nekoliko puta). Sada bi htjeli  da se prema ovom zakonu ponašaju „odokativno“ kako im odgovara (liči mi čak da je ovo  umanjenje odmazda za nedovoljnu lojalnost  žena  na izborima,  jer pretpostavljam da je projekcija bila da je pobjeda sigurna ako ove žene glasaju za DPS, a žene se  nisu dale potkupiti) da smanjuju sumu prema svojim potrebama. Navikli  su da žene budu moneta za potkusurivanje  kao svi  ugnjeteni  koji im samo za to služe i samo ih toliko interesuju. Ovog puta su izostali kvazi argumenti  - briga za natalitet, ostala je samo kasa iz koje ne smije faliti DPS-zvaničnicima, pa se od žena mora uzeti.  Ovo je primjer suštinskog  antidržavnog djelovanja za koje niko ne odgovara, sitnica je biti „anti-vladin“ prema „antidržavan“. Za ovo što se dešava neko mora da odgovara, a Vlada kontinuiteta je ta adresa.

Ženama je dato pravo  na „naknadu“ i u to pravo niko ko radi u interesu ustavnog uređenja Crne Gore ne smije se miješati, pravo se može proširiti i na one koji/e su bili zakonom diskriminisani,  ali mora ostati ženama koje su ga ostvarile u punom iznosu.   Vlada bi u ovim uslovima, koje je sama stvorila, morala da izračuna koliko sredstava iz budžeta ide za militarizaciju države,   a koliko za  podsticanje nataliteta i smanjenja siromaštva žena i da smanji doživljaj moći i samovolje i konačno pogleda u račun i u skladu sa potrebama stanovništva bira prioritete. Građanstvo bi moralo da podrži žene koje su ostvarile pravo, da traži da se to pravo proširi na one koji su diskriminisani primarnim zakonom. Sigurno je da za to ima novca u Crnoj Gori, ako se pravedno rasporedi.

Autorka je psihološkinja